Marokanac Jusef el Abas opisao je dramatičan prelazak u Seutu, tokom kojeg je u vodi vidio četiri tela, dok je približno 50.000 migranata pokušavalo da stigne do španske teritorije.
Prije četiri dana Jusef el Abas ugledao je priliku da povrati život koji je izgubio sedam godina ranije. Proširila se vijest da je oko 400 ljudi preplivalo iz Maroka do susjedne španske enklave Seute, smještene na sjevernoafričkoj obali, oko 19 kilometara preko Gibraltarskog moreuza od kopnenog dijela Španije.
Za ovog 44-godišnjeg Marokanca i oca četvoro djece to je bila prilika da se vrati u Španiju, odakle je deportovan nakon što mu je istekla boravišna dozvola pošto je 2019. godine ostao bez posla u Bilbau.
El Abas je uzeo taksi i krenuo prema gradu Tetuanu, južno od enklave. Tokom vožnje je na Fejsbuku i u medijskim izvještajima vidio tvrdnje da marokanske vlasti puštaju ljude da prođu kroz njihov dio granice.
To je značilo da bi, za razliku od ljudi koji su granicu prešli prethodne noći, mogao da stigne kopnenim putem, a zatim pliva svega pet minuta od marokanske do španske teritorije kako bi izbjegao špansku graničnu kontrolu.
Policajci im navodno govorili da trče prema Španiji
Kada je stigao u Tetuan, zatekao je grad potpuno preplavljen ljudima.
"Mladići su trčali ulicama, bilo ih je na svakom uglu", ispričao je.
Kada ga je drugi taksi dovezao do Fnideka, grada koji se graniči sa Seutom, El Abas je shvatio da su uklonjene uobičajene blokade i kontrolni punktovi koji ljudima bez evropskih dokumenata onemogućavaju čak i da priđu granici.
"Marokanski policajci su nam vikali: 'Idite, idite! Trčite sada, trčite u Španiju.' Prethodne noći su tukli ljude, a tog jutra su nas puštali da prođemo. Ništa nije imalo smisla", kazao je El Abas.
Uprkos velikoj gužvi, primijetio je da policija dozvoljava prolazak samo Marokancima.
"Sve migrante iz podsaharske Afrike nasilno su vraćali", tvrdi on.
"Vidio sam četiri mrtve osobe u vodi"
Do granice je stigao u srijedu u 14.45. Petnaest minuta kasnije, nakon kratkog plivanja, nalazio se na španskom tlu. Međutim, mnogi nisu uspjeli da stignu do obale.
"Za samo deset minuta provedenih u vodi vidio sam četiri mrtve osobe kako plutaju u marokanskim vodama. Ljudi su izvlačili njihova tijela", ispričao je.
Oni su bili među najmanje 72 osobe koje su se udavile ili stradale u gužvi pokušavajući da stignu do španske teritorije.
El Abas je samo jedan od približno 50.000 ljudi koji su ove nedelje prešli u Seutu, u događaju koji je španski premijer Pedro Sančez opisao kao "kršenje teritorijalnog integriteta Španije".
Madrid optužuje krijumčarske mreže
Madrid je najnoviji priliv ljudi pripisao "mafijama koje se bave trgovinom ljudima". Prema tvrdnjama španskih vlasti, one su iskoristile nedavnu odluku Vrhovnog suda Španije.
Sud je presudio da ljudi presretnuti na moru prilikom pokušaja ulaska u Seutu ili Melilju, drugu špansku enklavu na sjevernoafričkoj obali, ne mogu po skraćenom postupku da budu vraćeni na osnovu posebnih pravila.
Pojavile su se i spekulacije da su marokanske vlasti možda otvorile granicu kako bi iskazale nezadovoljstvo zbog nedavne Sančezove posjete Alžiru. Ta država podržava nastojanja da se sporna Zapadna Sahara oslobodi marokanske okupacije.
Ambasadorka Maroka u Španiji Karima Benjaič Miljan izjavila je da Rabat nije zadovoljan masovnim prelaskom granice i dodala da se nada da će se ljudi koji su ušli u Seutu vratiti.
Izvori iz marokanske vlade rekli su agenciji Europa pres da su za veliki broj ljudi koji su ušli u Seutu odgovorne "kriminalne organizacije". Istovremeno su insistirali na tome da saradnja Rabata i Madrida ostaje "primjerna".
Slična kriza dogodila se 2021. godine
Maroko je u maju 2021. ublažio kontrolu granice, omogućivši da oko 10.000 ljudi tokom dva dana pređe u Seutu.
To se dogodilo tokom diplomatskog sukoba izazvanog odlukom Madrida da lideru pokreta za nezavisnost Zapadne Sahare omogući liječenje od kovida 19 u Španiji.
"Ista ruka koja mi je pomogla da izađem iz vode kasnije me je udarila", rekao je El Abas.
On tvrdi da nikada nije prestao da sanja o povratku u Španiju, gdje je 14 godina uglavnom radio u ugostiteljstvu.
Otkako je 2019. deportovan u Maroko, živio je odvojeno od supruge i četiri ćerke, koje su ostale u Bilbau. Za život je zarađivao povremenim poslovima, popravljajući mobilne telefone zajedno sa ocem.
"Nikada nisam prestao da razmišljam o povratku. U Maroku sam bio živ, ali nisam zaista živio", zaključio je.
(Gardijan/Mondo)