Naučnici istražuju voćne slijepe miševe, jer su prirodni rezervoar virusa. Prethodna epidemija, koja je bila najsmrtonosnija do sada, dovela je do više od 11.000 smrtnih slučajeva.
Tri volontera Crvenog krsta preminula su u Demokratskoj Republici Kongo, vjerovatno od ebole. Vjeruje se da su se volonteri zarazili ebolom 27. marta dok su radili na nepovezanom projektu u provinciji Ituri, epicentru trenutne epidemije.
Iako se ebola, koju izaziva soj Bundibugjo, već širila u provinciji Ituri u to vrijeme, epidemija nije bila prepoznata. Prvi slučaj trenutne epidemije je medicinska sestra u provinciji Ituri koja je preminula od ebole 20. aprila. Pored Iturija, slučajevi ebole otkriveni su u regionima Severni i Južni Kivu.
Volonteri Crvenog krsta su među prvim poznatim žrtvama epidemije ebole u DR Kongu, koja je do sada izazvala više od 170 smrtnih slučajeva i 750 sumnjivih slučajeva. Istovremeno, tri nova slučaja infekcije identifikovana su u susjednoj Ugandi, čime je ukupan broj zaraženih porastao na pet.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je u petak podigla nivo procene rizika od nacionalne epidemije ebole u DR Kongu na "veoma visok".
"Sada podižemo procenu rizika na veoma visok nivo na nacionalnom nivou, visok na regionalnom nivou i nizak na globalnom nivou", rekao je novinarima šef SZO Tedros Adhanom Gebrejesus.
Prethodno, 17. maja, SZO je proglasila ebolu u DR Kongu i Ugandi međunarodnom zdravstvenom prijetnjom. Takođe u petak, Afrički centar za kontrolu i prevenciju bolesti upozorio je da je još deset zemalja na kontinentu u opasnosti od epidemije: Angola, Burundi, Centralnoafrička Republika, Republika Kongo, Etiopija, Kenija, Ruanda, Južni Sudan, Tanzanija i Zambija.
Ebola je zarazna tropska bolest koju izaziva istoimeni virus, otkriven 1976. godine. Postoji šest sojeva virusa, uključujući Bundibugjo, uzrok trenutne epidemije. Ovaj soj je otkriven 2007. godine u Ugandi i do sada je izazvao dvije epidemije: stopa smrtnosti za ovaj soj je između 30 i 50 procenata, piše BBC, prenosi Jutarnji.
Kao i drugi sojevi ebole, Bundibugjo se prenosi kontaktom sa krvlju i drugim tjelesnim tečnostima i može izazvati simptome slične gripu, povraćanje i dijareju, a na kraju i unutrašnje i spoljašnje krvarenje, otkazivanje bubrega i jetre i smrt. Ne postoji vakcina niti efikasan tretman za ovaj soj ebole.
Prema SZO, dokazi ukazuju na to da se virus Bundibugjo neotkriveno širi već oko dva mjeseca u provinciji Ituri na sjeveroistoku DR Konga, blizu granice sa Ugandom i Sudanom. Epidemiolozi stoga vjeruju da je stvarni broj zaraženih mnogo veći od potvrđenog broja slučajeva.
Na osnovu stopa smrtnosti iz prethodne dvije epidemije Bundibugjoa i potvrđenih smrtnih slučajeva u trenutnoj epidemiji, već bi moglo biti više od 900 slučajeva, prema studiji modeliranja koju su sproveli epidemiološkinja Rut Mekejb i njene kolege sa Imperijal koledža u Londonu.
Ali neizvjesnosti u toj proceni znače da bi broj slučajeva mogao da pređe 1.000. Još jedna velika nepoznanica je koliko brzo raste broj slučajeva, što bi moglo da ukaže na to kada je epidemija počela i koliko bi mogla da postane velika.
"Posebno je važno da se resursi dostave u region, ljudima u pogođenim područjima, kako bi se spriječilo širenje infekcije i dalji smrtni slučajevi", rekla je Rut Mekejb za časopis "Nature".
Kako je počela epidemija ebole u provinciji Ituri još uvijek nije poznato, ali naučnici se fokusiraju na voćne slijepe miševe. Oni su rezervoar virusa ebole i široko su rasprostranjeni u provinciji, a prethodne epidemije, uključujući i najsmrtonosniju do sada u periodu 2014-2016 (11.300 ljudi je umrlo od 28.600 zaraženih), bile su uzrokovane prenošenjem virusa sa slijepih miševa na druge životinje ili ljude.