Tim finskih stručnjaka za ronjenje vjeruje da je riješio misteriju oko smrti pet italijanskih ronilaca koji su poginuli tokom istraživanja dubokomorskih pećina na Maldivima.
Tragedija, koja se dogodila prošle nedelje na atolu Vaavu i smatra se najgorom ronilačkom nesrećom u istoriji Maldiva, odnela je živote iskusne grupe italijanskih istraživača i njihovog vodiča.
Finski tim koji je pronašao tijela sugeriše da je uzrok tragedije možda bila fatalna greška prilikom izlaska iz pećinskog kompleksa.
Grupa italijanskih ronilaca, koju čine profesorka morske biologije Monika Montefalkone, njena ćerka Đorđa Somakal, mladi istraživači Federiko Gvaltijeri i Muriel Odenino i njihov maldivski vodič Đanluka Benedeti, krenula je prošlog četvrtka da istraži pećine u blizini atola Vaavu, ali se nikada nije vratila sa ronjenja.
Telo vodiča Benedetija pronađeno je istog dana blizu ulaza u pećinu Tinvana Kandu, dok su tijela preostala četiri ronioca locirana tek u ponedeljak, u trećoj komori pećine na dubini od oko 50 metara.
Iluzija pješčanog zida
Finski profesionalni ronioci, angažovani od strane organizacije Dan Evrope posvećene bezbednosti ronjenja, pronašli su Italijane u slepom hodniku unutar pećinskog sistema.
„Nije bilo izlaza odatle“, rekla je Laura Maroni, izvršna direktorka organizacije, za italijansku La Republika.
Prema njenim riječima, finski ronioci su utvrdili da pećina kod ostrva Alimata počinje velikom i svjetlom pećinom sa pjeskovitim dnom. Odatle, hodnik dug skoro 30 metara i širok tri metra vodi do druge, veće i okrugle komore bez prirodnog svijetla.
Između hodnika i druge komore nalazi se pješčani nanos. Lako ga je preći na putu do druge komore, ali na povratku, ovaj nanos vizuelno izgleda kao zid koji skriva pravi izlazni hodnik. Lijevo od nanosa nalazi se još jedan hodnik, dug samo nekoliko desetina metara, koji se završava „ćorsokakom“. „Tijela ronilaca su pronađena u tom hodniku, kao da su ga pogrešno zamijenili sa pravim putem nazad“, objasnila je Maroni.
Dodala je da je na toj dubini i sa opremom koju su koristili, grupa imala vrlo malo vremena. „Govorimo o 10 minuta, možda i manje. Da su greškom ušli u taj hodnik, povratak bi bio izuzetno težak, posebno sa ograničenim dotokom vazduha. Shvatanje da ste na pogrešnom putu sa malo preostalog vazduha, možda nakon kretanja napred-nazad, izaziva paniku. Tada se disanje ubrzava, a zaliha vazduha se još brže troši“, objasnila je.
Operacija izvlačenja tijela
Finski tim se sastojao od tri ronioca: jedan je bio zadužen za izvlačenje tijela, drugi za bezbjednosnu podršku i treći za dokumentovanje lokacije. „Počeli smo da primjećujemo neke tragove na dnu, kao da je bilo aktivnosti“, rekao je telefonom za AFP jedan od ronilaca, Patrik Gronkvist (54). To ih je dovelo do tijela u potpunom mraku. „Tijela su bila raštrkana u prostoru od dva do tri metra. Tri su bila na dnu, a jedno tijelo na plafonu pećine.“ Gronkvist je dodao da misija nije bila tehnički zahtjevna, ali je bila veoma tužna. „Nikada to neću zaboraviti“, rekao je. Tijela su izvučena u utorak i srijedu, a tim se vratio u pećinu u četvrtak kako bi uklonio opremu koja je korišćena u operaciji. „Ove operacije uvijek nose veliku odgovornost, emocionalni teret i snažnu želju da se tijela vrate porodicama“, rekao je Maroni.
(Index/MONDO)