Rat u Iranu gura cijenu nafte ka 150 dolara, dok svijet uvodi drastične mjere štednje. Od racionalizacije goriva do rada od kuće, države se bore sa prekidima u snabdevanju i pretećom energetskom krizom.
Trgovci kupuju opcije za naftu koje predviđaju da bi cijena Brent sirove nafte do kraja aprila mogla da dostigne 150 dolara po barelu. Prema podacima berze ICE, broj ugovora sa rokom dospeća krajem aprila koji omogućavaju kupovinu junskih fjučersa na Brent po cijeni od 150 dolara skočio je u mjesec dana skoro desetostruko, sa 3.400 na 28.900 lotova. Za to vrijeme, mnoge zemlje širom svijeta uvele su mjere štednje goriva.
Od početka rata u Iranu cena nafte je porasla oko 50 procenata, dostigavši 110 dolara po barelu za Brent naftu, a cijene i dalje ostaju vrlo nestabilne, padaju kada se pojavljuju znakovi mogućih pregovora i završetka sukoba, a rastu kada se situacija zaoštri, prenosi Reuters.
Tim Skirou, šef odeljenja za derivate i energetiku u analitičkoj kompaniji Energy Aspects, istakao je da „investitori sve češće pokušavaju da upravljaju rizicima“ povezanim sa ratom u Iranu. Prema njegovim rečima, cena od 150 dolara po barelu bi svakako pogodila potražnju, ali dok se nafta ne može slobodno izvoziti iz Persijskog zaliva, postoje rizici od direktnog manjka na tržištu.
Prema ocjeni rukovodstva kompanije Shell, bez obnove isporuka sirove nafte iz Persijskog zaliva ka globalnim tržištima kroz ključni Ormuski moreuz, Evropa bi mogla da se suoči sa nestašicama fosilnih goriva već za nekoliko nedelja. Kriza je najpre pogodila Južnu Aziju, zatim se proširila na jugoistočnu i severoistočnu Aziju, a u aprilu se očekuje u Evropi, prenosi Guardian.
Sukob, koji traje već četiri nedelje, već je uticao na snabdijevanje avionskim gorivom, čija se cijena udvostručila, dok bi sledeći na udaru mogli biti dizel, a potom i benzin, posebno kada počne ljetnja sezona putovanja u SAD i Evropi.
Zbog trenutne situacije, vlade širom Azije, Afrike i Evrope uvode vanredne mjere kako bi što bolje iskoristile ograničene zalihe goriva. Te mjere uključuju neradne dane, obavezni rad od kuće, racionalizaciju goriva i obustavu dijela industrije.
Šri Lanka je uvela obavezne neradne dane za škole, univerzitete i dio državnih službenika, dok je za privatna vozila ograničenje 15 litara goriva nedeljno putem sistema sa QR kodovima. Bangladeš je prebacio obrazovanje na onlajn nastavu i uveo svakodnevne višesatne restrikcije struje kako bi zaštitio elektroenergetski sistem i podržao izvoz tekstila.
U Butanu je zabranjena prodaja goriva u kanisterima da bi se sprečilo gomilanje, a prioritet u snabdijevanju imaju hitne službe. Pakistan je uveo četvorodnevnu radnu nedelju za državne službenike i prepolovio potrošnju goriva u javnom sektoru, a na Filipinima je takođe uvedena četvorodnevna radna nedelja za državne zaposlene i ograničena službena putovanja.
U Mjanmaru je uveden sistem par-nepar za točenje goriva prema registarskim oznakama, dok su brojne pumpe zatvorene zbog nestašica, a u Kambodži je oko trećine benzinskih pumpi prestalo sa radom. Laos je uveo obavezan rad od kuće za državne službenike i rotacione smene kako bi se smanjila potreba za putovanjem.
U Africi, Egipat je skratio radno vrijeme tržnih centara i restorana i ugasio osvjetljenje na reklamama radi uštede energije. Kenija je zabranila izvoz i uvela racionalizaciju goriva, jer postojeće zalihe mogu trajati samo do aprila, dok je Južna Afrika uvela kontrolisanu raspodjelu dizela kako bi spriječila paniku.
U Evropi, Slovačka je uvela kvote za kupovinu dizela kako bi spriječila gomilanje, dok je u Sloveniji drugi najveći distributer goriva ograničio količine koje mogu kupiti vozači i prevoznici kako bi se očuvale zalihe.
(Biznis.rs/MONDO)