Iako nikada zvanično nije priznao nuklearni arsenal, Izrael se smatra jedinom nuklearnom silom na Bliskom istoku, a sve češće se pominje i takozvana "Samsonova opcija" u kontekstu rastućih tenzija sa Iranom.
Postoji jedna tajna koju cio svijet zna, a to je da Izrael posjeduje nuklearno oružje. Zvanična izraelska administracija to nikada nije priznala, ali ni porekla.
Prema procjenama institucija kao što su Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI) i Udruženje za kontrolu naoružanja, Izrael ima oko 90 nuklearnih bojevih glava, plus avione i rakete kojima ih može isporučiti.
Politika koja upravlja tim arsenalom naziva se "nuklearna neprozirnost". Ali za razliku od Rusije ili Sjedinjenih Država, niko spolja ne može da uđe i provjeri to. Izrael nije potpisao međunarodni sporazum o neširenju nuklearnog oružja, pa nije ni pod nadzorom.
Jedini nuklearni arsenal na Bliskom istoku je potpuno zaštićen od bilo kakve spoljne kontrole. Dok se svijet decenijama fokusirao na sprečavanje širenja nuklearnog oružja na drugim mestima na Bliskom istoku, jedini postojeći arsenal u regionu je uglavnom ostao van pitanja.
Međunarodnoj zajednici najproblematičnije je pitanje u kojim bi okolnostima Izrael to oružje stvarno upotrebio.
Šta je Samsonova opcija?
Stručnjaci za nuklearnu bezbijednost godinama govore o scenariju koji se zove "Samsonova opcija". To je teorija, nikada zvanično potvrđena, da bi Izrael mogao da posegne za nuklearnim oružjem ako procijeni da mu prijeti potpuno uništenje. Čak i ako protivnik ne posjeduje nuklearno oružje.
Izraelski lideri sukobe, od ratova 1967. i 1973. godine do današnjih sa Iranom, Gazom i Libanom, uvijek predstavljaju kao borbu za opstanak nacije. Ako država iskreno vjeruje da je njen opstanak ugrožen, pritisak za dramatičnu eskalaciju postaje ogroman.
Sadašnja izraelska vlada se smatra najtvrđom u istoriji zemlje, sa ministrima koji otvoreno zagovaraju ekstremne stavove prema Palestincima i regionalnim protivnicima.
Poslednjih godina, izraelsko društvo se vidljivo okrenulo ka nacionalističkijim i militarizovanijim politikama.I jedno i drugo dodatno snižava prag onoga što se može proglasiti "egzistencijalnom prijetnjom", a samim tim i prag za ono što bi moglo uslijediti.
Napad na Dimonu mijenja računicu
Iran je u subotu pogodio izraelski grad Dimonu, gdje se nalazi ključno nuklearno postrojenje. Time su poslali poruku da znaju gdje se nalazi nuklearno oružje i da mogu da ga dosegnu. Raketa je pala oko pet kilometara od objekta, pri čemu je, prema rečima spasilaca, ranjeno oko 30 ljudi.
Profesor emeritus na Masačusetskom tehnološkom institutu (MIT) Ted Postol, bivši savjetnik Pentagona i priznati stručnjak za raketne sisteme i nuklearnu bezbijednost, upozorava na najgori mogući scenario u ratu između Izraela i Irana.
"Moja zabrinutost je da će Izrael upotrebiti nuklearno oružje protiv Irana. A ako se to desi, Iran će odgovoriti, bez obzira da li imaju nuklearno oružje ili ne. Možda će biti potrebno nekoliko nedelja da ga razviju, ali će ga imati i odgovoriće. Nadam se da SAD imaju kontrolu nad Izraelcima kao što kažu da imaju", rekao je Ted.
Iran je pre rata imao 440 kilograma uranijuma obogaćenog do 60 procenata čistoće. Neki stručnjaci vjeruju da bi Iran mogao da napravi nekoliko bombi u roku od nekoliko nedelja, čak i sa dijelom zaliha.
Američka obavještajna služba tvrdi da Teheran ima pristup zalihama, iako su neke zakopane ispod nuklearnog postrojenja u Isfahanu. Ako Izrael procijeni da Iran može da neutrališe njegov nuklearni kapacitet, logika Samsonove opcije prestaje da bude teorija i postaje realna mogućnost, javlja Al Džazira.
Niko spolja ne može zaista znati koliko je Izrael blizu upotrebe svog nuklearnog oružja. Za razliku od Sjedinjenih Država ili Rusije, koje su javno objavile doktrine i mehanizme međunarodnog nadzora, Izrael nema ništa od toga. Nema formalni kanal putem kojeg bi međunarodna zajednica mogla da procijeni ozbiljnost situacije ili pokuša da je zaustavi.
Međunarodnoj zajednici najproblematičnije je pitanje u kojim bi okolnostima Izrael to oružje stvarno upotrijebio.