Regionalni rat, energetski šok i talas migracija – rizici koji bi mogli destabilizovati Bliski istok
Od zemalja Zaliva pa do Turske i Pakistana, iranski susjedi strahuju da bi Sjedinjene Države mogle da otvore Pandorinu kutiju ukoliko napadnu Iran. Rizici bi bili višestruki – od opšteg regionalnog sukoba do ogromnih migracionih talasa.
Glavni razlog za zabrinutost američkih saveznika u Zalivu jeste moguća iranska odmazda. Iako bi formalno uživali zaštitu Vašingtona, te zemlje bi se našle na prvoj liniji potencijalnog sukoba. Zalivske države su, zajedno sa Omanom, još u januaru apelovale na administraciju predsjednika Donalda Trampa da odloži napade na Iran zbog krvavog gušenja masovnih protesta u toj zemlji, naveo je saudijski izvor za AFP. I dalje poručuju da neće dozvoliti korišćenje svoje teritorije i vazdušnog prostora u slučaju rata.
Iako oslabljen tokom dvanaestodnevnog rata u junu 2025. godine, Iran i dalje raspolaže kapacitetima za snažne napade. Pjer Razuks, direktor studija u Mediteranskoj fondaciji za strateške studije, upozorio je da zalivske zemlje "znaju da su ranjive jer Iran posjeduje dovoljan broj projektila srednjeg dometa kojima može da gađa ključne tačke – postrojenja za desalinizaciju morske vode, naftna čvorišta i elektrane". On je naglasio da "bez te infrastrukture ove vrele i pustinjske zemlje mogle bi da postanu praktično nenastanjive".
Naftne države strahuju i od napada na energetsku infrastrukturu, kao i od moguće blokade plovidbe kroz Ormuski moreuz, jedno od najvažnijih svjetskih pomorskih uskih grla. Cinzija Bjanko iz Evropskog savjeta za spoljne odnose podsjetila je da su ove zemlje trenutno angažovane u skupim ekonomskim reformama, velikim infrastrukturnim projektima i energetskoj tranziciji. "Sve bi bilo znatno komplikovanije u slučaju naftne krize. Upravljanje bezbjednosnim posljedicama eventualne promjene režima u Iranu dodatno bi zakomplikovalo situaciju", ocijenila je ona. Razuks dodaje da bi takav scenario mogao da podstakne Kinu, velikog kupca zalivske nafte, da smanji svoje veze sa regionom, što bi predstavljalo lošu vijest za zemlje koje pokušavaju da uravnoteže svoju trgovinsku zavisnost od Sjedinjenih Država.
Potresi u Iranu mogli bi da pokrenu i druge sukobe koje bi Teheran pokušao da reaktivira putem Huta u Jemenu ili Hezbolaha u Libanu. Slabljenje Irana moglo bi, takođe, da ojača grupe neprijateljski nastrojene prema susjedima, poput Turske i Pakistana, prije svega kurdske grupe na sjeverozapadu i balučke separatiste na jugoistoku Irana, čije bi djelovanje moglo da destabilizuje čitav region. Gonul Tol iz Instituta za Bliski istok upozorava da se Turska tokom ranijih protesta pribojavala da bi pad iranskog režima mogao da osnaži kurdske grupe povezane sa PKK. Sličan stav iznio je i Islamabad, naglašavajući da je "stabilan i miran Iran, bez unutrašnjih nemira, u interesu Pakistana". Analitičarka i bivša diplomatinja Maliha Lodhi ocijenila je da bi američki napadi imali destabilizujuće posljedice za cio region, te da bi Pakistan mogao da bude posebno pogođen, naročito u nestabilnoj provinciji Balučistan.
Pojedine susjedne zemlje strahuju i od velikih migracionih talasa, sličnih onima koje je Turska doživjela tokom građanskog rata u Siriji. Sinan Ulgen iz tink-tenka Karnegi Evropa smatra da bi šok mogao da bude znatno snažniji, s obzirom na veličinu Irana, njegovu populaciju od 92 miliona stanovnika i etničku i vjersku raznolikost. Ruski analitičar Nikita Smagin ističe da bi Turska, Azerbejdžan i Jermenija mogle da postanu glavne destinacije za izbjeglice, dok bi za posljednje dvije, zbog njihove male teritorije, takav priliv mogao ozbiljno da ugrozi stabilnost.
U međuvremenu, u regionu su se pojačali pozivi na jačanje odbrambene saradnje, pa čak i na formiranje svojevrsnog "islamskog NATO-a". Ipak, političke prepreke ostaju značajne, pa su države sklonije bilateralnim sporazumima i tehnološkoj saradnji. Saudijska Arabija i Pakistan potpisali su sporazum o uzajamnoj odbrani prema kojem se "agresija na jednu zemlju smatra agresijom na obje", po uzoru na član 5 NATO-a. Sporazum predviđa široku vojnu saradnju i zajedničko odvraćanje, ali ne definiše precizno mehanizme zajedničkog odgovora niti eksplicitno pominje proširenje pakistanskog "nuklearnog kišobrana" na Saudijsku Arabiju.
Istovremeno se formiraju dvije suparničke koalicije. Prema ocjeni Firasa Maksada iz konsultantske kuće Eurasia Group, riječ je o "Avramovoj koaliciji" predvođenoj Izraelom i UAE, uz podršku Indije i Grčke, i "islamskoj koaliciji" koju predvode Saudijska Arabija, Turska, Pakistan i sve više Egipat.
Najkonkretnija bezbjednosna inicijativa za sada je Bliskoistočni savez za protivvazdušnu odbranu, operativan od ljeta 2022. godine. Pod vođstvom američke Centralne komande, Saudijska Arabija, Jordan, UAE, Bahrein i Izrael sarađuju na povezivanju radarskih sistema radi zajedničkog ranog upozoravanja na napade dronovima i projektilima iz Irana. Iako se ta saradnja odvija iza kulisa i uprkos političkim razlikama, pokazuje da region ulazi u novu fazu bezbjednosnog preslaganja, u kojoj bi svaki širi sukob mogao imati dalekosežne posljedice.