Dvadeset dve godine nakon smrtonosnog požara u noćnom klubu "The Station" u Roud Ajlendu, gotovo identičan scenario ponovio se u baru "Le Constellation" u Švajcarskoj.
Đina Ruso je gledala koncert sa svojim vjerenikom Fredom Krisostomom jedne večeri 2003. godine, kada je shvatila da nešto nije u redu. Grejt Vajt, hevi-rok bend iz osamdesetih, otvorio je koncert snažnim gitarama, dok su sa bine izletjela četiri velika pirotehnička plamena. Varnice su odmah zapalile akustične penaste ploče postavljene oko bine radi prigušivanja zvuka.
„Bilo je trenutno. Situacija je postala strašna nevjerovatno brzo. Povratni plamen se desio u sekundi“, sjeća se Đina.
Uslijedila je „crna kiša dima“, a toplota je topila i razbijala staklene svjetiljke iznad glava posjetilaca. Đina i Fred su se uputili ka najbližem izlazu, vratima desno od male pozornice, ali ih je član obezbjeđenja blokirao – a Đina ni dan-danas ne zna zašto, prenosi BBC.
Tada je, kaže, nastao stampedo prema glavnom izlazu. Fred ju je očajnički gurao naprijed dok su se tijela gomilala u pokušaju bjekstva. Posljednje čega se sjeća je kako je prošla kroz vrata na sigurno prije nego što je izgubila svijest.
Kada se 11 nedjelja kasnije probudila iz indukovane kome, saznala je da joj je Fred spasio život, ali da je i sam poginuo u požaru. Tragedija se dogodila u noćnom klubu „The Station“ u snježnom gradu Vest Vorvik u američkoj državi Rod Ajlend.
Dvadeset dvije godine kasnije, gotovo identičan scenario ponovio se u baru „Le Constellation“ u švajcarskom skijalištu Kran-Montana u ranim jutarnjim satima Nove godine 2026. U Rod Ajlendu je poginulo 100 ljudi, a u Švajcarskoj 40 – uglavnom mladih. Mnogi od preživjelih su zadobili teške opekotine.
Stručnjaci ukazuju na zastrašujuće sličnosti: oba požara su izazvana pirotehničkim sredstvima u zatvorenom prostoru, a akustični paneli od pjene su ubrzali širenje požara na gotovo identičan način.
Britanski konsultant za istragu požara Ričard Hager rekao je da je "99% siguran" da su prskalice na bocama šampanjca izazvale požar u Švajcarskoj. Da je pjena bila vatrootporna, kaže, samo bi tinjala umjesto da plane.
Fenomen "flešover" - trenutak bez povratka
U obje tragedije došlo je do takozvanog flešovera – trenutka kada su se akumulirana toplota i dim ispod plafona iznenada proširili naniže i zapalili gotovo sve u prostoriji: namještaj, odjeću i ljudsku kožu.
Fil Bar je imao 22 godine kada je prisustvovao koncertu u klubu „The Station“. Stajao je blizu bine kada je izbio požar.
„Odjednom je sve bilo u plamenu. Sve što sam mogao da vidim bio je narandžasti sjaj kroz gusti crni dim. Osjećaj je kao da ti je cijelo tijelo u rerni“, kaže on. Uspio je da pobjegne kroz bočna vrata i pao je u snijeg, ali je zadobio životno opasna oštećenja pluća.
Ironično, u klubu se u to vrijeme nalazila i TV ekipa koja je snimala izvještaj o bezbjednosti prostora. Njihov snimak pokazuje da je vatri trebalo samo 25 sekundi da dosegne plafon, a 90 sekundi da prostor ispuni otrovnim dimom.
Profesor Ed Galea, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za ponašanje ljudi u požaru, objašnjava da je zapaljiva pena na plafonu bila ključni faktor.
„To je noćna mora – gorivo je već iznad vas. Nemate vremena da reagujete. Kada dođe do flešovera, preživljavanje je gotovo nemoguće“, rekao je profesor.
Laboratorijska rekonstrukcija požara pokazala je da su smrtonosni uslovi nastali za samo 65 sekundi. Temperature su dostigle 700 °C u roku od 80 sekundi.
Švajcarska istraga je još uvijek u toku, ali dostupni snimci pokazuju uglavnom isti obrazac. Bar nije prošao bezbjednosnu inspekciju pet godina.
Zašto ljudi ne reaguju na vrijeme?
Požar zahtijeva tri elementa: toplotu, gorivo i kiseonik. Kada su svi oni prisutni, prozor za bjekstvo mjeri se u sekundama. Pa ipak, ljudi redovno potcjenjuju brzinu kojom se vatra može proširiti.
„Mi to zovemo sindrom prijateljske vatre. Ljudi više nemaju instinktivno razumijevanje koliko brzo se vatra širi. Uvijek, čim uđete u prostor, potražite izlaze. Sreća prati pripremljen um“, kaže Galea.
Neki vatru gledaju hipnotisano, neki je snimaju, neki pokušavaju da je ugase umjesto da pobjegnu. Psihološki eksperimenti pokazuju da prisustvo drugih ljudi često parališe reakciju – ako niko drugi ne paniči, pojedinac zaključuje da opasnost nije ozbiljna.
Đina i Fil i danas žive sa trajnim posljedicama. Đina i dalje tuguje za Fredom. Fil je morao ponovo da nauči kako da živi sa oštećenim plućima.