Masovni protesti u Iranu ponovo su doveli Rezu Pahlavija u fokus, dok dio demonstranata poziva na njegov povratak, a on sam poziva građane na ulice.
Dok masovni protesti potresaju Iran, na ulicama Teherana i drugih gradova sve češće se čuje ime Reze Pahlavija, prognanog sina posljednjeg iranskog šaha. Dio demonstranata otvoreno poziva na njegov povratak, a i sam Pahlavi poziva građane da izađu na ulice, ponovo se namećući kao politička figura u jednom od najdubljih previranja u Iranu u posljednjih nekoliko godina.
Ko je čovjek čije ime odjekuje ulicama i koliku podršku zaista uživa u zemlji kojom nikada nije vladao?
Od prestolonasljednika do egzila
Reza Pahlavi rođen je kao prestolonasljednik iranske monarhije i odrastao u sjeni šahovog prestola. Tokom Islamske revolucije 1979. godine, koja je srušila režim njegovog oca Mohammada Reze Pahlavija, nalazio se u SAD na vojnoj obuci. Revoluciju, pad monarhije i egzil porodice pratio je izdaleka.
Njegov otac, nekada bliski saveznik Zapada, umro je u egzilu u Egiptu, dok je porodica Pahlavi ostala bez države, moći i stvarnog političkog uporišta. Lične tragedije su se nastavile – Rezin brat i sestra počinili su samoubistvo, a on je ostao jedini simbol dinastije koja je pripadala prošlom vijeku.
Danas, sa 65 godina, Pahlavi živi u predgrađu Vašingtona. Pristaše ga opisuju kao skromnog i nenametljivog, ali politički itekako svjesnog trenutka u kojem se Iran nalazi.
Simbolika i političke ambicije
Godinama je Pahlavi ponavljao da promjene u Iranu moraju doći iznutra i da ne pretenduje na vlast. Ipak, posljednjih godina njegov ton se mijenja. Nakon izraelskih vazdušnih udara 2025. godine, u kojima su ubijeni visoki iranski vojni zvaničnici, izjavio je da je spreman da učestvuje u vođenju prelazne vlasti ako se Islamska Republika sruši.
Predstavio je i plan od 100 dana za privremenu administraciju, naglašavajući da mu cilj nije povratak monarhije po svaku cijenu, već stvaranje uslova za demokratske izbore.
„Ovo nije povratak u prošlost“, poručio je. „Ovo je pokušaj da Iran konačno dobije slobodnu budućnost.“
Naslijeđe koje dijeli Irance
Ime Pahlavi i dalje izaziva snažne, ali podijeljene emocije. Za jedne, period šahove vladavine simbolizuje modernizaciju, sekularizam i otvaranje prema svijetu. Za druge, to je vrijeme represije, cenzure i zloglasne tajne policije Savak, koja je brutalno gušila političku opoziciju.
Kritičari podsjećaju i na činjenicu da se Reza Pahlavi 1980. godine simbolično proglasio šahom, što navode kao dokaz da njegova današnja retorika o demokratiji nije potpuno ubjedljiva. Pokušaji okupljanja opozicije u egzilu često su propadali zbog sukoba i nepovjerenja.
Ipak, za razliku od mnogih drugih opozicionih figura, Pahlavi dosljedno odbacuje nasilje i poziva na mirnu tranziciju vlasti.
Povratak u fokus javnosti
Njegovo ime ponovo je odjeknulo tokom protesta 2017. godine, a dodatno je došlo u fokus nakon smrti Mahse Amini 2022., kada su Iranci masovno izašli na ulice. Aktualni protesti, obilježeni ekonomskim kolapsom i otvorenim zahtjevima za rušenje režima, ponovo su ga gurnuli u središte pažnje.
Kontroverze su izazvali i njegov posjet Izraelu 2023. godine i izjave u kojima je sugerisao da bi „sve što slabi režim“ mnogi Iranci mogli pozdraviti, čak i uz rizik civilnih žrtava. Te riječi dodatno su polarizovale javnost.
Nada, očaj ili nedostatak alternative?
Danas se Reza Pahlavi ne predstavlja kao budući kralj, već kao prelazna figura. Tvrdi da bi odluku o monarhiji ili republici trebali donijeti građani na referendumu, nakon slobodnih izbora.
Njegovi pristaše vjeruju da je riječ o jedinoj opozicionoj figuri s međunarodnom vidljivošću i jasnom porukom. Kritičari, međutim, ističu da je riječ o političaru iz egzila, bez stvarnog kontakta sa svakodnevicom današnjeg Irana.
Koliku stvarnu podršku Pahlavi zaista ima u Iranu nemoguće je precizno procijeniti dok zemlja nema slobodan politički prostor. Ipak, činjenica da se njegovo ime ponovo čuje na ulicama svjedoči o dubini krize – i o očaju društva koje traži izlaz, čak i u sopstvenoj prošlosti.