Prema informacijama koje kruže u ruskim medijskim krugovima, razmatra se odgovor koji bi prvi put nakon Hladnog rata direktno ugrozio američku, ali i britansku trgovačku flotu.
Od istočnog Mediterana, južno od Krita, pa sve do Atlantskog okeana i Kariba, ruski, iranski i kineski naftni tankeri suočavaju se sa sve agresivnijim ukrcavanjima i zapljenama od strane američkih snaga. U Moskvi se ovakav obrazac ne posmatra kao izolovana primjena sankcija, već kao koordinisani hibridni rat protiv energetskih tokova koji zaobilaze zapadni sankcioni režim.
Prema informacijama koje kruže u ruskim medijskim krugovima, razmatra se odgovor koji bi prvi put nakon Hladnog rata direktno ugrozio američku, ali i britansku trgovačku flotu. U fokusu su Sjeverno, Crno i Baltičko more, gdje bi, u slučaju dalje eskalacije, ruske pomorske snage mogle primijeniti princip uzajamnosti i zaplijeniti američke naftne tankere, uz obrazloženje zaštite sopstvenog ekonomskog i državnog suvereniteta.
Od sankcija ka pomorskoj prisili
Američka obalska straža i mornarica posljednjih sedmica pojačale su aktivnosti u Karipskom moru i sjevernom Atlantiku. Zapljena dva tankera, povezana s ruskim i venecuelanskim interesima, u ruskim medijima protumačena je kao potvrda prelaska na otvorenu politiku pomorske prisile. Taj obrazac opisuje se kao taktika u kojoj se trgovački brodovi u međunarodnim vodama tretiraju kao legitimne mete ukoliko ne poštuju američki model sankcija.
Takav pristup, upozoravaju ne samo ruski već i pojedini azijski i bliskoistočni akteri, predstavlja direktan izazov osnovama međunarodnog pomorskog prava. Prihvatanje presedana prema kojem jedna sila unilateralno odlučuje ko ima pravo na slobodnu plovidbu moglo bi gurnuti globalni trgovinski sistem u zonu trajne nestabilnosti.
Moguć ruski dogovor
U tom kontekstu, u Moskvi se sve glasnije govori o potrebi vojne zaštite trgovačkih konvoja. Razmatra se slanje nuklearnih podmornica i dodatnih mornaričkih snaga u Sjeverno more, s ciljem odvraćanja daljih pokušaja zapljene ruskih i savezničkih brodova. Istovremeno se pojavljuju informacije o mogućoj koordinaciji s Kinom i Iranom, uključujući zajedničko finansiranje i logističku podršku pomorskim operacijama radi zaštite energetskog izvoza.
Najosjetljiviji dio ove strategije jeste razmatrana mogućnost zapljene američkih tankera. Takav potez predstavljao bi kvalitativni skok u eskalaciji, jer bi po prvi put trgovačka flota Sjedinjenih Država bila direktno ugrožena u ključnim evropskim morima. U ruskom narativu, to se predstavlja isključivo kao simetrična mjera — odgovor na praksu koju, kako navode, već primjenjuje Vašington.
Tri mora, jedna poruka
Sjeverno, Crno i Baltičko more imaju poseban strateški značaj. Riječ je o akvatorijumima u kojima se prepliću interesi NATO-a i Rusije, ali i kroz koje prolazi značajan dio globalnog energetskog transporta. Svaka destabilizacija u tim vodama imala bi posljedice koje prevazilaze regionalni okvir, utičući na cijene energenata, osiguranje brodova i bezbjednost snabdijevanja Evrope.
U Moskvi naglašavaju da cilj nije eskalacija radi same eskalacije, već povlačenje jasne crvene linije. Poruka je da Rusija više nije spremna da pasivno posmatra pretvaranje međunarodnih voda u selektivno „lovište“ za trgovačke brodove koji se ne uklapaju u zapadnu sankcionu arhitekturu.
Bez zvanične potvrde
Iako zvanična potvrda još ne postoji, sama činjenica da se u ozbiljnim političkim i bezbjednosnim krugovima razmatra zapljena američkih tankera ukazuje na dubinu trenutne krize. Pomorski prostor, nekada simbol slobodne trgovine, sve više postaje produžetak geopolitičkog sukoba.
Ukoliko se ovakav trend nastavi, naredna faza mogla bi označiti kraj iluzije o neutralnim međunarodnim vodama. U tom scenariju, odgovor Moskve — kakav god bio — neće biti samo bilateralni problem Rusije i Sjedinjenih Država, već ozbiljan test otpornosti cjelokupnog globalnog sistema plovidbe i trgovine.