Jedan mladi par iz Zagreba, on (28) i njegova vjerenica (29), otvoreno je podijelio svoje razloge za odlazak iz Hrvatske u Poljsku.
Iseljavanje iz Hrvatske i dalje je aktuelna tema, naročito u posljednjih nekoliko decenija, jer veliki broj građana traži bolju budućnost van granica zemlje.
Razlozi su različiti – nesigurnost na tržištu rada, ograničene perspektive za mlade, visoki životni troškovi, a posljedice se osjećaju ne samo na demografiju, već i na društvene i ekonomske prilike u zemlji.
Jedan mladi par iz Zagreba, on (28) i njegova verenica (29), otvoreno je podijelio svoje razloge za odlazak na Redditu. Kako kažu, žele da obezbijede pristojan život i djecu odgajaju u zemlji koja im pruža bolju perspektivu.
“Ne zanima nas politika ni levih ni desnih, hoćemo samo da radimo i živimo normalno. Ja sam vozač kamiona, a ona radna terapeutkinja sa fakultetskom diplomom i 15 sertifikata, šefica odseka. Oboje govorimo engleski i spremni smo da učimo jezik zemlje u koju idemo. Tražimo Norvešku, Dansku, SAD, Njemačku i Austriju. Ne tražimo milione, već miran život i prilike u našim oblastima,” piše u objavi.
U komentarima su se javili oni koji su već odselili, ali i oni koji su se vratili. Posebnu pažnju privukla je Poljska.
“Preselili smo se ove godine u Varšavu i super nam je. Grad je moderno uređen, a prilike u tech industriji su velike. Hrvati malo znaju koliko je Poljska napredovala posljednjih pet godina,” napisao je jedan korisnik.
Drugi dodaje: “Ja sam bila tamo 2016. i mislila sam da idem u siromašnu zemlju, a oni su 100 godina ispred nas.”
Međutim, iskustva iz Njemačke su podijeljena. Mnogi koji su radili i živjeli tamo ističu da je plata bolja, ali je život komplikovaniji nego što se očekuje, piše Dnevno.
“Bez njemačkog jezika teško je naći normalan posao. Stanovi u velikim gradovima su skupi – u Hamburgu 50–60 m² košta oko 1.000 € u lošijim kvartovima. Zdravstvo je preopterećeno, a sistem je spor i staromodan. Napredovanje u firmama često je rezervisano za Nijemce, a tiha ksenofobija je prisutna,” piše jedan Hrvat.
S druge strane, finansijski uspjeh ne znači nužno i kvalitetan život.
“Uspeo sam u Njemačkoj, ali živim u 29 m² i nemam mjesta za osnovni komfor. Imati 65.000 € na računu nije dovoljno kada ne možeš kupiti ni mali stan. Bolje je živjeti u svom domu i imati stabilnost,” zaključuje.
Ova svjedočenja jasno pokazuju da odluka o preseljenju zavisi od ličnih prioriteta – finansije, profesionalni razvoj, životni standard ili porodica. I dok Njemačka i dalje privlači mnoge zbog plata, zemlje poput Poljske nude kombinaciju napretka, kvaliteta života i povoljnijih uslova za mlade.