Procjenjuje se da samo ukradena kruna košta kao kolekcija skupocjenih automobila.
Sedam minuta. Toliko je, prema francuskoj policiji, trajala najbrža "turneja" kroz Luvr u istoriji, samo što ovaj put nisu bili turisti u centru pažnje, već dobro organozovana grupa lopova. U ranim jutarnjim satima 19. oktobra, nekoliko maskiranih napadača odnijelo je osam komada nakita i relikvija iz dijela muzeja posvećenog francuskoj carskoj riznici.
U pitanju nije bilo obično zlato i kamenčići iz suvenirnice, već predmeti neprocjenjive istorijske vrijednosti: kruna carice Eugenije, dijamantski broševi, dragulji iz 19. vijeka, itd. Iako Ministarstvo kulture Francuske govori o "vrijednosti koja se ne može izmjeriti", stručnjaci procjenjuju da je ukradeno blago vredno oko 100 miliona eura.
Samo kruna carice, izrađena od zlata i ukrašena sa više od hiljadu dragulja, mogla bi da vrijedi više nego čitava kolekcija sportskih automobila prosječnog milionera iz Monaka. A broš kupljen 2008. godine za 10,5 miliona dolara sada bi, kažu aukcijski eksperti, mogao dostići i dvostruku cijenu.
Ko će kupiti ukradeni nakit?
Naravno, pod uslovom da ga neko ikada vidi ponovo. Jer, ko kupuje ukradeno iz Luvra? Niko, bar ne javno. Takvi predmeti se ne prodaju ni na Sotheby’s aukciji, ni na crnom tržištu bez rizika. Vrijednost im je, paradoksalno, ogromna i nikakva u isto vrijeme: ogromna, jer su dio svjetske istorije; nikakva, jer su postali prepoznatljivi i praktično nemogući za preprodaju, ipak, ko zna…
Neki francuski mediji već povlače paralelu sa "Pink Panterima", čuvenom balkanskom grupom pljačkaša koja je tokom 2000-ih odnosila dragulje širom Evrope, i to sa šarmom i preciznošću filmskih junaka. Da li je i ova akcija djelo slične ruke? Policija ne isključuje mogućnost, iako zasad nema tragova osim praznih postolja.
S druge strane, ova pljačka otvara ozbiljna pitanja: kako je moguće da iz najpoznatijeg muzeja na svijetu nestane blago vrijedno desetine miliona eura? U doba vještačke inteligencije, pametnih kamera i biometrijskih sistema, Luvr je očigledno imao starinski problem, ljudski propust.
Francuske vlasti već najavljuju pooštravanje bezbjednosnih protokola i reviziju osiguranja umjetnina. Jer, kada se sabere potencijalna šteta, izgubljeno povjerenje i pad posjeta, ova krađa bi mogla da "košta" Francusku više od samih dragulja.
I dok se svijet i dalje pita gdje su završili ti nestali dijamanti, jedno je sigurno: istorija se ne može kupiti, ali očigledno može nestati za sedam minuta.