Amerika se suočava sa dubokim podjelama i političkim nasiljem koje društvene mreže dodatno produbljuju. Nakon šokantnog atentata, zabrinutost raste, ali pomirenje djeluje daleko dok lideri ne uspijevaju da smire tenzije i ujedine naciju.
"Ovo je bio jedan od najtežih nedelja u Americi, a retki su oni koji se ne pitaju da li zemlja može da se izvuče iz ove spirale mržnje i nasilja. Nakon jednog od najšokantnijih atentata u istoriji SAD-a, guverner Jute apelovao je na Amerikance da smire političke tenzije, ali izgleda da ga gotovo niko ne sluša", piše američka dopisnica BBC-ja Keti Kej u svojoj analizi.
Gotovo niko sa kim je razgovarala nakon smrti Čarli Kirka ne vjeruje da će zemlja uskoro izabrati put pomirenja. Novija istorija puna je primjera kada se Amerika odlučila da ne stane zajedno nakon tragedije.
To se nije desilo ni 2011. godine, kada je demokratska kongresmenka upucana u glavu u Arizoni, niti 2017. godine, kada je republikanski kongresmen ranjen tokom bejzbol treninga. Amerikanci se nisu ujedinili ni pred izazovima globalne pandemije, COVID je zapravo samo produbio postojeće podele.
Sistem koji nagrađuje ekstremizam
Razlog je jednostavan, ali to ne znači da je lako promijeniti situaciju. Mehanizmi koji pokreću američku politiku nagrađuju one koji podižu tenzije, dok oni koji pokušavaju da ih smire ostaju bez podrške.
"Širom zemlje, veća je vjerovatnoća da ćete biti izabrani na političku funkciju ako se kandidujete sa politikom i retorikom koja odgovara vašoj političkoj bazi, a ne centru. To je mračna posledica prave izbora izbornih jedinica, osnovni grijeh disfunkcionalne američke politike", navodi BBC-jeva dopisnica.
Isto važi i za medije. Oni koji iznose ekstremnija mišljenja i podstiču bijes bivaju nagrađeni većom pažnjom, a time i većim prihodima od oglašavanja.
Ova struktura podsticaja čini guvernera Jute, Spensera Koksa, svojevrsnom američkom izuzetkom. Nakon što je Čarli Kirk ubijen, pozvao je Amerikance da se "isključe, dotaknu travu, zagrle člana porodice, izađu i učine nešto dobro u zajednici". Njegove riječi su zvučale razumno i zdravo, pokušaj pomirenja u moru podjele.
Političko nasilje nije ništa novo u Americi. Tokom šezdesetih godina prošlog vijeka ubijen je američki predsjednik, a kasnije i njegov brat dok je vodio kampanju. U istom periodu likvidirana su i dvojica najistaknutijih vođa pokreta za građanska prava.
Sedamdesetih godina predsjednik Džerald Ford bio je meta dva pokušaja atentata, dok je osamdesetih Ronald Regan ranjen hicem. Nedavno, 2024. godine, Donald Tramp bio je žrtva neuspjelog pokušaja atentata u Pensilvaniji.
Međutim, ono što današnje vrijeme čini drugačijim jeste prisustvo društvenih mreža. Upravo zbog toga guverner Koks izražava zabrinutost. Iako je izbjegavao izjave koje bi dodatno produbile podjele, nije štedeo kritike prema kompanijama koje stoje iza društvenih mreža.
"Vjerujem da su društveni mediji direktno učestvovali u svakom atentatu i pokušaju atentata u poslednjih pet-šest godina", rekao je Koks, dodajući da je riječ "rak" preslaba da opiše štetu koju su nanijeli američkom društvu.
Većina tehnoloških kompanija nije reagovala, ali se oglasio Ilon Mask, vlasnik platforme X, tvrdeći da je "radikalna levica hladnokrvno slavila ubistvo Čarlija Kirka" i dodao: "Jedinstvo je nemoguće sa zlim fanaticima koji slave ubistvo."
"Ovo je kao loš brak"
Zamke sistema koji povezuje društvene mreže i politiku zabrinjavaju čak i najstrastvenije učesnike. Kejtlin Grifits (19), predsjednica ogranka Kirkove organizacije Turning Point USA, jasno kaže: "Društveni mediji su definitivno veoma težak problem za naše društvo. Ne možete ni razgovarati sa nekim ko se ne slaže sa vašim političkim uvjerenjima, i iskreno mislim da je to tragično."
Samo nekoliko dana nakon Kirkove smrti, politički tabori su se već povukli u suprotstavljene narative. Mnogi sa lijeve strane žele istražiti kako je ubica radikalizovan na internetu, dok mnogi sa desnice sumnjaju da je dio ljevičarske zavjere. Izgleda da nijedna strana nije spremna na pomirenje.
"Bolje je fokusirati se na uzroke koji ljude čine takvima. Potrebna je volja za smanjenjem tenzija… i hrabrost da ljudi pokažu više razumijevanja. Ovo je kao loš brak. Kao u lošem braku, samo gubite ako stalno krivite drugu stranu.", kaže Rejčel Kleinfeld iz Carnegie Endowment for International Peace.
"Vođa posvećen pomirenju bi mogao pomoći, ali Tramp nije takav"
"Za prekidanje začaranog kruga koji podstiče podjele potreban je vođa sa ogromnom moći i posvećenošću pomirenju. Tramp nije takav predsjednik, on je najmoćniji kada ima protivnike. Od Kirkove smrti, njegov ton je potpuno drugačiji od guvernera Koksa.", naglašava Kleinfeld
"Reći ću nešto što će me dovesti u probleme, ali me nije briga. Radikali na desnici često su radikalni jer ne žele da vide kriminal... Radikali na levoj strani su problem." Nakon ubistva, iz Ovalnog kabineta je poručio: "Radikalno lijevo političko nasilje povrijedilo je previše nevinih ljudi i oduzelo previše života.", rekao je.
Njegov saradnik Stiven Miler otišao je i korak dalje: "Bog mi je svjedok, iskoristićemo sve raspoložive resurse... da identifikujemo, poremetimo, demontiramo i uništimo te mreže. To će se desiti i uradićemo to u Čarlijevo ime."
"Istorija se ne ponavlja, ali često se rimuje"
Neki sagovornici BBC-jeve dopisnice pronalaze utehu u mračnim periodima američke istorije. Bivši republikanski kongresmen Džo Skarborough podseća na nasilne godine Vijetnamskog rata i afere Watergate, nakon kojih se zemlja ipak oporavila. "Učiniće to ponovo", uvjeren je.
Ipak, istoričar Ken Burns nudi drugačiji pogled, citirajući Marka Tvena: "Istorija se ne ponavlja, ali često se rimuje.“ Drugim riječima, iako sadašnjost liči na prošlost, stvari se nikada ne događaju potpuno isto. Današnje vrijeme napetosti ima paralele sa drugim periodima nesloge, ali američki sistemi možda nikada ranije nisu ovoliko brzo nagrađivali one koji podstiču bijes.
U međuvremenu, Sjedinjene Države postaju sve slabije. Bivši ministar odbrane Bob Gejts jednom je rekao da su tri najveće prijetnje nacionalnoj bezbjednosti Amerike Kina, Rusija i sopstvene unutrašnje podjele. Američki protivnici to znaju i intenzivno rade na internetu da prodube te podjele, a Amerikanci im u tome olakšavaju.