Dok Kijev i Zapad upozoravaju na dugoročne namjere Moskve, ruski zakonodavci predlažu zakon o cjelogodišnjoj regrutaciji, a Moskva intenzivira vojnu saradnju sa Sjevernom Korejom.
Dok Kijev i zapadni saveznici nastavljaju da ističu dugoročne namjere Moskve, ruski zakonodavci su nedavno predložili zakon koji bi omogućio regrutovanje tokom cijele godine, zamjenjujući dosadašnji dvogodišnji ciklus regrutovanja. Ovaj potez dolazi nakon ukrajinskih upozorenja o značajnom povećanju ruskih vojnih troškova i formiranju novih vojnih okruga, što stručnjaci tumače kao pripremu za moguće sukobe izvan Ukrajine.
"Novi vojni okruzi, promjene u mobilizaciji i povećanje izdataka za odbranu ukazuju na to da se Rusija sprema za dugotrajan sukob, ne samo u Ukrajini već i sa NATO-om", rekla je Katerina Stepanenko iz Instituta za proučavanje rata (ISV) za Kijev Independent, Rusija trenutno održava dvije vrste vojnih snaga - regrutnu vojsku i vojsku po ugovoru.
Regrutna vojska, koja se obnavlja dva puta godišnje, zakonski je ograničena na odbranu ruske teritorije. Za rat u Ukrajini, Kremlj se oslanja na plaćene dobrovoljce, strategiju koja se pokazala uspješnom, ali dugoročno neodrživom. Izbjegavajući potpunu mobilizaciju zbog potencijalnih domaćih nemira, Rusija postepeno mijenja svoj pristup.
"Rusija ulaže značajne resurse u modernizaciju svog sistema mobilizacije, uključujući digitalizaciju i povećano patriotsko obrazovanje", kaže Stepanenko. Najnoviji predlog zakona o cjelogodišnjoj vojnoj obavezi, prema riječima ukrajinskog stručnjaka Denisa Popoviča, mogao bi se smatrati "prikrivenom mobilizacijom".
Ove promjene prate ambiciozni planovi potrošnje na odbranu. Prema riječima šefa ukrajinske obavještajne službe Kirila Budanova, Moskva planira da do 2036. godine uloži 1,1 milijardu dolara u naoružanje, što predstavlja najveće ulaganje od raspada SSSR-a. Budanov upozorava na "potpunu mobilizaciju ruske politike, ekonomije i društva za nadolazeći veliki rat", ističući stvaranje novih vojnih okruga i formiranje dodatnih jedinica.
Stručnjaci tumače ovaj dugoročni pristup kao strategiju Kremlja da preživi zapadnu podršku Ukrajini. Međutim, ekonomski pritisak i sankcije otežavaju održavanje trenutnog modela plaćenih dobrovoljaca. Ruski odbrambeni budžet za 2024. godinu premašuje zajedničke izdatke svih evropskih zemalja, što ukazuje na stvaranje "ratne ekonomije".
Kremlj pokušava da pripremi rusko stanovništvo na ekonomske žrtve u korist dugoročnih odbrambenih rashoda, dok neki regioni već daju prioritet vojnim rashodima na račun civilnih programa. Stepanenko zaključuje da Rusija ima za cilj da preoblikuje globalni poredak, proširujući svoj uticaj van tradicionalnih sfera i težeći ka poziciji svjetskog hegemona. Zapadni lideri, poput poljskog premijera Donalda Tuska, ovu pretnju shvataju ozbiljno, upozoravajući da bi Rusija mogla biti spremna za sukob sa Evropom u naredne dvije godine.
S druge strane, u vrijeme kada Vašington pokušava da podstakne Kijev i Moskvu da se uključe u mirovne pregovore, Rusija vjerovatno teži "demonstraciji moći" kroz uključivanje šire koalicije u borbu uz svoje snage u Ukrajini, prema riječima Džona Erata, višeg direktora za politiku u Centru za kontrolu naoružanja i neširenje oružja, koji prati autoritarne režime poput Rusije i Sjeverne Koreje.
Moskva bi mogla da iskoristi period prije roka koji je postavio predsjednik SAD Donald Tramp da intenzivira svoje ofanzivne akcije duž cijelog fronta. Stručnjaci koji prate odnose između Moskve i Pjongjanga smatraju da je raspoređivanje sve većeg broja sjevernokorejskih vojnika na prve linije fronta logičan prvi korak u ovoj strategiji. Erat ističe da je vrijeme objavljivanja vijesti o severnokorejskim trupama posebno indikativno.
"Ponovo, verujem da su Rusi želeli da projektuju što je moguće jači stav", rekao je Erat za Kijev Independent. Dženi Maters, stručnjakinja za rusku politiku i predavačica na Univerzitetu Aberistvit u Velikoj Britaniji, smatra da, iako je svakako korisno poslati snažnu poruku ka spolja, glavni pokretač vjerovatno leži u "unutrašnjim proračunima" Moskve.
"Vjerujem da je unutrašnja dinamika vjerovatno važnija od pukog slanja signala trećim stranama, jer Rusiji zaista treba više trupa na terenu", rekla je Maters. Serhij Hrabski, penzionisani ukrajinski pukovnik i vojni analitičar, upozorava da su sjevernokorejski vojnici koji su se borili i preživjeli možda prenijeli dragoceno iskustvo sa bojnog polja svojim sunarodnicima.
Nova runda spekulacija o slanju sjevernokorejskih trupa na front poklapa se sa "katastrofalnim nivoom" gubitaka među ruskom pješadijom, prema riječima Ruslana Gorbenka, poslanika iz vladajuće stranke Sluga naroda koji redovno posjećuje ratom razoreni istok i održava kontakt sa vojskom. Međutim, Gorbenko se slaže da Rusija vjerovatno koristi sjevernokorejske trupe kako bi poslala poruku svetu.
"Rusija pokušava da pošalje poruku ne samo Trampu, već svim evropskim partnerima da će rat nastaviti da bude rat iscrpljivanja", rekao je Gorbenko za Kijev Independent, sugerišući da se Moskva sprema za dugotrajan sukob. Sjeverna Koreja takođe ima koristi od ovog partnerstva, stičući borbeno iskustvo i potencijalno raketnu tehnologiju. Visoki zapadni diplomata, koji je razgovarao sa Kijev Independentom pod uslovom anonimnosti, rekao je da bi Rusija mogla da proslijedi zaplijenjenu zapadnu opremu radi sticanja dubljeg uvida u tehnologiju, iako nije jasno da li se takav transfer već dogodio.
Patrik Kronin, šef odjeljenja za bezbjednost Azije i Pacifika na Institutu Hadson, analizirajući nacionalnu bezbjednost SAD i Sjeverne Koreje, ističe da odnos između Pjongjanga i Moskve omogućava obema stranama da sakriju "sopstvene slabosti, probleme i međusobno nepovjerenje".
Za Rusiju, ovo bi mogao biti način da ublaži strahove od gubitka uticaja u korist Kine i stekne uticaj nad zemljom koja se nekada smatrala potpuno zavisnom od Pekinga, dok Sjeverna Koreja potencijalno dobija pristup modernoj tehnologiji i proširuje svoju bazu saveznika uoči mogućeg sukoba sa Južnom Korejom i Japanom. Kronin objašnjava da Rusija može ovo da iskoristi da psihološki pritisne Zapad da prihvati ruske zahtjeve, jer "na kraju krajeva može da pregovara, a da zapravo ne odustane od sopstvenog rata".