Dok Mjanmar gori u krvavom građanskom ratu, pobunjenička Kačinska armija (KIA) tiho preuzima globalnu moć. Kontrolišu rudnike disprozijuma i terbijuma - metala bez kojih nema električnih vozila, vjetroturbina i vojne opreme.
U zabačenom planinskom području Kačin na sjeveru Mjanmara, pobunjenička "Kachin Independence Army" (KIA) preuzela je kontrolu nad skoro svim rudnicima rijetkih zemaljskih metala. Elementi poput disprozijuma i terbijuma suključni za proizvodnju električnih vozila, vjetroturbina i vojne opreme. Nakon decenije borbe za autonomiju, zahvaljujući ovim resursima KIA sada ima geopolitičku moć.
Rudarenje se odvija u surovim uslovima i uz veliku ekološku štetu, dok sirovine završavaju u kineskim fabrikama, koje ih potom distribuiraju globalnim tehnološkim gigantima poput Tesle, Folksvagena i Simensa. Iako bez formalne političke uloge, KIA se polako pretvara u nezaobilaznog igrača u lancu snabdijevanja vrijednom trilion dolara.
Sve se ovo dešava dok u Mjanmaru traje krvavi građanski rat. KIA takođe kontroliše veliki broj eksploatisanih radnika koji rudare bez ikakve zaštite, navodi Blumberg.
Ko su Kačini?
Kačini su etnička manjina koja živi uglavnom u planinskoj državi Kačin na severu Mjanmara, duž granice sa Kinom. Za razliku od većinskog budističkog stanovništva zemlje, Kačini su protestantski hrišćani, što ih dodatno razlikuje u vjerskom i kulturnom smislu. Istorijski gledano, centralna vlada ih je marginalizovala. Ima ih oko milion i po (Mjanmar ima ukupno 54 i po miliona stanovnika).
Borbu vode kroz "Kachin Independence Army" (KIA), naoružano krilo političke organizacije "Kachin Independence Organization" (KIO). Organizacija je osnovana 1961. godine, a njihov cilj je da obezbijede političku i teritorijalnu autonomiju, ali ne nužno i potpunu nezavisnost. Tokom decenija postali su jedna od najorganizovanijih i najiskusnijih pobunjeničkih vojski u zemlji, sa hiljadama boraca i snažnim uticajem u regionu.
Kina i dalje ubjedljivo prednjači u svjetskoj proizvodnji rijetkih metala, sa oko deset puta većom godišnjom proizvodnjom od Mjanmara. KIA nema mogućnost da prerađuje sirovine iz svojih rudnika, već se sve šalje u kineske fabrike na rafiniranje, a zatim dalje globalnim proizvođačima.
Disprozijum i terbijum, ključni elementi za električna vozila i vojnu opremu, nedavno su bili među sedam materijala čiji je izvoz Kina ograničila kao odgovor na trgovinski rat sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. Za sada nema alternativnog puta da ovi elementi stignu do svjetskih tržišta.
Trebalo bi da se zna kako je građanski rat u Mjanmaru, koji sa prekidima traje od sticanja nezavisnosti 1948. godine, eskalirao nakon vojnog puča 2021. godine, kada je vojska svrgnula demokratski izabranu vladu Aung San Su Ći. Ova akcija izazvala je talas oružanog otpora širom zemlje i dovela do haosa u već politički nestabilnoj zemlji.
U tom kontekstu, Kačinska armija, oružano krilo političke organizacije KIO, nametnula se kao jedan od najvažnijih etničkih pobunjeničkih aktera. Djelujući na severu zemlje, u državi Kačin, KIA se decenijama bori za autonomiju kačinskog naroda, ali se nakon puča aktivnije uključila u širi otpor protiv vojne hunte.
Partneri iz nužde
Kina je, međutim, zabrinuta zbog rastuće vojne moći KIA. Plaše se da bi jačanje KIA moglo da poremeti ravnotežu snaga u regionu i ugrozi kineske interese. U oktobru 2024. godine, kada je KIA zauzela Pangvu, Kina je zatvorila granicu, obustavila izvoz goriva i hrane, čime je privremeno zaustavljena trgovina rijetkim metalima.
Međutim, do aprila 2025. godine, dvije strane su očigledno postigle delimični sporazum, jer je izvoz nastavljen. KIA i Kina su dakle partneri iz nužde, vezani zajedničkim ekonomskim interesima, ali kojima nedostaje političko povjerenje.
Uprkos svemu ovome, KIA je u fenomenalnoj poziciji. U globalnoj trci za obezbjeđivanje zaliha rijetkih zemnih elemenata, čak i skromni resursi koje kontrolišu politički izolovane vlade znače geopolitičku moć. Na primjer, Grenland, za koji je Tramp rekao da želi da kupi, nema nijedan aktivni rudnik rijetkih metala, niti ga ima Ukrajina, iako je nedavno potpisala veliki sporazum sa SAD o kritičnim sirovinama. Kačin ih ima stotine.
Za sada, KIA nije otkrila planove kako će tačno iskoristiti svoje novo bogatstvo. Njeni politički i vojni lideri, okupljeni u Organizaciji za nezavisnost Kačina, zatvoreni su za spoljni svijet, bez diplomatskih veza i prisustva u međunarodnim ekonomskim institucijama.
Blumberg tako zaključuje da njihova uloga u globalnom lancu snabdijevanja rijetkim metalima, posebno disprozijumom i terbijumom, postaje toliko važna da će milioni ljudi širom svijeta uskoro koristiti proizvode koji sadrže sirovine sa teritorija pod njihovom kontrolom, što znači iz regiona zahvaćenog brutalnim građanskim ratom.