Iako su američki i izraelski napadi teško oštetili ključna iranska nuklearna postrojenja, sudbina 400 kilograma obogaćenog uranijuma ostaje nepoznata - a upravo taj materijal mogao bi Iranu omogućiti proizvodnju do deset nuklearnih bombi.
Budućnost iranskog nuklearnog programa, koji Izrael i Sjedinjene Države pokušavaju da unište, zavisi od sudbine četiri stotine kilograma uranijuma koji je Iran već obogatio do 60 procenata čistoće, blizu nivoa potrebnog za nuklearno oružje.
"Ključna postrojenja za obogaćivanje uranijuma su potpuno uništena", napisao je predsednik Donald Tramp nakon što su američki bombarderi B-2 pogodili iranske nuklearne lokacije masivnim bombama od 14 tona za uništavanje bunkera.
Nema sumnje da su postrojenja Natanzu i Fordov, koja je Teheran koristio za obogaćivanje uranijuma, pretrpjela veliku štetu. Treća lokacija u Isfahanu pogođena je krstarećim raketama Tomahavk lansiranim sa američke podmornice.
Pentagon još uvijek procjenjuje učinke napada, tako da još nije poznato kolika je šteta na objektima. Još važnije pitanje je gdje je 408 kg uranijuma, koji je već obogaćen do 60 procenata čistoće.
"Sve se svodi na uranijum i pitanje gdje se on nalazi", rekao je za "Fajnenšel tajms" Ričard Nefju, bivši visoki američki zvaničnik koji je radio na nuklearnom sporazumu sa Iranom u administraciji Baraka Obame.
Kamioni ispred Fordoa
"Na osnovu onoga što smo do sada vidjeli, ne znamo gdje se materijal nalazi. Nemamo nikakve stvarne naznake da ćemo uskoro doći do njega. Mislim da je glupo tvrditi da je iranski nuklearni program ovim potezom odložen za više od nekoliko mjeseci", zaključio je Nefju.
Državni sekretar Marko Rubio tvrdi da "niko neće sa sigurnošću znati danima" da li je Iran uspio da premjesti obogaćeni uranijum. "Sumnjam da su ga premjestili, jer sada ništa ne možete da premjestite. Čim kamion krene, Izraelci ga vide, naciljaju i unište", rekao je Rubio.
Ali satelitski snimci otkrivaju da su iranski kamioni bili kod nuklearnih postrojenja u danima prije napada, zatrpavajući ulaze i pokušavajući da ih zaštite od uništenja. Kamioni su takođe bili i na ulazu u Fordo samo dan prije napada, i moguće je da su odatle odnijeli dio osjetljive opreme; satelitski snimci prikazuju kako gomilaju zemlju na ulaze u postrojenje, koje je zakopano u planini. Ukratko, po Iranu se itekako vozi, bez obzira na to šta Marko Rubio kaže.
Gdje je četiri stotine kilograma?
Slične informacije stižu i od izvora bliskog iranskom režimu. "Bilo bi veoma naivno držati obogaćeni uranijum na lokacijama koje su meta. Obogaćeni uranijum je netaknut", rekao je izvor za Fajnenšel tajms.
"Pretpostavlja se da je tih četiristo kila bilo smješteno u podzemnim tunelima u Isfahanu. Uprkos opsežnim izraelskim i američkim napadima na obližnji objekat, čini se da nije bilo pokušaja da se ovi tuneli unište", kaže dr Džefri Luis iz Centra za neširenje nuklearnog oružja u Montereju, Kalifornija, vodeći američki stručnjak za nuklearno oružje.
Ova činjenica ukazuje na to da su Iranci vjerovatno već ranije negdje prebacili obogaćeni uranijum, a Izrael i Amerika su to znali, pa nisu gađali prazne tunele. Generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Rafael Marijano Grosi, rekao je za Njujork tajms da vjeruje da su iranske zalihe obogaćenog uranijuma premještene na drugu lokaciju.
Uranijum u gepeku
Problem sa relativno malim zalihama materijala je što ih je veoma lako transportovati: četiri stotine kilograma obogaćenog uranijuma, spakovanog u male kofere, staje u prtljažnik desetak putničkih automobila.
Ova zaliha bi bila dovoljna za devet do deset nuklearnih bombi, pod uslovom da se uranijum dodatno obogati, sa 60% čistoće na 90%, što je neophodno za upotrebu u oružju.
Očekuje se da će režim u Teheranu u očaju pokušati da ubrza razvoj nuklearne bombe. "Čak i ako nuklearna postrojenja budu uništena, igra nije završena. I dalje imamo obogaćeni materijal, znanje i političku volju", napisao je na Tviteru Ali Šamhani, savjetnik vrhovnog vođe Alija Hamneija.
Netaknuta postrojenja
Trampova administracija tvrdi da nema straha da će Iran proizvesti bombu jer više nema mogućnost daljeg obogaćivanja uranijuma. Ali dr Luis upozorava da je to potpuno pogrešan zaključak. "Pored Natanza postoji ogromno podzemno postrojenje koje niko nije ciljao, gdje Iran može da pravi centrifuge i radi druge stvari. Ovo postrojenje je ogromno, preko 10.000 kvadratnih metara, i još od 2022. se u njemu proizvode centrifuge. Ta linija se nalazi u srcu planine", kaže Luis.
Iran je nedavno najavio da ima i dodatno, novo postrojenje za obogaćivanje uranijuma na bezbjednoj lokaciji kod Isfahana, a inspektori IAEA trebalo je da odu da pregledaju centrifuge koje su tamo instalirane, što je sprečilo izraelski napad na Iran. Međutim, ova nova postrojenja nisu bila meta.
"To znači da Iran i dalje ima oko 400 kilograma uranijuma obogaćenog do 60 procenata čistoće, ima mogućnost proizvodnje centrifuga i ima jedno, a moguće i dva netaknuta podzemna postrojenja za obogaćivanje. A to su samo lokacije za koje znamo - šta je sa mogućim tajnim postrojenjima?", pita dr Džefri Luis.
Bomba na jesen
U slučaju da režim u strahu od pada naredi hitnu proizvodnju bombe, "za šest nedelja mogu da proizvedu devet sekvenci centrifuga. Ovim centrifugama bi bilo potrebno oko 60 dana da obogate ovih 400 kilograma uranijuma do nivoa potrebnog za nuklearno oružje. Sve u svemu, za pet mjeseci mogu da imaju nuklearnu bombu, ili devet ili deset njih", upozorava dr Luis.
Sve ove nepoznanice su razlog za ozbiljnu nervozu, slaže se Ričard Nefju. "Oduvek je postojao rizik da će Iran, u slučaju izraelskog napada, tajno premestiti svoje zalihe na skrivenu lokaciju gde su već postavili centrifuge. Da su pripremili teren i da su uspjeli da obogate uranijum do 90% čistoće u Fordovu pre napada, a imali su osam ili devet dana da to urade, to bi im moglo dati dovoljno materijala za dvije bombe", upozorava Nefju.
Iran ne bi bio prva zemlja koja je uspjela da razvije nuklearni program uprkos međunarodnom pritisku - Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja su takođe uspjele u prošlosti.