Svijet

Iran prešao crvenu liniju, tajno oružje više nije tajna: Teheran lansirao rakete koje mogu pogoditi Evropu

Autor Uroš Matejić

Iran je 18. juna prvi put zvanično potvrdio upotrebu rakete Sadžil u napadu na Izrael, čime je označena nova faza u sukobu. Ova balistička raketa srednjeg dometa ima domet od 2.500 kilometara i koristi pogon na čvrsto gorivo.

Izvor: Printscreen/X

Dana 18. juna, iranski državni izvori su po prvi put potvrdili upotrebu balističkih raketa srednjeg dometa Sadžil protiv izraelskih ciljeva, u okviru operacije "Istinito obećanje 3", koju je sproveo Korpus čuvara islamske revolucije.

Ova operacija započela je kasno 13. juna kao odgovor na izraelske vazdušne udare na iranske vojne i civilne ciljeve, uključujući objekte povezane sa visokim vojnim zvaničnicima i naučnicima koji su nastradali.

U napadu su korišćene najmanje tri rakete Sadžil, a iako nije jasno da li je došlo do dodatnih ispaljivanja, upotreba ovog projektila predstavlja važnu prekretnicu u iransko-izraelskom sukobu.

Šta je zapravo raketa Sadžil?

Razvijena početkom 2000-ih, Sadžil je prva iranska raketa sa pogonom na čvrsto gorivo, što joj omogućava da se čuva potpuno spremna za lansiranje. To značajno smanjuje vreme reakcije, povećava preživljavanje sistema u slučaju napada i otežava otkrivanje od strane neprijateljskih borbenih aviona - uključujući izraelske letelice koje patroliraju u blizini iranskog vazdušnog prostora.


Sadžil ima dva stepena i koristi čvrsto gorivo u oba, uz domet od oko 2.500 kilometara i nosivost bojeve glave od 700 kilograma. Neki izvori navode da su nedavne rakete nosile bojeve glave sa kasetnim punjenjem, što povećava destruktivnost protiv ciljeva na zemlji.

Veze sa Sjevernom Korejom i razvojni put

Prije Sadžila, Iran je proizvodio rakete Shahab-3 na osnovu sjevernokorejskog Hwasong-7. U sredini 2000-ih, Iran je nabavio i Hwasong-10, vjerovatno kao privremeno rešenje do završetka razvoja Sadžila. Brojni izvještaji sugerišu da je Sadžil razvijen uz značajnu pomoć Severne Koreje, posebno u ranoj fazi, i da su neki ključni delovi uvezeni iz te zemlje. Prvo testiranje Sadžila obavljeno je 2008, a punu operativnu spremnost dostigao je sredinom 2010-ih.

Taktička prednost i ograničenja

Vjeruje se da Sadžil koristi manevarski povratni modul (reentry vehicle) kako bi izbegao protivraketnu odbranu. Tehnologije za ovakve sisteme Sjeverna Koreja je ranije izvozila Iranu i Siriji kao odgovor na izraelsku kupovinu Patriot sistema.

Međutim, i pored napretka, Sadžil nema sposobnost nošenja hemijskih ili nuklearnih bojevih glava, što ga čini manje zastrašujućim u poređenju sa severnokorejskim ili ranijim sirijskim raketnim arsenalom. Iranska vlada i dalje zabranjuje razvoj nekonvencionalnih bojevih glava, što se sve više kritikuje unutar zemlje jer ograničava sposobnosti odvraćanja.

Da li je Sadžil prevaziđen? Ulazak Fataha u igru

Iako je Sadžil ranije bio perjanica iranskog raketnog programa, njegova dominacija je opala s ulaskom u službu rakete Fatah - hipersonične rakete sa klizećim bojevim dijelom, koja takođe koristi čvrsto gorivo. Fatah je premijerno upotrebljena 18. juna, istog dana kada i Sadžil, i trenutno se smatra jednom od najmoćnijih raketa u regionu i šire.

Fatah je tehnološki nadograđena na osnovu iskustava sa Sadžilom, ali zbog visokih troškova proizvodnje, njena dostupnost je ograničena. Njen domet i sposobnost penetracije napredne protivvazdušne odbrane čine je preozbiljnim izazovom za SAD i Izrael.

Projekti u razvoju: Sadžil-4000 km?

Izvještaji ukazuju da je Iran u poodmakloj fazi razvoja interkontinentalne verzije Sadžila sa dometom do 4000 km, koja bi omogućila raketiranje američkih i NATO baza u Evropi.

Većina tih objekata nema balističku zaštitu, pa bi nova varijanta mogla igrati ključnu ulogu u strategiji odvraćanja SAD-a od direktne vojne intervencije u korist Izraela.

Sadžil ostaje stub raketnog arsenala - ali Fattah preuzima primat

Iako više nije najnaprednija iranska raketa, Sadžil i dalje ima značajnu stratešku vrednost kao sredstvo brzog odgovora i pokretač za nove generacije projektila. Njegova upotreba u aktuelnom sukobu sa Izraelom predstavlja prelazak crvene linije i signalizira da je Iran spreman da upotrebi svoje najubojitije kapacitete u potencijalno dugotrajnijem ratu.