Koliko brzo Iran može da razvije nuklearnu bombu nakon izraelskih napada?
Izrael je nanijo ozbiljne gubitke Hezbolahu, libanskoj šiitskoj militantnoj grupi koju podržava Iran, i pokrenuo ograničenu kopnenu invaziju na jug Libana, gdje se nalazi uporište ove organizacije. Prije toga, izraelske snage su likvidirale dugogodišnjeg lidera Hezbolaha, Hasana Nasralaha, u preciznom vazdušnom napadu na sjedište grupe u predgrađu Bejruta. Ovaj napad predstavlja veliki udarac ne samo za Hezbolah, već i za Iran, ključnog saveznika i posrednika u regionalnim sukobima.
Prema izvještaju The Economista, obezglavljivanje Hezbolaha, uz smrt Nasralaha i više ključnih komandanata, moglo bi primorati Teheran da pojača svoja sredstva odvraćanja, uključujući ubrzanje razvoja nuklearnog oružja. Ova mogućnost postaje sve vjerovatnija nakon što je Izrael najavio oštar odgovor na iranski raketni napad, što dodatno podgrijeva tenzije u regionu.
Uklanjanjem Nasralaha, izraelske snage su ne samo oslabile Hezbolah, već su zadale težak udarac čitavoj strukturi tzv. iranske "osovine otpora". Ova osovina uključuje proiranske posredničke grupe koje Iran koristi za sukobe sa Izraelom i za podrivanje zapadnih interesa na Bliskom istoku. Sličan udarac zadan je Iranu i u pojasu Gaze, gdje su izraelske snage uništile veći dio infrastrukture Hamasa, čime je smanjena sposobnost Irana da predstavlja ozbiljniju prijetnju svojim protivnicima.
Ovi porazi mogli bi primorati Teheran da se okrene svom nuklearnom programu, smatra The Economist, jer bi to bio najefikasniji način da se Iran suprotstavi pretnjama u slučaju daljih izraelskih ili zapadnih napada.
Njujork Tajms donosi drugačiji ugao na ovu temu, ukazujući na to da, iako se mnogo spekuliše o brzini napretka iranskog nuklearnog programa, stručnjaci vjeruju da je Teheranu potrebno najmanje godinu dana da razvije funkcionalnu nuklearnu bombu. Iako Teheran tvrdi da je njegov nuklearni program isključivo civilni, analitičari upozoravaju da bi Iran mogao smanjiti vrijeme za izgradnju nuklearnog oružja, naročito ako se odluči na ubrzanje procesa.
Nuklearni stručnjaci, poput Hjustona G. Vuda i Zigfrida S. Hekera, tvrde da je Iran još uvijek daleko od stvaranja funkcionalnog oružja, jer proces nije jednostavan. Čak i ako Teheran brzo obogati dovoljne količine uranijuma, potrebni su mjesecii ili čak godine da bi se taj materijal pretvorio u nuklearnu bojevu glavu. Razvoj sofisticirane nuklearne tehnologije i metalurgije, zajedno sa testiranjem oružja, zahtijeva preciznost i vrijeme, zbog čega stručnjaci smatraju da nuklearna prijetnja iz Irana nije neposrijedna.
Iako se često govori o vremenskom okviru u kojem Iran može proizvesti nuklearno gorivo, pravi izazov leži u složenim tehničkim procesima neophodnim za pretvaranje tog goriva u oružje. Osim toga, Iranu bi bilo potrebno nekoliko nuklearnih bojevih glava prije nego što bi se usudio da jednu testira ili upotrijebi, kako bi izbjegao situaciju da ostane bez "municije". U zaključku, iako se iranski nuklearni program ubrzano razvija, stručnjaci vjeruju da je Teheranu potrebno još mnogo vremena i napora da izradi funkcionalnu nuklearnu bombu, što čini neposrijednu nuklearnu prijetnju malo vjerovatnom.