Na jednoj strani su konzervativci koji bi se osvetili i napali Izrael, a drugu struju predstavljaju umjereni predvođeni predsjednikom Masudom Pezeškijanom koji zagovaraju diplomatski odgovor, umjesto rat.
Islamsku Republiku Iran zahvatila je duboka politička kriza, a razlog je izraelsko uništenje Hezbolaha. U Teheranu raspravljaju kako da reaguju. Na jednoj strani su konzervativci koji bi se osvetili i napali Izrael, bez obzira na posledice, a drugu struju predstavljaju umjereni predvođeni predsednikom Masudom Pezeškijanom koji zagovaraju diplomatski odgovor, umjesto rat.
Međutim, pozivi na oštriji odgovor Irana udvostručili su se kada je brigadni general Abas Nilforušan, zamjenik komandanta Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) za Liban i Siriju, ubijen u Bejrutu sa vođom Hezbolaha Hasanom Nasralahom.
Napetost u Iranu je toliko velika da su neki konzervativci optuženi da stvaraju toksičnu atmosferu na društvenim mrežama manipulišući izjavama predsjednika Pezeškijana i njegovog portparola kako bi izgledalo da ne podržavaju "osovinu otpora" koja uključuje Iran i Hezbolah. Unutar iranske vlade i dalje postoji struja koja smatra da treba izbjeći direktan rat između Izraela i Irana, jer bi to išlo u korist Benjamina Netanijahua i uključilo SAD. Međutim, to ne znači da se zalažu za potpuno povlačenje, jer smatraju i da Hezbolah ne treba ostaviti da se bori sam. To je bio stav koji je Pezeškijan zastupao prošle nedelje, prije Nasralahovog ubistva, u Ujedinjenim nacijama u Njujorku.
Slično, u ponedeljak je portparol ministarstva spoljnih poslova Naser Kanani obećao da akcije Izraela neće ostati bez odgovora, ali je dodao da nema potrebe za slanjem snaga u Liban ili Gazu jer libanska i palestinska vlada imaju kapacitet da se suoče sa izraelskom agresijom.
To je, kako saznaje Gardijan, razbijesnilo tvrdolinijaše u parlamentu, poput Huseina Amir-Sabetij, savjetnika Saida Džalilija, jednog od kandidata koje je Pezeškian pobijedio na predsjedničkim izborima. Džalili je prvo optužio da "neko nije poslušao naređenje vrhovnog vođe Alija Hamneija da se osveti za ubistvo bivšeg lidera Hamasa Ismaila Hanije u Teheranu" i da je uzdržanost Teherana dala Izraelu zeleno svijetlo da ubije Nasralaha.
"Zašto bi 80 miliona Iranaca i front otpora plaćali naivnost nekolicine ljudi?", upitao je Džalili u skupštinskom govoru. Iako nikog nije imenovao, svima je bilo jasno da cilja na nedavno izabranog predsjednika. Njegove optužbe su navele Pezeškinovog sina da stane u odbranu svog oca i izjavi da vlada nikada neće biti neposlušna vrhovnom vođi ajatolahu Hamneiju.
U pokušaju da otkloni svaku sumnju u svoju lojalnost, Pezeškijan je čak lično otišao u kancelarije Hezbolaha u Teheranu i tamo predao svoju poruku saučešća. On je takođe pojačao pozive arapskim i islamskim zemljama da priznaju da snose veliku odgovornost za intervenciju Izraela u Libanu.
Prema mišljenju analitičara, Pezeškijan pokušava da vodi jedinu moguću politiku koja neće ugroziti njegovu zemlju. Dr. Burcu Ozcelik, viši naučni saradnik za bezbjednost na Bliskom istoku u odbrambenom trustu mozgova RUSI, vjeruje da bi najgora akcija bila direktan napad na Izrael.
"Iako bi ovo moglo spasiti kredibilitet Irana sa njegovom centralnom bazom unutar Irana i preko njegove osovine, rizik je da će, kao i njegov napad 13. aprila kao odgovora na napad na njegov konzulat u Damasku, ispaljene rakete presresti izraelski sistem Gvozdena kupola ili SAD ili njihovi arapski saveznici. To bi dodatno narušilo iransku projekciju vojne moći i izazvalo krizu legitimiteta unutar Irana", napisao je Ozcelik.