Svijet

Suđenje koje danas prati čitav svijet: Da li će čovjek koji najduže čeka smrt biti oslobođen ili obješen?

Autor Aleksandar Blagić

Zatvorenik koji najduže na svijetu čeka izvršenje smrtne kazne, danas je pred sudom koji će odlučiti o njegovoj sudbini.

Izvor: Ustupljena fotografija advokatskog tima Ivao Hakamate

Ivao Hakamata je čovjek koji drži neslavni rekord - zatvorenik je koji najduže na svijetu čeka izvršenje smrtne kazne. Ovaj Japanac je 1968. godine osuđen na smrt, a njegov slučaj skrenuo je pažnju svijeta na krivični sistem u Japanu, i pokrenuo pozive da se u toj zemlji ukine smrtna kazna.

U četvrtak, 26, septembra, japanski sud će dati presudu u novom suđenju Hakamati (88), osuđenom na smrt prije skoro šest decenija. Njegovi advokati tvrde da postoje novi dokazi koji bi mogli da dokažu njegovu nevinost, dok tužilaštvo i dalje stoji pri tome da dokaza o krivici ima dovoljno da bi bio obješen.

Hakamata je nekada bio profesionalni bokser, ali se povukao iz sporta 1961. godine i zaposlio u fabrici za preradu soje u gradu Šizuoki. Pet godina kasnije, njegov šef, njegova supruga i dvoje dece pronađeni su izbodeni na smrt u svojoj kući. Hakamata, koji je tada bio razveden i radio je u jednom baru, postao je glavni osumnjičeni.

Nakon višednevnog ispitivanja, Hakamata je priznao krivicu, ali je kasnije promijenio iskaz i rekao da su ga primorali batinama i prijetnjama da prizna.

Tročlano sudsko vijeće saslušalo je njegove tvrdnje da su dokazi fabrikovani, i potom ga osudilo na smrtnu kaznu odlukom 2-1. Sudija koji nije glasao da je kriv, pola godine kasnije povukao se iz pravosuđa jer nije mogao da se pomiri sa činjenicom da nije mogao da zaustavi ovu presudu.

Izvor: Ustupljena fotografija advokatskog tima Ivao Hakamate

Hakamata je duže od pola života čekao da ga objese, prije nego što je pušten na slobodu zbog novih dokaza. DNK materijal pronađen na pantalonama na mjestu zločina, nije se poklapao ni sa njegovim, ni sa uzorcima žrtava. Zbog toga je 2014. godine održano novo suđenje, i Hakamata je pušten na slobodu dok čeka presudu. Odluka suda je bila da presudu čeka na slobodi zbog duboke starosti i narušenog mentalnog stanja.

Viši sud u Tokiju najprije je odbio zahtjev okružnog suda Šizuoke za novim suđenjem, ali je potom prošle godine Hakamata dobio odluku Vrhovnog suda Japana - ponovo će mu biti suđeno.

Ponovljena suđenja u Japanu su prava rijetkost, jer se 99% slučajeva završi osuđivanjem okrivljenog, prema sajtu Ministarstva pravde.

Ovaj slučaj pomno prate mediji širom svijeta, ali zatvorenik koji drži rekord za najduže čekanje izvršenja smrtne kazne, možda i ne razumije šta se dešava. Hakamata je, nakon decenija provedenih u zatvoru, izuzetno narušenog mentalnog stanja i "živi u sopstvenom svijetu", rekla je njegova sestra Hideko (91). Rijetko govori i ne pokazuje nikakvo interesovanje za interakciju sa ljudima.

Izvor: Ustupljena fotografija advokatskog tima Ivao Hakamate

"Nekad se smiješi, ali to je kada je u svom svijetu. Nismo ni razgovarali o suđenju, jer on nije sposoban da razumije stvarnost", rekla je ona.

Javnost koja osuđuje ovaj slučaj i način na koji je vođen, skreće pažnju na činjenicu da se Japan previše oslanja na priznanja. Mnogi iz tog razloga tvrde da bi smrtna kazna trebalo da bude ukinuta.

Japan je jedina zemlja G7 osim Sjedinjenih Američkih Država, koja i dalje ima smrtnu kaznu. Nijedan osuđenik nije pogubljen u prošloj godini, pokazuju podaci Centra za informacije o smrtnim kaznama.

Bivši tužilac Hiroši Ičikava rekao je za "Si-En-En" da se, kroz istoriju, tužioci u Japanu podstiču da najprije dobiju priznanje, a tek potom traže dokaze. Čak i ako to podrazumijeva da se osumnjičenom prijeti, ili se njime manipuliše da bi priznao.

Hakamata je 46 godina proveo iza rešetaka, nakon što je osuđen na osnovu priznanja i krvi pronađene na pantalonama koje su navodno pripadale ubici, a pronađene su u krugu fabrike. Njegov advokat Hidejo Ogava rekao je da je priznao zločin nakon što je 23 dana proveo vezan, ispitivan po 12 sati dnevno, a sve to bez prisustva pravnog zastupnika.

Osuđenici na smrt u Japanu najčešće su zatvoreni u samicama, sa ograničenim kontaktom sa spoljašnjim svijetom. Pogubljenja se sprovode u tajnosti, bez upozorenja ili sa najavom u vrlo kratkom vremenskom roku, a porodice i advokati su obično obaviješteni o pogubljenju tek nakon što je izvršeno.