S obzirom na to da meteorolozi najavljuju da bi u novembru, odnosno za dva mjeseca, prava zima mogla da pogodi istok Ukrajine, ruska i ukrajinska strana pokušavaju da do tada obezbijede prednost na frontu.
Dakle, šta uoči zime hoće Rusi, a šta Ukrajinci?
Prvo, šta bi Rusi htjeli? Naizgled ne odustaju od osvajanja Pokrovska, Vuhledara i Časiv Jara, važnih strateških gradova Donbasa (njihovim osvajanjem bi praktično obezbijedili okupaciju čitavog područja, koje je Rusija, podsjetimo, prošlog septembra proglasila svojom teritorijom).
Zato, piše "Volstrit džurnal", Rusi pojačavaju pritisak na razvučenu liniju ukrajinskog fronta na istoku, pokušavajući da zauzmu Pokrovsk i Časiv Jar, što bi im moglo dati prednost u Donbasu, njihovom glavnom vojnom cilju.
Zauzimanje ta dva grada dovelo bi Rusiju u poziciju da može da računa na osvajanje ostatka istočnog Donbasa. Naime, Pokrovsk se nalazi na putu i željezničkoj pruzi, koji su glavni put snabdijevanja i logistike ukrajinskih snaga u Donjeckoj oblasti.
Gubitkom Pokrovska, gradovi na istoku, kao što su Konstantinivka i Časiv Jar, ostali bi sa samo jednim putem snabdeveni sa sjeveroistoka, a ruske snage bi se približile zapadnoj ivici Donbasa.
Doduše, intenzitet ruskih napada je oslabio poslednjih dana. Međutim, pojedini zapadni mediji javljaju da ukrajinskim snagama na toj liniji, gdje su sada uglavnom novomobilisani vojnici, nedostaje iskustvo, kao i motivacija.
Kontraofanziva u Kursku
Rusi su pokrenuli i kontraofanzivu u Kurskoj oblasti, kako prenosi ukrajinski vojni portal "Dip Stejt", kako bi povratili kontrolu nad važnim djelovima tog regiona (oko 1.300 kvadratnih kilometara) koje Ukrajinci drže od sredine avgusta. Kako je prenio taj portal, Rusi su ipak uspjeli da prebace tenkove i vojnu opremu kod sela Snagost, preko rijeke Sejme, gdje su Ukrajinci srušili tri mosta, a uništili i nekoliko pontona koje su Rusi postavili. Osim toga, Rusi su od Irana dobili razorne balističke rakete kratkog dometa Fath-360.
A sad, šta hoće Ukrajinci pred prvi snijeg i niske temperature? Ukrajinci po svaku cijenu žele da sačekaju zimu da i dalje budu u većem dijelu Kurske oblasti, a da Pokrovsk i Časiv Jar ne budu pod ruskom kontrolom, a za njih je važna jedna odluka koja visi u danima u vazduhu i navodno je pitanje vremena kada će biti objavljeno - da SAD i Velika Britanija odobre Ukrajini da koristi rakete dugog dometa ATACMS i Storm Šadov i krstareće rakete za gađanje vojnih ciljeva duboko u ruskoj teritoriji.
Iako je Džo Bajden navodno već donio tu odluku i očekivalo se da će ona biti odobrena za nedavnu posjetu američkog državnog sekretara Entonija Blinkena Kijevu, ona se očigledno prolongira.
Naime, moskovski Komersant piše da će se u petak, 13. septembra, na sastanku u Beloj kući američkog predsjednika Bajdena i novog britanskog premijera Kira Starmera "o tome razgovarati, ali se ne zna da li će bude odlučeno".
Napad na rusku teritoriju
Međutim, "Gardijan" tvrdi da će na tom sastanku biti saopšteno da Britanija dozvoljava upotrebu Storm Šadov na ruskoj teritoriji, a "Blumberg" iz svojih izvora navodi da će SAD ostaviti odluku o ATACMS-u do kraja septembra, kada je zasijedanje Generalne skupštine UN-a.
Podsjetimo i predstavnici republikanaca su podržali predlog da se Ukrajincima dozvoli korišćenje raketa dugog dometa na teritoriji Rusije. Ukrajinci su do sada koristili ATACMS i Storm Šadov za gađanje ciljeva na Krimu. Međutim, kako navode ukrajinski mediji, Blinken je od Vladimira Zelenskog i njegovih generala u Kijevu tražio spisak i "tačnu specifikaciju" toga koje bi vojne ciljeve u Rusiji ciljali i zašto!
Naime, u nekim zapadnim krugovima postoji bojazan da bi ova odluka mogla da izazove eskalaciju sukoba na ruskoj strani i da bi posle ove odluke na udaru mogla da se nađe i Moskva, a to je poslednje što Vladimir Putin želi.
Istaknimo da bi, prema podacima Američkog instituta za proučavanje rata (ISV), čak 245 ruskih vojnih ciljeva, skladišta, baza i aerodroma, bilo u dometu, a sedam ruskih regiona u evropskom dijelu bilo bi podložno napadu, s tim što bi u dometu bila i oblast Kaluga, koja se graniči sa Moskvom i udaljena je samo stotinu kilometara od ruske prestonice.
Mogućnost da Moskva bude meta prava je noćna mora za Kremlj, pa postoji bojazan da se mogu očekivati novi brutalni napadi na civilne ciljeve i energetsku infrastrukturu širom Ukrajine, kao i pretnje poput onih o upotrebi "taktičkog nuklearnog oružja" ili upozorenja da će biti gađani i ciljevi u zemljama NATO-a, odnosno da su transporti naoružanja za Ukrajinu legitimni ciljevi i na teritoriji drugih zemalja.
Međutim, u to je (za sada) teško povjerovati jer bi to proširilo sukob, a pitanje je da li Rusija ima snage za tako nešto i kako bi Kina reagovala na to. Međutim, da podsjetimo, ruski dronovi su nedavno uletjeli na teritorije Poljske i Rumunije.
Ali neki američki vojni analitičari ili, u skorije vrijeme, republikanski predstavnik Majkl Mekol, predsjednik Komiteta za međunarodne odnose, kažu da to neće dovesti do eskalacije sukoba, napominjući da je "ukrajinski napad na rusku teritoriju u regionu Kursk, u kojima je korišćeno zapadno oružje, nije doveo do ruskog odgovora koji bi radikalizovao i rasplamsao sukob", a neki kažu da je eskalacija već počela neselektivnim granatiranjem ukrajinskih gradova, ali da su i Rusi svjesni da im otvoreni sukob sa NATO ne ide u prilog.
Nedavno je pisano da su Rusi bili prinuđeni sa finske i norveške granice, važnih NATO veza na sjeveru, da povuku čak 80 odsto svojih snaga (poslatih u Ukrajinu), iako se tamo nalaze važni ruski nuklearni potencijali - poluostrvo Kola i luka Murmansk.