Na područje Sahare u septembru je palo 500 puta više kiše nego obično.
Najveću svjetsku pustinju, afričku Saharu, tokom septembra sačekalo je pravo iznenađenje. Na ovo područje od početka mjeseca palo je 500 puta više kiše nego obično. Kako padavine traju već danima, sve ukazuje na to da će dosadašnji rekordi biti i te kako premašeni.
Ne događa se baš često da Sahara doživi takve padaline, čak ni u nekoliko decenija. Klimatolozi su iz tog razloga uvjereni da su obilne pustinjske kiše ovih dana znak da se nešto drastično mijenja u klimatskom sistemu Zemlje, jer je stanje atmosfere na prelazu iz ljeta u jesen u Africi vrlo neobično.
Do skoro je bilo uobičajeno da na Sahara tokom cijele kalendarske godine sa neba ne padne ni litar kiše. Ne nazivaju je džabe najsušnijim mjestom na zemlji, ili je makar takva dugo bila. Prošle nedjelje kiša u Sahari je kontinuirano padala od srijede do petka, gotovo bez prestanka. Stanovnici pustinjskog grada Ain Sefra u Alžiru šokirali su se kad su među dinama nedavno ugledali ogromno jezero koje se tamo privremeno formiralo nakon vrlo jake kiše. Sve je dislocirano, pa će beduinska plemena, umjesto kamila, očigledno uskoro morati da nabave kajake.
Sahara je ogroman neplodan pijesak koji se proteže kroz čak 12 afričkih država i obuhvata preko 9,2 miliona kvadratnih kilometara prostora, od Atlanskog okeana na zapadu do Crvenog mora na istoku. Vijekovima je tamo vruće i suvo jer se područje nalazi ispod suptropskog grebena, trajnog sastava visokog pritiska. Ovaj greben uzrokuje spuštanje vazduha, čineći atmosferu suvom i stabilnom te se time sprečava kondenzacija i stvaranje oblaka i padavina. Barem je donedavno tako bilo.
Jezera, rijeka i bujna vegetacija
Sahara, međutim, nije oduvijek bila vruća pustoš. Prije oko 6.000 godina Sahara je bila zelena regija sa jezerima, rijekom i bujnom vegetacijom. Praistorijska saharska kamena umjetnost prikazuje okruženje bogato sa stadima životinja, uključujući čak i nilske konje. Međutim, promjene u zemljinoj orbiti izazvale su iznenadni preokret u svjetskim vremenskim obrascima, što je naglo transformisalo saharski pejzaž bogat vodom i vegetacijom u gotovo beživotnu pustinju, najsuvlji region na planeti.
Zašto se ne bi ponovio još jedan obrt? -pitaćete. Ne da može,već će se neizbježno dogoditi, a možda se dešava pred našim očima. Naime, Sahara je tokom čitave istorije naizmjenično bila suva i zelena, kao rezultat pomjeranja paleomonsunske zone. To je proizvod neizbježne dinamike kretanja Zemlje, ali vjerovatno i izuzetne ljudske aktivnosti na ubrzanju klimatskih promjena u novije vrijeme.
Klimatolozi su odavno primijetili da se, povrh Zemljine dinamike, pustinja Sahara zbog globalnog zagrijevanja polako pomjera sve više ka sjeveru. To će, upozoravaju, uskoro dovesti do toga da će južni dio Zapadne Sahare u stvari sigurno postati savana, tropski travnjak sa niskim rastinjem i periodičnim gajevima žbunja i drveća, dok će se prava pustinja sve više seliti u sjeverno, obuhvatajući obalni pojas Sredozemnog mora i oblasti Maroka i Španije.