Svijet

"KADA SU UBILI GAZDU BILO JE ILI U RUSKU VOJSKU ILI NESTANEŠ" Svjedočenja Prigožinovih vagnerovaca

Autor Milica Mrvaljević Izvor Kurir

Godinu dana od smrti lidera plaćeničke grupe Vagner Jevgenija Prigožina još nije sasvim jasno šta se desilo sa njegovom plaćeničkom imperijom širom Ukrajine, Sirije i djelova Afrike.

Izvor: HANDOUT / AFP / PROFIMEDIA

BBC na ruskom razgovarao je sa bivšim borcima i drugima bliskim grupi Vagner o tome šta se desilo poslije pobune kratkog daha protiv Moskve i Prigožinove iznenadne smrti u padu aviona.

U septembru 2023. godine, zdepasti plavooki mladić stajao je na pultu za čeking istanbulskog međunarodnog aerodroma.

Noseći kefiju - tradicionalnu arapsku maramu - i kapuljaču, pokušavao je da stigne do Libije, a poslije do druge afričke zemlje u potrazi za novim poslom.

Bio je borac tajnovite, ali razgranate plaćeničke grupe Vagner, koju je osnovao i vodio Jevgenij Prigožin.

Grupa je kontrolisala kompanije i projekte vrijedne milijarde dolara, operisala je u Siriji, Maliju, Centralnoafričkoj Republici, Sudanu i Libiji, a njeni borci su bili ključni za rusku invaziju na Ukrajinu.

Britansko Ministarstvo odbrane procijenilo je da je bilo i do 50.000 Vagnerovih plaćenika u Ukrajini.

Ali skoro 20.000 njih, mnogi bivši zatvorenici, poginuli su u borbama za zauzimanje grada Bahmuta, prema spisku do kog je došao BBC na ruskom.

Prigožin je povukao preostale borce u maju 2023. godine, okrivivši rusko Ministarstvo odbrane, uz otvorene uvrede, za nestašicu municije.

Čovjek sa kefijom, međutim, uspio je da se izvuče bez ogrebotine.

Narednog mjeseca je dobio poruku na Telegramu sa pozivom da se pridruži „Maršu za pravdu".

Bio je jedan od Vagnerovih boraca koji su šokirali svijet pobunom protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina, zauzevši južni ruski grad Rostov na Donu.

Posljednji put kad je on vidio Prigožina bilo je kad je vođa ušao u kola, pozirao za selfije i napustio grad.

Prvobitne prijetnje grupe Vagner da će marširati na Moskvu bile su opozvane.

Postignut je sporazum prema kom je Putin saopštio da Vagnerovi borci mogu ili da se pridruže ruskoj vojsci ili da odu u Bjelorusiju sa Prigožinom.

Bila je to tačka u kojoj je, kaže čovjek sa kefijom, prvi put povjerovao da je njegova karijera u Vagneru okončana.

„Kad su počeli da postižu dogovore i kad je došlo do neodlučnosti, dok su neki išli u Bjelorusiju, a drugi na neko drugo mjesto, odlučio sam da je to za mene kraj", kaže on.

Potom, dva mjeseca kasnije, 23. avgusta 2023. godine, privatni avion koji je nosio Prigožina srušio se sjeverno od Moskve, a on je poginuo zajedno sa još nekoliko pripadnika Vagnera.

Kremlj je odbacio glasine o namještaljci, ali mnogi - među njima i ovaj bivši borac - nisu bili razuvjereni.

„Kad su ubili Gazdu [Prigožin], za mene više ništa nije ostalo u Rusiji", kaže.

Dok je vagao različite opcije, Vagnerova sredstva i operacije širom svijeta sve su više potpadale pod kontrolu ruske vlade i vojske.

Čovjek sa kefijom je imao važeći pasoš, malo ušteđevine i iskustva u ratovanju.

Odlučio je da otputuje u Siriju, gdje se već borio u prošlosti.

Izvor: AP/Prigozhin Press Service


Dva izvora rekla su za BBC na ruskom da su plaćenicima u Siriji bili ponuđeni ugovori sa ruskom vojskom.

Izbor je bio ili Ministarstvo odbrane ili da nestane, rekao je bivši borac psujući.

Nije želio da potpiše ugovor i sjedjeo je besposlen skoro dva mjeseca, ali je i dalje primao platu - u gotovini.

Niko se nije usprotivio kad je odlučio da potraži posao u Africi.

U Sjevernu Afriku otprilike u isto vrijeme uputio se i zamjenik ruskog ministra odbrane Junu-Bek Jevkurov.

Praćen višim zvaničnicima ruske vojne obavještajne službe GRU, posjetio je zemlje u kojima je Vagner ranije bio aktivan - Libija, Burkina Faso, Centralnoafrička Republika i Mali, a potom, na kasnijem putovanju, i Niger.

Prema izvještaju britanske ekspertske grupe Kraljevski institut ujedinjenih službi, poručio je da će „bivše obaveze koje je preuzeo Vagner biti ispunjene", ali da će se sada poslovi voditi „direktno sa ruskim Ministarstvom odbrane."

U izvještaju stoji da neke bivše Vagnerove snage u Africi sada nude vojnu podršku režimima, među kojima i borbu protiv islamista i drugih pobunjenika, u zamjenu za pristup strateški važnim prirodnim resursima.

Mali, Niger i Burkina Faso su posljednjih godina doživjeli vojne pučeve - i raskidaju dugogodišnje veze sa Francuskom, dok se istovremeno zbližavaju sa Rusijom.

U međuvremenu, navodi se u izvještaju, Rusija je zainteresovana za minerale kao što su litijum, zlato i uranijum.

Pozivi za regrutaciju za „afrički korpus" ruskog Ministarstva odbrane počeli su da se pojavljuju krajem 2023. godine.

Čovjek sa kefijom nam je kasnije rekao da je stigao do afričke zemlje koju je odabrao.

Dodao je da doživljava plaćenički posao kao bilo koji drugi i prosto je mislio da su mu izgledi bolji u Africi nego u Ukrajini ili Bjelorusiji.

Većinu njegovih bivših kolega preuzelo je rusko Ministarstvo odbrane i nastavilo da služi u novoformiranim jedinicama, rekao je on.

Međutim, izvor nekada povezan sa Jevgenijem Prigožinom sugerisao je u komentarima za BBC da je njegov sin Pavel zadržao izvjesni stepen uticaja.

„Moskva je dala nasljedniku zeleno svijetlo da nastavi očev rad u Africi, pod uslovom da se to ne sukobljava sa ruskim interesima", rekao je ovaj izvor.

Isprva se spekulisalo da Pavel, koji je u kasnim dvadesetim, vodi krnju privatnu vojnu kompaniju Vagner, pod pokroviteljstvom Nacionalne garde, Rosgvardija - a ne Ministarstva odbrane.

Izvještaj Kraljevskog instituta kaže da je ovo rezultiralo „nadmetanjem u preuzimanju komandira između GRU-a i Rosgvardije."

Britansko Ministarstvo odbrane saopštilo je u februaru da su tri Vagnerova jurišna odreda zaista inkorporisana u Rosgvardiju i da će oni najvjerovatnije bili raspoređeni u Ukrajinu i Afriku.

Ali ne postoje zvanične informacije o Pavelovoj ulozi i on nije odgovorio na BBC-ev zahtjev za komentar.

Nema mnogo zvaničnih informacija o tome šta se desilo sa Vagnerovim borcima i ko ih sada upošljava, mada zvanični kanal grupe ne Telegramu i dalje objavljuje oglase za regrutaciju za misije na neodređenim „dalekim" lokacijama.

Za Rusiju, ostvarivanje njenih međunarodnih ciljeva preko grupe Vagner omogućilo joj je da zaobiđe sankcije i zadrži opciju negiranja učešća.

U međuvremenu, neki bivši Vagnerovi borci ostaju sumnjičavi ili suprotstavljeni ruskom Ministarstvu odbrane.

Stoga postoji izvjesna privlačnost za obije strane što se tiče ruta za ponovno zapošljavanje koje su indirektne ili nisu do kraja transparentne.

Poslije invazije na Ukrajinu, ruska vojna obavještajna služba izgradila je mrežu plaćeničkih grupa zasnovanih na Vagneru i kolektivno etiketiranu kao Redut.

Medijska istraga Radija Slobodna Evropa iz oktobra prošle godine identifikovala je više od 20 jedinica koje regrutuju nove vojnike pod imenom Redut.

Izvor: Nikolay Vinokurov / Alamy / Alamy / Profimedia


Ona je zaključila da je Redut „lažna privatna vojna kompanija" koju vodi ruska vojna obavještajna služba GRU.

BBC nije uspio da nađe Redut u zvaničnom registru kompanija, a nekoliko izvora nam je reklo da je povezan sa GRU-om i Ministarstvom odbrane.

Ni Redut ni Kremlj nisu odgovorili na pitanja BBC-a na ovu temu.

BBC je razgovarao sa bivšim Vagnerovim borcima koji su se pridružili jedinici pod imenom Medvedi iliti 81. brigadi za specijalne operacije.

Prema istraživaču obavještajnih podataka koji su slobodno dostupni javnosti i specijalisti za bezbjednost u Zapadnoj Africi poznatom kao Nomad Sahelijen, oni su „tijesno vezani" za Redut, i iako se „smatraju brigadom za specijalne operacije", više liče na „privatnu vojnu kompaniju".

U avgustu 2023. godine, stranice na ruskoj društvenoj mreži VKontakte bliske vojsci sadržale su brojne oglase za regrutaciju za Medvede.

„Potrebni su nam piloti, tehničari i mehaničari za dvokrilce AN-2, helikoptere MI-8 i jurišne helikoptere MI-24", glasi jedna tipična takva objava.

„Pristojna naknada počev od 220.000 rubalja (oko 2.160 eura) mjesečno zajedno sa povlasticama. Ugovor na šest mjeseci. Starost od 22 do 50 godina. Dođite na Krim, u Simferopol. Obezbjeđujemo odjeću i obuku."

Iako oglasi poručuju regrutima da se upute na Krim, Nomad Sahelijen kaže da je grupa takođe osnovala štab u Uagaduguu, prijestonici Burkine Faso, i nudi plaćenicima tromjesečne misije sa mjesečnim platama koje variraju od 2.500 do 4.000 američkih dolara.

Na osnovu razgovora sa bivšim Vagnerovim borcima, BBC je zaključio da su mnogi odlučili da ostanu u Africi, pa i u Burkini Faso.

Druga moguća destinacija za bivše Vagnerove borce je Čečenija, južna ruska republika.

U aprilu je čečenski lider Ramzan Kadirov rekao da će se 3.000 njih pridružiti grupi specijalnih snaga Ahmat u ovoj republici, prema ruskoj državnoj novinskoj agenciji Tas.

Istaknuta ličnost iz Vagnera Aleksandar Kuznjecov, poznat i po kodnom imenu „Ratibor", pojavio se na video snimku kraj Kadirova, poručivši bivšim drugovima: „Sve će biti kao u Vagneru, identično. Neće biti nikakve papirologije. Način na koji ćemo obavljati poslove ostaće isti, ništa se ne mijenja."

BBC nije uspio da potvrdi koliko je njih od 3.000 pristiglo.

Što se tiče prvobitne ponude za Vagnerove plaćenike da se upute u Bjelorusiju, tamo ih je sada manje od 100, i obučavaju snage predsjednika Aleksandra Lukašenka, prema Bjelaruskom hajunu, istraživačkom projektu podataka dostupnih javnosti koji nadgleda vojne aktivnosti u zemlji.

Vagnerov zvanični kanal na Telegramu objavio je rijetko detaljno saopštenje, u kom su naveli da su neki njihovi borci, među njima i komandant, ubijeni, ali nije dao nikakve brojke.

Ruski kanali na Telegramu bliski vojsci prijavili su da je poginulo nekoliko desetina bivših Vagnerovih boraca, što je najveći gubitak života za ovu grupu u Africi.

Plaćenici su bili dio Afričkog korpusa, ali ni on ni rusko Ministarstvo odbrane nisu dali nikakvo zvanično obavještenje.

Čovjek sa kefijom od tada ne odgovara na naše poruke.

Slika zapaljene svijeće u spomen žrtve pojavila se u međuvremenu na nalogu na društvenoj mreži njegove majke.