Kada su američki marinci ubili dvadeset četiri osobe u jednom iračkom gradu, zabilježili su i posljedice svojih akcija. Godinama je vojska pokušavala da ove fotografije sakrije od javnosti.
Ova priča je prateći dio 3. sezone istraživačkog podkasta "U mraku", objavljenog na sajtu Njujorker, a mi ga prenosimo u cjelosti.
Ujutro 19. novembra 2005. godine, odred marinaca putovao je u četiri hamvija niz put u gradu Hadita u Iraku, kada je njihov konvoj naišao na ekplozivnu napravu ručne izrade na putu. U eksploziji je ubijen jedan marinac, a dvojica ranjena. Ono što je uslijedilo pokrenulo je jednu od najvećih istraga ratnih zločina u istoriji SAD.
Tokom narednih nekoliko sati, marinci su ubili dvadeset četiri Iračana - muškarce, žene i djecu. U blizini mjesta eksplozije ubili su pet muškaraca koji su se vozili do koledža u Bagdadu. Ušli su u tri obližnje kuće i pobili skoro sve unutra. Najmlađa žrtva bila je trogodišnja djevojčica. Najstariji je bio sedamdesetšestogodišnjak. Marinci će kasnije tvrditi da su se tog dana borili protiv pobunjenika, ali svi mrtvi su bili civili.
Nakon što su ubistva počinjena, dva marinca su dokumentovala posljedice užasa. Kaplar Rajan Brajones donio je svoj digitalni fotoaparat "olimp". Kaplar Endrju Rajt je imao crveni Šarpi marker.
Išli od lokacije do lokacije, obijležavajući tijela brojevima, a zatim ih fotografisali. Ostali marinci, uključujući i jednog koji je radio u obavještajnoj službi, takođe su fotografisali. Napravili su kolekciju fotografija koje bi bile najmoćniji dokaz protiv njihovih kolega marinaca.
Ovaj projekat je podržan od strane Pulicerovog centra, naveo je Njujorker
Ubistva su postala poznata kao Haditski masakr. Četiri marinca optužena su za ubistvo, ali su te optužbe odbačene. General Džejms Matis, koji je kasnije postao ministar odbrane, napisao je pismo jednom od marinaca, proglašavajući ga nevinim. Do 2012. godine, kada je konačni slučaj završio sporazumom o priznanju krivice bez zatvorske kazne, rat u Iraku je bio gotov, a priče o nasljeđu američke okupacije rijetko su dobijale veliku pažnju. Vijest je jedva registrovana.
Uticaj navodnog ratnog zločina često je direktno povezan sa užasom slika koje završavaju u javnosti. Zlostavljanje zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib postalo je međunarodni skandal kada su objavljene fotografije. Ubistva iz Hadite nisu imala taj efekat, jer je nekoliko slika koje su marinci napravili završilo u javnosti, ali većina nikada nije objavljena.
U intervjuu za Marine korps, 2014. godine, general Majkl Hejgi, koji je bio komandant marinskog korpusa u vrijeme masakra, hvalio se da je fotografije držao u tajnosti.
Štampa ih nikada nije dobila, za razliku od Abu Graiba - rekao je.
Njujorker je 2020. podnio zahtjev pozivajući se o Zakonu o slobodi informacija, tražeći evidenciju o pokolju koja uključuje i fotografije. Mislili smo da će nam fotografije pomoći da rekonstruišemo šta se dogodilo tog dana - i zašto je vojska odustala od optužbi za ubistvo protiv marinaca. Mornarica nije ništa objavila kao odgovor. Zatim smo tužili Mornaricu, marince i Američku centralnu komandu, navodi novinar Njujorkera:
Dok smo se borili sa vojskom da dobijemo fotografije, kolega i ja smo otputovali u Irak da se sastanemo sa članovima porodica žrtava ubistava. Oni su ispričali šta se dogodilo 19. novembra 2005. i govorili o naporima da traže pravdu, koji su svi propali. „Vjerujem da je naša dužnost da govorimo istinu", rekao mi je Halid Salman Rasif, advokat koji je tog dana izgubio petnaest članova svoje porodice. Drugi muškarac, Halid Džamal, imao je četrnaest godina kada su mu ubijeni otac i njegovi ujaci. Rekao mi je da je proveo godine pitajući se šta se dogodilo u posljednjim trenucima članova njegove porodice. „Jesu li umrli kao hrabri ljudi? Da li su bili uplašeni?" rekao je. "Želim da znam detalje." - rekao je novinar:
Pitali smo dvojicu muškaraca da li bi nam pomogli da dobijemo fotografije njihovih mrtvih članova porodice. Oni su se složili i mi smo ušli u neobičnu saradnju - američki novinari i dva Iračanina čiji su članovi porodice ubijeni, radilu su zajedno na otkrivanju vojnih tajni.
Rasif i Džamal su prikupili sedamnaest potpisa mještana, a ovaj dokument je podnijet sudu kao sastavni dio tužbe. Konačno, u martu ove godine, vojska je predala fotografije.
"Njujorker" je odlučio da objavi izbor ovih fotografija, uz dozvolu preživjelih članova porodica, kako bi razotkrio sve užase ovog ratnog zločina, koje je vojska do sada ignorisala, štiteći počinioce.
Na fotografijama su muškarci, žene i mala djeca, kojima su, tako bespomoćnim, iz neposredne blizine američki marinci pucali u glavu.
UPOZORENJE!
Eksplicitni sadržaj prikazan je u sklopu teksta OVDJE!