Snajperista Hejhe je proglašen najboljim snajperistom u Drugom svjetskom ratu.
Finski poljoprivrednik Simo Hejhe, poznat kao "Bijela smrt", odigrao je veoma bitnu ulogu u ratu. Kada je SSSR napao Finsku, on je pozvan u vojsku. Nezvanični izvori tvrde da je Simo Hejhe ubio preko 800 neprijateljskih vojnika. Osim što je bio spretan sa snajperom, ubio je i preko 200 vojnika iz mašinke.
Zanimljivo je da je Hejhe to postigao za manje od 100 dana i ta brojka čini ga najuspješnijim snajperistom u Drugom svjetskom ratu, i jednim od najuspješnijih snajperista svih vremena.
Simo Hejhe je vodio prilično jednoličan život u Finskoj. Odslužio je godinu dana u vojsci, a zatim počeo da se bavi zemljoradnjom i lovom. Onda je došla 1939. godina i Sovjetski savez je napao njegovu zemlju, a Simo je odlučio da pomogne otadžbini. Kako se većina sukoba odvijala po šumama, smislio je najbolji način da pomrsi konce neprijatelju. Uzeo je svoju pušku, nekoliko konzervi, sakrio se na drvo i po ceo dan pucao na neprijatelje. Budući da je u mirnodopskom vremenu Hejhe većinu vremena provodio u lovu, bio je i te kako spreman za ratovanje u šumi čemu svedoči osam stotina ubijenih neprijatelja.
Sve se dešavalo u par metara dubokom snijegu i na temperaturi koja se kretala u rasponu od minus 20 do minus 40 stepeni.
Simo je danima ležao u svojoj bijeloj kamuflažnoj odeći (kojoj duguje nadimak "Bijela smrt"), okružen snijegom koji je držao i u ustima da se ne bi vidjela para koja nastaje disanjem. Većinu vremena provodio je sam, a jedino što je radio bilo je ubijanje neprijatelja.
I to bez pravog snajperskog nišana, što njegove poduhvate čini još nevjerovatnijim.
Nije volio teleskopski nišan iz više razloga: Bez optike na pušci glavu je mogao da drži nisko što ga je činilo teškom metom, nije bilo ni odsjaja koji bi mogao da ga oda. Primenjujući ovakve i slične tehnike iz lova uspevao je da ostane skriven od očiju neprijatelja. Na primjer, uvjek je utabavao teren ispred mesta na kome se krio kako pucanj ne bi raspršio sneg i otkrio mu položaj.
Sovjeti su bili svjesni da trpe velike gubitke, ali su računali da je to u ratu normalno.
Međutim kada su čuli da je za desetkovanje njihovih trupa zaslužan samo jedan čovjek, zabrinuli su se i počeli da kuju plan za njegovo smaknuće. Prvo su slali pešadijske odrede ali niko se nije vraćao. Zatim su oformili tim takozvanih "kontra-snajperista" a Hejhe ih je sve pobio.
Za nešto manje od 100 dana Hejhe je iz snajpera ubio 542 vojnika a iz automatske puške preko 160 i tako povećao svoj “skor” na 705 mrtvih.
Zavladao je paničan strah i uskoro se nije mogao naći vojnik koji je htio da mu priđe blizu, pa su Rusi posegnuli za drugačijim rešenjem. Pokušali su da ga smaknu artiljerijom i izbombardovali svako mesto za koje su pomislili da bi moglo da skriva misterioznog snajperistu. Međutim i to je prošlo bezuspješno.
U martu 1940. Hejhe je pogođen metkom u glavu tokom jedne zasjede. Sovjeti su vidjeli teške povrede glave i nepomičnog Hajku te zaključili da je mrtav i ostavili ga tako. Pronašli su ga saborci i odnijeli u komandu gdje se osvijestio posle nedelju dana, na dan zaključenja mira.
Vojnici koji su ga pronašli tvrde da mu je visila cijela lijeva strana glave što je s obzirom na kasnije slike vrlo moguće. Ostao je poznat po tome što je najbrže u istoriji finske vojske napredovao od čina vodnika do čina poručnika. Nakon završetka Zimskog rata trebalo mu je nekoliko godina da se oporavi od povreda glave. Oporavak je bio potpun i Hejhe se ponovo posvetio svojoj strasti lovu na jelene i uzgoju pasa.