Na današnji dan, 23. avgusta 1943. godine završena je vjerovatno najvažnija bitka Drugog svjetskog rata, kod Kurska, započeta 5. jula iste godine.
Bio je to najveći tenkovski obračun u dotadašnjoj istoriji, između sovjetskih i njemačkih trupa koje su pokušale da dođu do Moskve. 81 godinu kasnije u Kursku su ukrajinske trupe, a Moskva nema odgovor...
U razmaku od svega dvije nedelje Ukrajina je zauzela više ruske zemlje nego što je ruska vojska uspjela da uzme u Ukrajini od početka ove godine. Smjela ljetnja ofanziva Kijeva zatekla je Kremlj i uzdrmala percepciju rata za koji su mnogi vjerovali da se polako, ali sigurno kreće ka neizbežnoj pobjedi Rusije.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je pre punih godinu dana u Kurskoj oblasti obelježio 80. godišnjicu Bitke kod Kurska u Drugom svjetskom ratu, nazivajući je "jednim od velikih podviga našeg naroda". Dok se Rusija priprema za proslavu 81. godišnjice 23. avgusta, Kursk je ponovno u vijestima - ali iz sasvim drugog razloga.
Ukrajinske snage su 6 avgusta upale u Kursku oblast, u munjevitoj akciji zauzele sela i zarobile stotine ruskih vojnika, dok su desetine hiljada civila bježale. Ofanziva je zatekla Moskvu.
Ipak, upad u Kursk bio je jedna od glavnih vijesti širom svijeta, svuda sem u Rusiji. Dok globalni mediji neumorno izvještavaju o prvoj invaziji na Rusiju od Drugog svjetskog rata, ruski mediji pod kontrolom Kremlja umanjuju njen značaj. Ova strategija je postala previše očigledna na ruskim federalnim TV kanalima tokom protekle dvije nedelje, uz relativno malo izvještavanja o ukrajinskoj operaciji.
“Atlantski savjet” navodi da je Putin i dalje veoma zatvoren oko ukrajinske invazije i da se ograničio na samo nekoliko javnih saopštenja. Značajno je, dodaje se, da nije bilo pokušaja da se ruski narod okupi protiv osvajača. Naprotiv, on se odlučio za pristup potcjenjivanja. Putin je prvobitno označio invaziju kao “provokaciju velikih razmera”, a od tada je uporedio napredujuće ukrajinske vojnike kao “teroriste”.
Poslednjih dana je pokušao da istakne svoj očigledni nedostatak zabrinutosti oko invazije odlaskom na niz rutinskih putovanja. Prvo je odletio u Azerbejdžan u dvodnevnu posetu fokusiranu na jačanje bilateralnih trgovinskih veza, a potom je otišao u Čečeniju, u prvoj posjeti nakon 13 godina. Nijedna od ovih posjeta nije bila hitna niti na bilo koji način povezana sa tekućom ukrajinskom ofanzivom, ukazuje “Atlantski savet”.
Ipak, postoje brojne indicije da je Putin u stvarnosti veoma uznemiren ukrajinskim upadom. Tako je, na primjer, bijesno reagovao tokom sastanka sa bezbjednosnim zvaničnicima, kad se zvaničnik Kurske oblasti drznuo da otkrije razmere ukrajinskih teritorijalnih dobitaka:
PUTIN UVIJEK NESTANE KADA JE KRIZA
Ovakvo ponašanje nije ništa novo, piše “Atlantski savjet”. Putin je, navodi portal, dugo poznat po "nestancima" u vrijeme nacionalnih kriza, a na ovu neželjenu reputaciju samo su se nadodali brojni "nestanci" tokom invazije na Ukrajinu. Njegov odgovor na ukrajinski upad u Kursk može se bar djelimično objasniti istinskim šokom zbog potpuno neočekivanog preokreta u dešavanjima. Takođe, možda je zaključio da mu trenutna vojna situacija ostavlja malo izbora.
Ukrajinski upad razotkrio je opasnu rastegnutost ruske vojske.
Sa armijom posvećenoj ofanzivi na istoku Ukrajine, Putin nema značajne rezerve koje bi mogao da pozove i veoma oklijeva da povuče svoje najbolje jedinice kako bi zaštitio Kursku oblast. Umesto toga, on pokušava da popuni prazninu regrutima sakupljenim iz cijele zemlje. Kako je suočen sa izborom između osvajanja Ukrajine ili odbrane Rusije - postaje sve očiglednije da ne može da uradi oboje.
U trenutnim okolnostima, možda smatra da je njegova najbolja opcija da umanji značaj invazije Ukrajine na nivo graničnog okršaja i da se pretvara da to nije razlog za brigu.
Uz pomoć propagandne mašinerije, ovaj pristup zaista može da spreči širenje panike unutar Rusije. I pored toga, ne može se pobjeći od činjenice da je Ukrajina zadala ozbiljan udarac Putinovom imidžu snažnog lidera i ismejala ruske pretenzije na status vojne supersile, navodi “Atlantski savjet”.
PREĐENA JE NAJCRVENIJA OD SVIH RUSKIH CRVENIH LINIJA
Sem narušavanja sopstvenog i imidža ruske vojske, ako situacija sa Kurskom potraje, takođe će fatalno potkopati Putinovu sposobnost da zastraši međunarodnu zajednicu, piše “Atlantski savjet”.
Putin je od početka invazije na Ukrajinu 2022. vešto koristio nuklearnu ucjenu, zajedno sa čestim upozorenjima o ruskim crvenim linijama kako bi odvratio zapadnu pomoć Kijevu. Pristup se pokazao efikasnim, odluke o novim kategorijama vojne pomoći za Kijev su dosledno odlagane, pored ograničenja na korišćenje zapadnog oružja unutar Rusije.
Ali to će se možda dogoditi.
Ukrajinski upad je pokazao da je moguće preći najcrveniju od svih ruskih crvenih linija bez izazivanja Trećeg svjetskog rata, navodi “Atlantski savjet”, dodajući da je posljedica toga da mnogi sada zaključuju da je Putinovo zveckanje sabljama samo zveckanje. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sada poziva saveznike da ukinu sva ograničenja na napade unutar Rusije.
Cio naivni, iluzorni koncept tzv. crvenih linija u vezi Rusije… smrvio se ovih dana negdje kod Sudže – rekao je on u utorak, odnoseći se na najveći grad u Kurskoj oblasti koji trenutno kontrolišu njegove snage.
Trenutno, SAD i drugi ključni saveznici tek treba da revidiraju postojeća ograničenja na oružje i najave bilo kakvu nadogradnju u isporukama Kijevu. Ali, ako Putin nastavi da umanjuje “invaziju na Rusiju” a ne uspije da uzvrati na način koji priliči “supersili”, biće mu sve teže da opravda preveliki oprez koji je oblikovao međunarodni odgovor na ruski rat, cijeni “Atlantski savjet”. Putinu je, kako se dodaje, uspjelo da blefira u svijetu skoro dvije i po godine ali Ukrajina je sada osporila taj njegov blef na najnedvosmisleniji način.