Donald Tramp, bivši američki predsjednik, boravio je u Milvokiju gdje se tokom proteklih dana održala Republikanska nacionalna konvencija, skup na kojem je on i zvanično proglašen za stranačkog kandidata za Bijelu kuću.
Kako piše Dojče Vele, Tramp je želio da se pokaže kao pomiritelj, ali to je funkcionisalo samo u ograničenoj mjeri. Novinarka njemačkog ARD-a izdvojila je pet najvažnijih činjenica o nastupu Donalda Trampa na konvenciji u Milvokiju.
1. Tramp pokušava da bude pomiritelj – ali mu baš i ne ide
Tim Donalda Trampa najavljivao je ovaj govor kao govor pomirenja. Trebalo je da to bude govor o "jedinstvu". Tramp je želio da izgleda kao državnik. Govor je zapravo počeo na veoma pomirljiv način, uključujući obećanje da želi da bude "predsjednik svih Amerikanaca, a ne pola Amerike". Prvih pola sata je očigledno ostao uglavnom pri pripremljenom tekstu.
Ali, kako je vrijjeme odmicalo, Tramp je sve više zvučao kao u prethodnim nastupima u kampanji. Više puta je govorio o "invaziji" na južnu granicu s Meksikom, predstavljao apokaliptičnu sliku SAD, govorio o izbornoj prevari i upozoravao da je svijet "na ivici Trećeg svjetskog rata". Podsjećanja radi, tema večeri bila je "nada i optimizam".
2. Tramp je djelovao više borbeno nego potreseno
Početkom nedelje, kada se Tramp prvi put pojavio u javnosti nakon atentata, djelovao je bleđe, mirnije nego ranije. Kada je izašao na scenu u Milvokiju, stvari su ponovo bile drugačije.
On je na početku govora bio uzdržan. Gotovo šapatom je ispričao kako je doživio atentat na njega. Odao je počast preminulom vatrogascu Koriju Komperatoreu. Rukovodstvo partijske konferencije postavilo je njegov šlem i uniformu na binu – a Tramp je čak i poljubio šlem. Ali, najkasnije na polovini govora, ponovo se vratio strastveni borac u predizbornoj kampanji – Donald Tramp onakav kakvog ga znamo.
3. Tramp napada politiku demokrata – ali ne i Bajdena lično
Trampu je trebalo skoro 40 minuta da aktuelnog predsjednika Džozefa Bajdena nazove po imenu. Bajden je "gori predsjednik od deset najgorih predsjednika zajedno", rekao je. Jednom je čak i uticajnu demokratkinju i bivšu predsjednicu Predstavničkog doma, Nensi Pelosi, nazvao "ludom Nensi Pelosi".
Politički, Tramp je demokrate, između ostalog, okrivio za veliki broj ilegalnih prelazaka granice, visoku inflaciju i činjenicu da je Iran blizu dovršetka nuklearne bombe – iako je upravo Tramp, kao predsednik u to vreme, odgovoran za to što su se SAD povukle iz nuklearnog sporazuma.
Demokrate se vjerovatno više raduju nego što ih ljute ovakvi napadi. Jer, oni su se i nadali da će Tramp propasti u pokušaju da se predstavi pomiritelj.
4. Govor za televizijsku publiku i birače centra
U sali u Milvokiju bilo je mnogo aplauza i navijanja. Ali, Trampov govor se odužio – trajao je oko sat i po. I kako je vrijeme odmicalo, među prisutnima se povećavao nemir, a gornji redovi su pred kraj počeli da se prazne.
Ali, ionako je važnije kako je govor primljen van sale: kod televizijske publike, posebno kod zaraćenih birača političkog centra. Četiri dana se rukovodstvo partijske konferencije trudilo da predstavi Trampa u novom ruhu: pomiritelja koji bi trebalo da se dopadne i umerenim biračima i ženama. Činjenica da je i sam Tramp u toku svog govora sve više padao u pesimizam i oštru retoriku, verovatno je kontraproduktivna.
5. Bio je to veliki Trampov šou – sa mnogo porodice
Tramp voli da šou bude veliki. I dobio je veliki šou od četiri dana. Poslednjeg dana, pre svog govora, rvačka ikona Hulk Hogan, između ostalih, pocepao je majicu i nazvao Trampa "moj heroj". A rok muzičar Kid Rok pobrinuo se da se zagreje atmosfera u sali.
Na počasnoj tribini sjedeli su brojni članovi porodice Tramp, među kojima i njegova ćerka Ivanka, koja se inače kloni predizborne kampanje svog oca. Na završnicu partijske konferencije došla je i njegova supruga Melanija Tramp – još jedno retko javno pojavljivanje, piše Dojče Vele.
Činilo se da je čitava partijska konferencija bila pedantno i profesionalno isplanirana. Na kraju, samo je jedna osoba izašla iz okvira: sam Tramp s vjerovatno najdužim govorom u kojem se izražava zahvalnost u istoriji partijskih konferencija.