Žordan Bardel napravio je politički zemljotres ovog ljeta.
Uspon Žordana Bardele u vrh francuske politike bio je toliko brz da ga i dalje pitaju o njegovim tinejdžerskim godinama koje je proveo igrajući igricu "Call of Duty“. Sledeće nedelje, sa samo 28 godina, mogao bi da postane premijer Francuske - i najmlađi u Evropi za više od 200 godina.
On je svježe lice stare stranke koja je nastojala da postane nova. Izabran za vođu Nacionalnog okupljana (RN) Marin Le Pen u nastojanju da očisti krajnje desničarsku stranku od njenih rasističkih i antisemitskih korena, Bardela ju je približio "kapijama moći" bliže nego ikada ranije.
RN je u nedelju razbio centristički savez predsjednika Emanuela Makrona u prvom krugu vanrednih parlamentarnih izbora. Nije jasno da li će RN formirati vladu, a Bardela postati premijer nakon drugog kruga izbora 7. jula.
Uprkos porastu podrške RN, francuske ljevice i centrističke stranke pozvale su svoje pristalice da taktički glasaju kako bi krajnjoj desnici uskratili apsolutnu većinu u Narodnoj skupštini od 577 mesta. Ove nedelje, više od 200 parlamentarnih kandidata iz Makronovog saveza i ljevičarskog Novog narodnog fronta (NFP) dalo je ostavku u pokušaju da izbjegne podjelu glasova u drugom krugu.
Ali dok Pariz završava nedelju političkog cjenkanja, jedna stvar je jasna: Francuska i ostatak Evrope moraju da računaju na izglede za krajnje desničarsku vladu Francuske, na čelu sa popularnim, ali neprovjerenim liderom. Dakle, ko je Bardela i šta bi njegova stranka mogla da uradi na vlasti?
Jedino dijete italijanskih imigranata, Bardela je odrastao u radničkom predgrađu Pariza. Pridružio se RN sa 16 godina, a kasnije je htio da diplomira geografiju na prestižnom univerzitetu Sorbona, prije nego što je odustao da bi ušao u partijske rangove.
Učinio je to žustro. Nakon što je postao portparol stranke, postao je vodeći kandidat RN-a za izbore za Evropski parlament 2019. sa samo 23 godine. Godine 2022, nakon što je Le Pen za dlaku izgubila na predsjedničkim izborima od Makrona, nasledio ju je na mestu lidera stranke.
Oslobođena svakodnevnog upravljanja strankom, ali skoro izvjesna da će se ponovo kandidovati za predsjednika 202., Le Pen je uspjela da osvježi imidž RN i razdvoji ga od svog ugleda. Le Pen je započela svoj dugogodišnji napor da detoksificira RN tako što je izbacila svog oca, Žan Mari Le Pena– osuđenog poricatelja holokausta – iz stranke koju je osnovao, a kasnije joj je promijenila ime.
Imenovanje i kasniji uspon Bardele može predstavljati završetak njene misije da dovede stranku u moderno doba. Za mnoge starije glasače, izgledi za krajnje desničarsku vladu koja podsjeća na kolaboracionistički režim tokom Drugog svjetskog rata ostaje zastrašujuća. Ali među mladim ljudima, koji nisu opterećeni ovim istorijskim prtljagom, partija se pokazala veoma popularnom.
Dok su poruke RN-a ostale slične, glasnik se u potpunosti promijenio. Ugodan, staložen, nepokolebljiv, dijete ekranske generacije, Bardela je stekao ogromnu količinu TikTok pratilaca, gdje mladi glasači mogu da ga gledaju kako degustira vino i snima. Čak je i snimak na kojem jede bon-bon pregledan 7,5 miliona puta.
Za samo dvije godine, Bardela je pomogao da RN dobije prihvatljivo i potencijalno izborno lice. Dok je Makronov ansambl alijansa nastojao da se distancira od imidža predsjednika, izborni manifest RN-a prepun je raskošnih portreta premijera u čekanju.
Ali kampanja i upravljanje zahtevaju različite vještine. Ako postane premijer, Bardela će se suočiti sa problemom koji je uobičajen za stranke koje pređu sa protestnih glasanja na kredibilnu vladajuću silu: kako, nakon ekstravagantnih obećanja dok se bune protiv mejnstrima, izbeći razočaranje ljudi kada jednom dođu na funkciju? Uprkos osvježenom imidžu, njegova decenijama stara filozofija ostaje ista: imigranti ugrožavaju društveno tkivo Francuske. RN se zalaže za ukidanje prava rođenja na državljanstvo za djecu stranaca rođenih na francuskom tlu i za diskriminaciju u korist francuskih državljana u socijalnom i javnom zapošljavanju.
Ali o drugim stvarima u svom manifestu na 21 stranici, RN je nejasniji. U detaljima o tome kako namjerava da "očuva francusku civilizaciju“, kaže se da će doneti "posebne zakone koji ciljaju na islamističke ideologije“, bez elaboriranja, i da će "eksperimentisati sa stvaranjem dobrovoljne službe za nacionalno nasleđe“. Ali već je RN počeo da ublažava neke od svojih ekstremnijih nativističkih pozicija. Nakon što se prvobitno zalagao za zabranu dvojnog državljanstva, Bardela je ublažio ovaj stav, ali je ostao pri stavu da će “najstrateškiji položaji” u vladi biti rezervisani za francuske građane.
Ali stranka još nije dala definiciju "strateških pozicija“. Da li bi, na primjer, gradonačelnica Pariza Ana Idalgo, rođena u Španiji, mogla da ostane na toj funkciji ili bi morala da se odrekne svog španskog državljanstva?
Rugajući se nejasnoći obećanja RN-a, Žan-Lik Melanšon – lider krajnje ljevice partije Francuska Nepokorna, koja pripada koaliciji Novi narodni front – upitao je:
"Šta želi gospodin Bardela? Ne znamo. Ne govori ništa. On je zgodan momak, ali koji je njegov program? Bacanje imigranata u more."
Kritičari su rekli da Bardelino hronično odsustvovanje sa ključnih glasanja dok je bio član Evropskog parlamenta i nedostatak razumijevanja detalja politike ga čine nesposobnim da vlada. U nedavnoj debati sa Gabrijelom Atalom, odlazećim francuskim premijerom i Makronovim štićenikom, Bardela je, uz osmijeh, priznao da nije pročitao tekst zakona protiv kojeg je glasao.
Što se tiče ekonomije, RN se obavezao da će smanjiti porez na dodatu vrijednost na električnu energiju, gorivo i druge energente sa 20% na 5,5% i potpuno ga suspendovati za desetine osnovnih potrepština. Iako ovo može biti privlačno biračima, uznemirilo je i Brisel i finansijska tržišta. Francuska ima jedan od najvećih deficita u evrozoni i sada rizikuje da prekrši nova fiskalna pravila Evropske komisije, koja su suspendovana kako bi pomogla zemljama da se oporave od pandemije Covid-19 i energetske krize. Potrošnja francuske vlade bi uskoro mogla biti brutalno ograničena od strane Brisela, uprkos raskošnim obećanjima RN.
"Pooštravanje će biti neophodno sledeće godine, kako bi se Francuska uskladila sa očekivanjima i pravilima EU“, rekao je za "CNN" Mujtaba Rahman, generalni direktor za Evropu konsultantske kompanije za politički rizik Eurasia Group.
Ako RN padne ispod 289 mesta potrebnih za apsolutnu većinu, Bardela bi mogao odlučiti da ne vlada. U govorima prije glasanja u prvom krugu, on je isključio mogućnost da vodi manjinsku vladu, koja bi zahtijevala podršku savezničkih stranaka za donošenje zakona. Iako bi Francuska za sada mogla da izbegne vladu krajnje desnice, suočava se sa sve većom perspektivom da Le Penova postane predsjednica 2027. godine, a zatim da raspiše parlamentarne izbore kako bi Bardela postavila na mjesto premijera.
Bardela je takođe odbacio slanje francuskih trupa u Ukrajinu – ideju koju je iznio Makron – i rekao da neće dozvoliti Kijevu da koristi francusku vojnu opremu za napad na ciljeve unutar Rusije. Ali premijera Bardela bi mogla Francusku dovesti do ustavne krize. Dok je Narodna skupština odgovorna za donošenje domaćih zakona, a premijer kontroliše budžet, predsjednik određuje spoljnu, evropsku i odbrambenu politiku zemlje. Kada premijer i predsjednik pripadaju različitim partijama – u rijetkom aranžmanu poznatom kao "kohabitacija“ – stvari mogu da se zaustave.
S obzirom da je Makron spreman da iskoristi svoj mandat, koji se završava 2027. godine, granica između domaćih i stranih pitanja mogla bi postati zamagljena. Ako Makron vodi spoljnu politiku koja zahtjeva od parlamenta da usvoji velike račune o potrošnji, nije jasno čije će preferencije preovladati: njegove ili Bardeline.