Ukrajinska služba za regrutaciju vrlo je nepopularna, a vojnike za front nije lako naći, pa su zato za regrutaciju zaduženi veterani koji su ranjeni na frontu.
Reporter Dojče velea (DW) je pratio kako to izgleda u Harkovu.
„Dobar dan, TZK – molim vaše papire.“ Ovu rečenicu Oleksandr Krajčuk i kolege izgovaraju bezbroj puta dnevno. Patroliraju ulicama Harkova i prilaze muškarce u dobu za vojnu službu.
Mladić, kojeg su zaustavili, ima 22 godine. Student je i premlad da bi bio pozvan u vojsku. Krajčuk i njegove kolege mu žele prijatan dan.
Oni rade jedan od najnepopularnijih poslova u Ukrajini. Zaposleni su u Regrutnoj službi ove zemlje (TZK). Krajčuk sliježe ramenima: „Naravno da se svi boje. Ali neko i to mora da radi. Ako ne mi, ko će?“
Razumijevanje za muškarce koji ne žele da se bore.
Krajčuk (27) je i sam veteran. Bio je teško povrijeđen u ratu – kao i njegove kolege. Nisu sposobni za borbu.
Kolega Maksim Burščinski, bivši policajac, pokušava da pokaže razumijevanje za mnoge Ukrajince koji ne žele da se bore: „Vjerovatno se boje da će odmah biti poslati u rat, ako dobiju poziv. Polovina pozvanih prvo pita: 'Hoće li biti obuke, da naučim barem minimum potreban za preživljavanje u borbi?', što je potpuno razumljivo.“
Razlog za strah od regrutacije su brojni snimci, koji kruže internetom. Oni prikazuju muškarce u uniformama, koji brutalno hapse civile na ulici i uvlače ih u automobile. Ili žene koje pokušavaju da zaštite svoje sinove ili muževe od regrutacije.
Na jednom videu je prikazana starija žena sa šarenom maramom na glavi. Očajnički udara štapom po automobilu radnika TZK-a. Ljutnja na Regrutnu službu je velika.
Ne pomaže ni odluka predsjednika Volodimira Zelenskog da u Regrutnoj službi zaposli povrijeđene veterane. „Mogu nekako razumjeti ljude, niko ne želi da umre“, kaže Krajčuk.
„Ali to nije poenta. Oni neće umreti. Svi koji budu poslati u kampove za obuku će biti pripremljeni, dobiće trening da bi mogli da se zaštite.“
Krajčukove riječi ne dopiru do ljudi na ulicama Harkova. Samo nekoliko minuta nakon što se on i kolege pojave, ulice se odjednom primjetno isprazne.
U grupama na Telegramu muškarci upozoravaju jedni druge na patrole TZK-a. Sada skoro samo žene guraju dječija kolica kroz parkove. Na klupama sjede penzioneri.
I mnogi od njih su ljuti, kao Jevgenij, kojeg su upravo zaustavili i kontrolisali. „Prvo, jasno se vidi da imam 64 godine. I drugo, nemaju objašnjenje zašto patroliraju ovdje i stvaraju napetosti.“ Već ima, kaže, dovoljno nemira među stanovništvom.
I Svitlana slično gleda na prisilnu regrutaciju na ulici. „Negativno gledam na to, jer ima ljudi koji se dobrovoljno prijavljuju. Ali onda idu od nemila do nedraga. Šalju ih od jedne komisije do druge.“
Tako je bilo i sa njenim bratom. On se dobrovoljno prijavio – tri mjeseca se borio sa birokratijom, slali su ga od kancelarije do kancelarije pre nego što je stigao na obuku, kaže Svitlana.
Prema podacima Ministarstva odbrane, otkako je stupio na snagu novi Zakon o mobilizaciji, oko dva miliona Ukrajinaca je ažuriralo svoje podatke u nadležnim službama.
Međutim, regrutacija u vojsku i dalje je predmet kritike – mnogo je onih koji kažu da je sistem neefikasan i netransparentan.