Uprkos velikim obećanjima na prošlogodišnjem samitu G7 u Hirošimi da će preduzeti konkretne korake "preduzimanju koraka za stvaranje svijeta bez nuklearnog oružja“, najbogatije zemlje svijeta nastavile su da se naoružavaju nuklearnim oružjem.
Prošle godine su nuklearne sile potrošile čak 10,7 milijardi dolara više na nuklearno oružje nego prethodne godine. Najnoviji izvještaj Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja otkriva da je devet zemalja koje zvanično posjeduju nuklearno oružje izdvojilo rekordnih 91,4 milijarde dolara u svoje arsenale.
Povećanje od 13 odsto u velikoj mjeri je rezultat potrošnje Vašingtona. Udio SAD u ukupnoj potrošnji, 51,5 milijardi dolara, veći je od svih ostalih zemalja sa nuklearnim oružjem zajedno i čini 80 odsto povećanja potrošnje u 2023. Iako najveći potrošač, SAD nisu proizvele nijednu novu bojevu glavu.
Umjesto toga, troše novac na modernizaciju i planiraju da zamijene sve svoje nuklearne sisteme novijim verzijama u narednih nekoliko decenija. Kina je pretekla Rusiju kao drugi najveći potrošač sa 11,9 milijardi dolara, a Rusija je treća sa 8,3 milijarde dolara. Slijede Velika Britanija sa 8,1 milijardu, Francuska sa 6,1, Indija sa 2,7, Izrael sa 1,1, Pakistan sa milijardom i Severna Koreja sa 856 miliona dolara.
Tokom proteklih pet godina, globalna potrošnja na nuklearno oružje porasla je za trećinu. Podaci Stokholmskog instituta za istraživanje mira pokazuju da je broj aktivnih nuklearnih bojevih glava takođe nešto veći, na 9.585, uglavnom zato što je Kina povećala svoj arsenal sa 410 na 500. Najveće nuklearne sile ostaju, kao i od 1950-ih, SAD i Rusija, koje posjeduju oko 90 odsto svih bojevih glava.
Rusija ima 4.380 nuklearnih bojevih glava raspoređenih ili u skladištu, u poređenju sa 3.708 američkih, Peking je udvostručio svoj nuklearni arsenal između 2020. i 2023. godine i intenzivno unapređuje svaki dio svoje strateške nuklearne trijade.
Umjesto da planiraju nuklearno razoružanje, sve nuklearno naoružane države izgleda planiraju da zadrže velike arsenale u neodređenoj budućnosti. Kao takvi, oni su u suprotnosti sa ciljevima Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, koji je ratifikovalo 190 zemalja širom svijeta. Svih devet nuklearnih sila nastavljaju da modernizuju svoje nuklearne snage značajnom brzinom, a neke čak dodaju nove tipove i/ili povećavaju ulogu nuklearnog oružja u nacionalnoj strategiji. NATO je u nedelju saopštio da je u pregovorima o razmještanju više nuklearnog oružja, vađenju iz skladišta i stavljanju u pripravnost suočen sa rastućom pretnjom iz Rusije i Kine.
Kretanje ka svijetu bez nuklearnog oružja je na čekanju otkako je počeo rat u Ukrajini. Bela kuća je suspendovala bilateralni dijalog o strateškoj stabilnosti sa Rusijom, a Kremlj je rekao da neće učestvovati u novom nuklearnom sporazumu START koji kontroliše trku u nuklearnom naoružanju između Moskve i Vašingtona.
Nema komunikacije ni između SAD i Kine, jer je Peking jasno stavio do znanja da nije zainteresovan za kontrolu naoružanja sve dok njegov sopstveni arsenal ne bude uporediv sa arsenalom dvije najveće nuklearne sile.
Kritičari upozoravaju da su milijarde dolara koje se svake godine troše na nuklearno oružje pogrešna alokacija javnih sredstava i da je oslanjanje na doktrinu nuklearnog odvraćanja opasno. Odvraćanje je hladnoratovska strategija koja tvrdi da nuklearno naoružane države neće napadati jedna drugu iz straha od masovne odmazde ili obostrano osiguranog uništenja. Međutim, do danas ostaje kontroverzno da li je odvraćanje zaista funkcionisalo tokom i nakon Hladnog rata.