Dok je u našim glavama ove nedjelje bio Drugi svjetski rat, uskoro bi trebalo da skrenemo naše misli na - treći svjetski rat, piše u analizi za britanski "Telegraf" Endru Foks.
Komemoracija Dana D u Normandiji odigravala se spram sumorne pozadine. Ukrajinski rat za opstanak nacije bijesni već više od dvije godine, a gori i Bliski istok. Dok je u našim glavama ove nedjelje bio Drugi svjetski rat, uskoro bi trebalo da skrenemo naše misli na - treći svjetski rat, piše u analizi za britanski "Telegraf" Endru Foks.
Strateški konkurenti Velike Britanije su očigledni - Kina traži dominaciju nad pacifičkim teatrom kao i zemljama bogatim mineralima u Africi i Aziji. Rusija cilja da uspostavi dominaciju u sovjetskom stilu nad bivšim satelitima SSSR-a. Iran traži kraj američke i šire zapadne hegemonije na Bliskom istoku. Muslimansko bratstvo, koje podržavaju Turska i Katar, traži dominaciju u arapskom svijetu.
Vratimo se korak unazad i izgleda kao da je treći svjetski rat već započeo, piše Foks. To jednostavno ne izgleda kao konflikt kakav smo mislili da će biti. Umjesto direktnog sukoba viđamo intenzivnu stratešku konkurenciju. Nijedna zemlja ne može se takmičiti sa SAD i NATO na bojnom tlu, pa neprijatelji umjesto toga pokušavaju da nas pobijede ekonomskim i kulturnim sredstvima bez ispaljenog metka.
Te države već duže vrijeme predviđaju nadolazeću konfrontaciju i spremaju se za nju. Kineski Pojas i put investirao je u više od 140 zemalja, pokrivajući 75 odsto svjetske populacije i više od pola svog BDP-a. Peking je kupio uticaj, stvorio međunarodnu ekonomsku zavisnost od razvoja kineske infrastrukture i dobio pristup u strateške luke i druge potencijalne vojne baze. Zapadni univerziteti, u međuvremenu, su preplavljeni studentima, što stvara petlju finansijske zavisnosti čak i kad se dragocjeno znanje vraća u kinesku ekonomiju.
Rusija je, u međuvremenu, sprovodila subverzivne aktivnosti širom Zapada, pokušavajući da utiče na američke predsjedničke izbore (u novembru), trujući protivnike na britanskom tlu i stvarajući zavisnost EU od ruskog gasa. Moskva je bila ključni zagovornik međunarodnih kampanja dezinformacija, strateški ulažući onlajn i u medije da potkopa svoje protivnike i destabilizuje prozapadnu podršku na Balkanu i centralnoj i istočnoj Evropi.
Putin je demonstrirao vojnu agresiju u Ukrajini i Gruziji i pokazao voljnost da se u prvoj pomenutoj posveti dugoj i skupljoj vojnoj kampanji iscrpljivanja, piše Foks. Iran je, u međuvremenu, iskoristio haos na Bliskom istoku da uspostavi regionalnu hegemoniju od rata u Iraku 2003. Teheran je izgradio uticajne i nasilne posredničke snage u Jemenu, Libanu, Siriji i Iraku, finansirane i podržane od strane Islamske revolucionarne garde, koja pruža komandu, obuku i oružje za te snage. Huti su pokazali sposobnost da ometaju vitalne brodske rute koje se približavaju Sueckom kanalu, a Hezbolah u Libanu - prekaljen u sirijskom građanskom ratu - zapalio je sjeverni Izrael više puta lansirajući rakete od 7. oktobra (napada Hamasa na Izrael).
Milicije koje podržava Iran pucale su na američke baze u Iraku, a režim je stavio težak naglasak na guranje svoje narative u SAD i Evropi. U međuvremenu, Katar i Turska su igrali na obije strane.
Turska iskorišćava članstvo u NATO i trgovinske veze sa EU, dok Katar nudi zapadne vojne baze u Dohi i velike finansijske investicije. Istovremeno, oni nastavljaju da podržavaju Hamas u Gazi, koji je započeo regionalni rat mogućavajući Iranu i njihovim milicijama da eskaliraju napade na Izrael. Velike investicije su uložene u zapadne akademske institucije, kupujući uticaj u organizacijama koje obučavaju i savjetuju naš (britanski) Forin ofis i bezbednosnu službu. Medijska organizacija "Al Džazira", koju finansira Katar, bila je kritičan vektor u guranju antiizraelskog narativa na Zapad, dok se lideri Hamasa kriju u Dohi.
Turska je obezbijedila medicinsku njegu ranjenim borcima Hamasa, navodi Foks. Kupovinom uticaja i natapanjem zapadnih medija u dezinformacije osmišljene da demorališu i podriju podršku vojnoj akciji, ove zemlje su potkopale naše demokratije, medije i akademske institucije sa ciljem da izgrade podršku na Zapadu i unište našu volju za borbom.
Ukrajina i Izrael daju nam ukus poplave operacija uticaja koja će nas preplaviti, ukoliko stvari eskaliraju u direktan sukob. Ti sukobi su primijećeni širom svijeta. Ali, već više od decenije naši neprijatelji koriste uticaj - oružje opremljeno prigušivačem - da ispaljuju početne metke u globalnom sukobu - a mi smo to tek primijetili. Dok su sve oči uprte u Normandiju, treći svjetski rat je bliže nego što shvatamo - mi ga već vodimo, zaključio je Foks.