Francuski predsjednik Emanuel Makron možda ni sam nije znao šta je pokrenuo kada je u februaru rekao da se slanje vojnih snaga u Ukrajinu ne može isključiti.
U međuvremenu, čini se, nije odustao od napora da Francusku jače vojno pozicionira protiv bezbjednosnih pretnji u Evropi i šire.
Iako je njegova izjava izazvala konsternaciju zapadnih partnera, pala je na plodno tlo prije svega u baltičkim zemljama, koje su zajedno sa Poljskom najglasnije upozoravale na opasnost koja vreba iz Kremlja.
Ubrzo nakon toga, britanski ministar spoljnih poslova rekao je da Ukrajina ima pravo da se brani, govoreći o oružju koje je London isporučio Kijevu, što je prvobitno protumačeno kao dozvola ukrajinskim snagama da koriste donirano britansko oružje, kao što je raketa dugog dometa Storm Šedou, za napade na rusko tlo.
Reakcija Kremlja bila je vojna vježba sa upotrebom taktičkog nuklearnog oružja, ali se sve završilo američkim gaženjem "crvene linije", kada je Džo Bajden dozvolio Kijevu da upotrebi američko oružje za napade na rusku teritoriju, ali u ograničenom obimu, tj. ciljeve koji predstavljaju opasnost za Harkov.
Rojters je nedavno prenio riječi anonimnih diplomatskih izvora prema kojima bi Francuska uskoro mogla da pošalje vojne instruktore u Ukrajinu. Diplomate su rekle da se Pariz nada da će stvoriti i voditi koaliciju zemalja koje nude takvu pomoć Kijevu. Prema ovom planu, Francuska bi prvo poslala ograničen broj osoblja da procjeni modalitete misije prije nego što pošalje nekoliko stotina instruktora, a Kijev je potom potpisao dokument kojim se francuskim vojnim instruktorima dozvoljava pristup ukrajinskim centrima za obuku.
Misija Akila
Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov izjavio je u utorak da bi svaki francuski vojni instruktor u Ukrajini bio legitimna meta ruskih oružanih snaga i iznio tvrdnje da se francuski instruktori već nalaze na ukrajinskoj teritoriji.
Bez obzira na njihov status, vojni zvaničnici ili plaćenici predstavljaju legitimnu metu za naše oružane snage - rekao je on. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je, pak, da "instruktori koji obučavaju snage kijevskog režima nemaju nikakvu vrstu imuniteta i nije bitno da li su Francuzi ili ne".
Makronov kabinet nije komentarisao reakcije Kremlja, a francuski predsjednik je poslednjih mjeseci sve oštriji po pitanjima evropske odbrane – više puta je pozivao na jaču i integrisaniju evropsku odbranu, ocijenio da francusko nuklearno oružje treba da bude deo diskusije o evropskoj odbrani i rekao da bi "Evropa mogla da umre".
U međuvremenu, Francuska nastavlja sa jačanjem odbrambenog pozicioniranja unutar NATO-a, posebno kada su u pitanju pomorske snage. Od izbijanja rata u Ukrajini, Pariz je sve više izražavao spremnost da se više uključi u vojne operacije NATO-a.
Misija Akila u Sredozemnom moru predstavljala je prve korake u tom pravcu. Prvi put je francuski nosač aviona Šarl de Gol na nuklearni pogon, koji opslužuje do 2.000 mornara i može da preplovi 1.000 milja dnevno, došao pod operativnu kontrolu NATO-a. Takođe, prvi put su francuski borbeni avioni Rafale Marine preleteli od Jonskog mora do Baltičkog mora, što znači šest sati i 4.000 kilometara nebom Evrope. Iznad Poljske ih je u vazduhu dopunio francuski vazdušni tanker.
Misija Akila je uključivala učešće u NATO vežbi Neptunov Udar 2024, što je način da Francuska pokaže kolegama članicama NATO da Pariz želi da bude ključni igrač u zapadnom vojnom savezu, ali i da pošalje poruku Rusiji.
Šarl de Gol je oslonac francuske mornarice i centralni je za sve napore Pariza da projektuje svoju moć. Dugačak je 261 metar, teško naoružan i opremljen katapultima na parni pogon za lansiranje aviona kojima mogu parirati samo SAD.
Poklapanjem protiv ruskog "paradiranja"
Otkako je Rusija počela napad na Ukrajinu, promijenjeno bezbjednosno okruženje učinilo je vježbe poput Neptunovog udara ključnim djelom NATO-ovih napora da poboljša interoperabilnost sa saveznicima i odvrati potencijalne protivnike. Vježba je održana tokom aprila i maja, a učestvovali su brodovi iz 11 zemalja NATO-a, uključujući i nosač Šarl de Gol. Za Francusku, vježba je bila način da se bolje uskladi sa drugim članicama NATO-a.
Do rata u Ukrajini, Pariz je veliki dio svojih vojnih napora, a posebno kopnenih snaga, vezivao za bivše francuske kolonije u Africi. Sada NATO napori Francuske uključuju preuzimanje vođstva u operaciji borbene grupe zapadne alijanse u Rumuniji. Vežba je takođe osmišljena da potvrdi pomorsko prisustvo NATO-a u Sredozemnom moru. Naime, Rusija ima pomorsku bazu u Tartusu u Siriji koju je koristila za svoje intervencije u građanskom ratu u toj zemlji. Prisustvo i uticaj Moskve u tom regionu znatno su se proširili od početka rata u Ukrajini.
Prije nego što je invazija počela 2022. godine, udarna grupa francuskih nosača mogla je da otplovi na Kipar, a da nikada ne naiđe na ruske brodove. Ali sada francuski ratni brodovi počinju da se pripremaju za susrete sa ruskim brodovima već u Mesinskom moreuzu, pomorskom prolazu između Sicilije i Italije, koji povezuje Jonsko i Tirensko more.
Rusi paradiraju po cijelom Mediteranu. Znamo da su tamo. Mi gledamo u njih i oni gledaju u nas - rekao je poručnik Aleksandar Duguai, kanadski mornarički oficir za vezu sa francuskom udarnom grupom nosača.
U junu 2022. godine, kao odgovor na napad na Ukrajinu, lideri NATO-a odlučili su da značajno pojačaju zajedničke vježbe. Za francusku udarnu grupu, jedan od glavnih ciljeva vježbe je bio poboljšanje razumjevanja NATO lanca komandovanja.
Vježba je potvrdila da je rad unutar grupe težak, ali zajedno smo jači - rekao je kontraadmiral Žak Malard, komandant udarne grupe nosača. Oblasti za poboljšanje uključuju logistiku, razmenu obavještajnih podataka i koordinaciju.
Od teškog saveznika do ključnog saradnika
Razmjer izazova koji predstavlja Rusija primorava i NATO i Francusku da rastegnu svoje snage - od Mediterana, gdje je bila bazirana udarna grupa, do Baltičkog mora, gdje su dva borbena aviona Rafale marinaca imala zadatak da pronađu cilj i simuliraju napad na moru, nedaleko od ruske eksklave Kalinjingrad.
Međutim, napori Francuske u okviru NATO-a ne znače da je Pariz odustao od tradicionalnih nesuglasica sa Vašingtonom. Francuska nastavlja da se zalaže za "evropski stub" u vojnom savezu i nije odustala od ambicije da bude balansirajuća sila na svjetskoj sceni. Pariz se takođe oštro protivi širenju NATO-a na Indo-pacifički region, za koji se očekuje da će biti kamen spoticanja na samitu NATO-a u Vašingtonu u julu.
Istovremeno, Pariz sve više pokušava da poveća svoj udio u kolektivnoj odbrani same Evrope. Prema studiji koju je prošle godine objavio francuski trust mozgova IFRI, Francuska je od "teškog saveznika" postala ključni faktor.
Čak i kada nije učestvovala u integrisanoj komandi NATO-a, ponašala se kao članica zapadne alijanse, a francusko vazduhoplovstvo i mornarica su djelovali zajedno sa NATO saveznicima. S druge strane, francuske kopnene snage su manje integrisane jer nisu trebale da djeluju u koalicijama, ali na tome radi i francuska vojska koja je prošle godine stvorila kopnenu komandu za Evropu.
Ipak, jača posvećenost NATO-u ima političku cijenu u Parizu – prema studiji iz 2019. godine, francuski građani spadaju među one sa najnepovoljnijim stavovima o NATO-u među zemljama članicama.
Stranke krajnje desnice i krajnje ljevice, koje redovno vode kampanju za povlačenje Francuske iz integrisane komande NATO-a, oštro su kritikovale učešće Šarla de Gola u misiji NATO-a, tvrdeći da francuski predsjednik Emanuel Makron prodaje krunski dragulj francuske mornarice Amerikancima.