Suđenje za ubistvo bivšem ministru u Kazahstanu, koje su pratili milioni, pažnju je usmjerilo na problem porodičnog nasilja u zemlji, piše BBC.
Navodi se da se, nakon što je značajnom presudom nekadašnji moćni političar proglašen krivim za ubistvo njegove supruge i donošenjem novog zakona, postavlja pitanje da li može biti pravde i za druge žrtve.
Činjenice koje su iznesene na sudu su užasavajuće.
Bivši ministar ekonomije Kazahstana pretukao je na smrt Saltanat Nukenovu što je djelimično zabilježeno na kamerama za video nadzor.
Nešto poslije 7.15 po lokalnom vremenu, na snimku iz restorana u prijestonici Astani vidi se Kujendik Bišimbajev kako Saltanat udara, šutira i vuče za kosu.
Manje se zna o tome šta se tačno događalo u narednih 12 sati.
Nešto od toga zabilježeno je njegovim mobilnim telefonom, a taj audio zapis pušten je u sudnici, ali ne i javnosti.
Na audio snimku čuje se Bišimbajev kako vrijeđa Saltanat i ispituje je o drugom čovjeku.
Čuje se i kako je Bišimbajev nekoliko puta pozvao gataru, dok je njegova supruga ležala bez svijesti u VIP sobi u kojoj nije bilo kamera.
Hitna pomoć je konačno pozvana nešto prije 20 časova.
Ona je već bila mrtva, a nalazi obdukcije ukazuju da je moguće da je bila mrtva čak šest do osam sati.
Forenzičko ispitivanje, detaljno opisano na sudu, pokazalo je da je Saltanat zadobila povredu mozga od modrica, ogrebotine i rana, a u prostoru između njene kosti lobanje i mozga skupilo se 230 mililitara krvi.
Sudu je rečeno da je bilo znakova davljenja.
Bakitžan Bajžanov, rođak Bišimbajeva i direktor restorana, osuđen je na četiri godine zatvora zbog prikrivanja krivičnog djela.
Na suđenju je tvrdio da je Bišimbajev od njega tražio da izbriše snimke nadzornih kamera.
Vrhovni sud u Astani je 13. maja osudio Kujendika Bišimbajeva (44) na 24 godine zatvora zbog ubistva Saltanat Nukenove (31).
Ali u Kazahstanu, gdje stotine žena svake godine ubiju njihovi partneri, ovakva presuda se ne podrazumjeva.
Napasnici se izvode pred lice pravde samo u jednom od četiri slučaja porodičnog nasilja u zemlji, procjenjuju Ujedinjene nacije (UN).
Mnoge žene su još uvijek previše uplašene da prijavljuju nasilje.
Kako kaže Saltanatin brat, Kazahstanke su i ranije „vrištale, ali njihov vrisak se nije čuo".
Do sada.
Saltanat je djetinjstvo provela u Pavlodaru, na sjeveroistoku Kazahstana, blizu granice sa Rusijom.
Po završetku škole preselila se u bivšu prijestonicu Almati gdje je kratko živjela sa Ajtbekom Amangeldijem, starijim i jedinim bratom.
„To vrijeme je bilo dragocjeno u smislu našeg odnosa", rekao je Ajtbek, detaljno opisujući kako su on i njegova sestra razvili blizak odnos.
Saltanat Nukenova je bila u braku sa Kujendikom Bišimbajevim manje od godinu dana kada ju je ubio.
Prema izvještajima, on je uhapšen 2017. godine pod optužbom za korupciju, i osuđen je na 10 godina zatvora, ali je pušten poslije manje od tri godine iza rešetaka.
U to vrijeme, Saltanat je radila kao astrološkinja.
U astrologiju se zaljubila kada je kao devetogodišnjakinja dobila knjigu od njene kume, rekao je njen brat.
„Pružala je pomoć ženama koje su bile u različitim teškim situacijama - bilo da je to porodični odnos, problemi u braku, sa djecom", objasnio je on, prisjećajući se vesele, nasmijane sestre i njenih snova o otvaranju škole astrologije.
Tokom svjedočenja, Ajtbek je rekao da je Bišimbajev pokušao da zakaže sastanak sa Saltanatom, koja ga je prvobitno odbila.
Uslijedilo je „dugo, opsesivno udvaranje", i Bišimbajev je na kraju uspio da dobije Saltanatin broj telefona, rekao je Ajtbek.
Takođe je rekao da mu je sestra pokazivala poruke u kojima je Bišimbajev tražio da se sretnu i govorio joj da ne vjeruje svemu što se o njemu pisalo i pričalo.
Nekoliko mjeseci nakon tog sastanka, oni su se vjenčali, a problemi su ubrzo počeli.
Saltanat je bratu pokazala slike modrica i rekla mu da je nekoliko puta pokušala da napusti muža.
Ajtbek je sugerisao da je Bišimbajev pokušavao da je izoluje - nakon što je Saltanat napustila posao koji je voljela, jer joj je „zabranio" da radi.
Tokom izricanja presude Bišimbajevu, sudija je rekao da je ubistvo izvršeno posebnom okrutnošću.
Ali, Bišimbajev je pokušavao da umanji njegov zločin.
Priznao je da je Saltanati nanio tjelesne povrede koje su dovele do njene smrti, ali je izričito poricao da je to učinio namjerno.
Tražio je od porote da bude „nepristrasna i poštena".
Tokom suđenja je advokat Bišimbajeva pitao Ajtbeka da li je Saltanat više voljela da „muškarci dominiraju" u vezama, ili je ona vodila glavnu riječ.
„Da li me ozbiljno pitate?" odgovorio je on.
Način ispitivanja ne iznenađuje Denisa Krivošejeva, zamjenika direktora svjetske organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesti internešnala (Amnesty International) za istočnu Evropu i centralnu Aziju.
„Preživjela može da bude okrivljena za ponašanje koje na neki način 'provocira' počinioca; ona može biti kriva za uništavanje porodice i za nepoštovanje njenog muža ili roditelja i muževljeve porodice", rekao je on za BBC.
„Potrebna je hrabrost da se prijavi nasilje u porodici, a postoji mnogo razloga da se vjeruje da je broj prijavljenih slučajeva mnogo manji od stvarnih slučajeva nasilja".
Ujedinjene nacije procjenjuju da se oko 400 žena ubije u Kazahstanu u porodičnom nasilju svake godine.
Poređenja radi, do marta 2023. godine, 70 žena je ubijeno u Engleskoj i Velsu, gdje živi tri puta veći broj stanovnika.
Pozivi kriznim centrima za žrtve porodičnog nasilja porasli su za 141,8 odsto između 2018. i 2022. godine, saopštilo je kazahstansko Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Uprkos tome, Krivošejev kaže da „i dalje postoji visok nivo tolerancije prema porodičnom nasilju, ali da se to polako smanjuje".
Kako su pojedinosti o posljednjim satima Saltanate predstavljeni javnosti tokom prenosa uživo iz sudnice, izvršeni su pritisci na vlasti da preduzmu mjere.
O slučaju je počelo da se piše i raspravlja i na društvenim mrežama, kao što je TikTok.
Peticiju kojom su se zahtjevale izmjene zakona o sprečavanju nasilja u porodici, potpisalo je više od 150.000 ljudi.
Predsjednik Kazahstana Kasim Žomart Tokajev je 15. aprila potpisao zakon kojim se pooštravaju kazne za nasilje u porodici, koje se od 2017. godine nije smatralo krivičnim djelom.
Novim „Saltanatinim zakonom" porodično nasilje je sada krivično djelo, a ranije se kvalifikovalo kao građanski prestup.
Sada se slučajevi nasilja mogu procesuirati i bez prijave same žrtve.
Ali u stvarnosti je situacija daleko od dobre, kaže Dinara Smailova, koja je osnovala fondaciju NeMolchiKa koja pomaže žrtvama porodičnog nasilja i silovanja.
Kao prvo, ako žena ne ostane u bolnici najmanje 21 dan „povrede se smatraju lakšim".
„Prelomi, polomljeni nos i vilica se smatraju manjim posljedicama po zdravlje".
Smailova je osnovala njenu fondaciju nakon što je na društvenim mrežama 2016. godine objavila da je preživjela grupno silovanje i seksualno nasilje u mladosti i vidjela kakav je odgovor države.
Ona je rekla da je u roku od nekoliko dana dobila „stotinjak poruka od žena koje su govorile o nasilju koje su doživjele, da im je zabranjeno da o tome govore i kako muškarci nisu kažnjeni".
Njena fondacija, kaže ona, već osam godina objavljuje „šokantne slučajeve nasilja" kojima se država nije pozabavila.
Ona više ne živi u Kazahstanu, gdje je stavljena na potjernicu zbog širenja lažnih informacija, kršenja privatnosti i prevare.
Ironično, upravo su ovakve priče izazivale saosjećanje Saltanat.
„Uvijek se borila za pravdu", kaže Ajtbek.
„Nije važno šta je bilo u pitanju... imala je jak osjećaj za pravdu.
„Kad god bi vidjela da je neko povrijeđen i da mu je potrebna zaštita, uvijek je bila tu".
Naglašava da zakon nije dovoljno dobar, još uvijek.
Ali to je početak, koji pokazuje ljudima da čak i najmoćniji mogu da odgovaraju za njihova nedjela.
Ovo suđenje će pokazati ljudima da je „u Kazahstanu zakon isti za sve i da su svi jednaki pred zakonom na suđenju", rekao je on.