Rusi u Ukrajini su koristili rakete Sjeverne Koreje.
Neposredno poslije Nove godine, mlada ukrajinska inspektorka za naoružanje Kristina Kimačuk dobila je informaciju da je projektil neobičnog izgleda pogodio zgradu u Harkovu. Počela je da zove svoje kontakte u ukrajinskoj vojsci, očajnički pokušavajući da se dočepa projektila kako bi mogla da ga istraži i utvrdi gdje je proizveden. U roku od nedjelju dana primila je ostatke, koje je proučavala na bezbjednoj lokaciji u glavnom gradu Kijevu.
Počela je da ih rastavlja i fotografiše svaki dio, uključujući šrafove i kompjuterske čipove manje od njenih noktiju, piše Bi-Bi-Si. Gotovo odmah je mogla da kaže da to nije ruska raketa, ali pitanje je bilo kako to dokazati. Kimačuk je u ostacima metala uočila sićušni simbol iz korejskog pisma. Tada je vidjela još značajniji detalj. Na djelovima tijela rakete utisnut je broj 112. To je broj koji odgovara 2023. godini u sjevernokorejskom kalendaru. Shvatila je da gleda u prve čvrste dokaze da je sjevernokorejsko oružje korišćeno za napad na njenu zemlju.
"Čuli smo da su isporučili neko oružje u Rusiju, ali mogla sam da ga vidim, dodirnem, istražim na način na koji niko do sada nije mogao. Bilo je veoma uzbudljivo", rekla je ona za Bi-Bi-Si, a prenosi Slobodna Dalmacija. Od tada je ukrajinska vojska objavila da je Rusija ispalila desetine sjevernokorejskih projektila na njenu zemlju.
Uprkos svim nedavnim pričama o Kim Džong-unu koji se sprema da započne nuklearni rat, sada je neposrednija prijetnja sposobnost Sjeverne Koreje da podstakne postojeće ratove i globalnu nestabilnost. Kimačuk radi za organizaciju CAR (Conflict Armament Research), koja pronalazi oružje korišćeno u ratu da bi otkrila gdje i kada je napravljeno. Ali tek nakon što je završila sa fotografisanjem olupine projektila, a njen tim analizirao stotine njenih komponenti, došla je do najnevjerovatnijeg otkrića.
U raketi je bilo dosta najnovije tehnologije koja je dolazila iz zapadnih zemalja. Većina elektronskih djelova proizvedena je u SAD i Evropi u posljednjih nekoliko godina. Pronađen je čak i američki kompjuterski čip napravljen tek u martu 2023. godine. To je značilo da je prošle godine Sjeverna Koreja ilegalno nabavila vitalne komponente oružja, prokrijumčarila ih u zemlju, sastavila projektil i tajno ga poslala u Rusiju, gdje je potom transportovana na liniju fronta i ispaljena. I sve to u roku od nekoliko mjeseci.
"To je bilo najveće iznenađenje. Uprkos tome što je bila pod strogim sankcijama skoro dvije decenije, Sjeverna Koreja i dalje uspjeva da dobije sve što joj je potrebno za proizvodnju oružja, i to vrlo brzo", rekao je Damien Spleters, zamjenik direktora CAR-a. Džozef Birn, stručnjak za Sjjevernu Koreju u prestižnom istraživačkom centru "Royal United Services Institute"
(RUSI) sa sjedištem u Londonu, bio je podjednako zapanjen.
"Nikada nisam mislio da ću ikada vidjeti kako se sjevernokorejske balističke rakete koriste za ubijanje ljudi na evropskom tlu", prokomentarisao je on. On i njegov tim u RUSI-ju prate isporuku sjevernokorejskog oružja Rusiji otkako se Kim tamo sastao sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom prošlog septembra, očigledno da bi zaključio dogovor o oružju. Koristeći satelitske snimke, uspjeli su da snime četiri ruska teretna broda koji se kreću između Sjeverne Koreje i ruske vojne luke natovarene stotinama kontejnera.
Institut RUSI procjenjuje da je poslato ukupno 7.000 kontejnera napunjenih sa više od milion granata municije i onih koji se mogu ispaljivati iz kamiona. Njihove procjene su potkrijepljene obavještajnim podacima iz SAD, Velike Britanije i Južne Koreje, iako su Rusija i Sjeverna Koreja negirale trgovinu.
"Ove granate i rakete su neke od najtraženijih artikala u svijetu danas i omogućavaju Rusiji da nastavi da gađa ukrajinske gradove u vrijeme kada se SAD i Evropa kolebaju oko toga koje oružje da daju Ukrajini", primijetio je Džozef Birn. Ali upravo je dolazak balističkih projektila na bojno polje najviše zabrinuo Birna i njegove kolege zbog onoga što su otkrili o programu naoružanja Sjeverne Koreje.
Sjeverna Koreja svoje oružje prodaje u inostranstvu od 1980-ih, uglavnom zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, uključujući Libiju, Siriju i Iran. Obično su to bile stare rakete sovjetskog tipa sa lošom reputacijom. Postoje dokazi da su Hamasovi borci možda koristili neke od ovih starih granata na raketni pogon u napadu 7. oktobra.
Ali raketa ispaljena 2. januara, koju je analizirala inspektorka Kimačuk, očigledno je bila najsofisticiranija sjevernokorejska raketa kratkog dometa - "Hwasong 11", koja je mogla da leti do 700 kilometra. Iako Ukrajinci tvrde da ove rakete nisu toliko tačne, dr Džefri Luis, stručnjak za sjevernokorejsko naoružanje sa Instituta za međunarodne studije Midlberi, ocjenjuje da one ipak nisu mnogo manje tačne od ruskih raketa.
Prednost ovih projektila je što su izuzetno jeftine, pa ih možete kupiti i ispaliti znatno više u nadi da će savladati protivvazdušnu odbranu. Upravo to rade Rusi u posljednje vrijeme. Ovo postavlja pitanje koliko od ovih projektila Sjevernokorejci mogu da proizvedu. Južnokorejska vlada je nedavno primijetila da je Sjeverna Koreja poslala 6.700 kontejnera municije Rusiji. Tvrde da fabrike oružja u Pjongjangu rade punom parom, a dr Luis, koji je proučavao fabrike putem satelita, procjenjuje da one mogu da proizvedu nekoliko stotina projektila godišnje.
Kako zapadni čipovi završavaju u sjevernokorejskim raketama?
Mnogi kompjuterski čipovi koji su dio modernog oružja i vode rakete do svojih ciljeva su isti čipovi koji se koriste u našim pametnim telefonima, mašinama za pranje veša i automobilima. Prodaju se širom svijeta u nevjerovatnim količinama. Proizvođači prodaju ogromne količine distributerima, koji ih zatim preprodaju, što znači da proizvođači često nemaju pojma gdje njihovi proizvodi završavaju.
Uprkos tome, Birn je bio frustriran kada je saznao koliko komponenti u raketi dolazi sa Zapada. Sjevernokorejske mreže nabavke pokazale su se robusnijim i efikasnijim nego što je čak i on, koji istražuje ove mreže, mogao da zamisli. Sjevernokorejci sa sjedištem u inostranstvu osnivaju lažne kompanije u Hong Kongu ili drugim zemljama Centralne Azije da kupuju predmete koristeći uglavnom ukradeni novac. Oni zatim šalju proizvode u Sjevernu Koreju, obično preko granice sa Kinom. Ako se otkrije i sankcioniše lažna firma, na njenom mjestu će se brzo pojaviti druga, piše Slobodna Dalmacija.
U martu, RUSI je dokumentovao velike količine nafte koje se otpremaju iz Rusije u Sjevernu Koreju, dok su vagoni napunjeni nečim što se smatralo pirinčem i brašnom primjećeni kako prelaze kopnenu granicu zemalja. Ovaj dogovor, za koji se procjenjuje da vrijedi stotine miliona dolara, podstiče ne samo ekonomiju Sjeverne Koreje, već i njenu vojsku.
Rusija bi takođe mogla da snabdijeva Sjevernu Koreju sirovinama za nastavak proizvodnje projektila ili čak vojne opreme kao što su borbeni avioni i na kraju da dobije tehničku pomoć za poboljšanje svog nuklearnog naoružanja. Pored toga, Sjeverna Koreja po prvi put dobija priliku da testira svoje najnovije rakete u stvarnom ratnom scenariju.
Koristeći ove dragocene podatke, moći će da ih poboljšaju. Sada kada Pjongjang masovno proizvodi ovo oružje, željeće da ga proda u više zemalja, a ako su rakete dovoljno dobre za Rusiju, biće dovoljno dobre i za druge, rekao je dr Luis.
On predviđa da će Sjeverna Koreja u budućnosti postati glavni snabdijevač raketama državama u bloku Kina-Rusija-Iran. Nakon iranskog napada na Izrael, SAD su rekle da su "nevjerovatno zabrinute" da bi Sjeverna Koreja mogla da sarađuje sa Iranom na njegovim programima nuklearnog i balističkog oružja.