Napad Irana na Izrael tokom noći 13. marta sa više od 300 dronova kamikaza i krstarećih i balističkih raketa nije dao rezultat kom su se iranske političke vlasti nadale, ali je sasvim sigurno zakomlikovao već napetu situaciju na Bliskom Istoku.
Dve stvari su ostale kao ključni utisak
Izrael je sa saveznicima pokazao odbrambenu superiornost, a bezbjednosne tenzije i maksimalno militarizovana obala Irana napravila je okolnosti za otežan pomorski protok transportnih brodova i energenata. Posljedica toga može biti skok cijena prirodnog gasa u Evropi!
Većina transporta energenata aletrnativnog prirodnog gasa koji ide us Evropu mora proći kroz Ormuski tjesnac i završiti u Omanskom zalivu. Ono što sada komplikuje stvari je nebezbjedna iranska obala. Ona je u potpunosti militarizovana, a Iran ima jedan dio od 200 kilometara širine gdje može blokirati Ormuski tjesnac i spriječiti petromonarhije da izvoze naftu i gas za Evorpu. Evorpa nema mogućnost da suvjereno kontroliše ovu ključnu geografsku tačku, zato će po svoj prilici doći do porasta troškova osiguranja jer je neophodno preduprediti rizik da Iran zaplijeni, blokira ili ošteti brod.
U ovom specifičnom trenutku jedino Sjedinjene Američke Države mogu zaštititi strateške trgovačke koridore ka Evropi. Evropa nije sposobna da to sama uradi. Najveći izazov od svih je Ormuski moreuz u Persijskom zalivu koji je u „iranskom dvorištu“ .
Čak i da brod prođe kroz Ormuski tjesnac, dolazi do sljedećeg moreuza ka Crvenom moru koji u najmanjoj tački ima širinu do 20 kilometara i koji je ugrožen od operacija Huta. Huti su već sasvim jasno geopolitički angažovani kako bi uzdrmali strateško snabdijevanje Evorpe, ne samo iz Persijskog zaliva, nego i iz cjelokupne Azije. Glavni koridor za to su Indijski okean, Arapsko more i Crveno more i može se reći da je ta trasa žila kucavica za trgovinu sa Evropom. Jedan od primjera za to je događaj od prije 30 godine kada je bivši libijski vođa Moamer Gadafi „posijao“ podvodne mine u Crveno more i doveo do takoreći bankrotstva Egipta koji je od Sueckog kanala u to vrijeme zarađivao više od milijarde.
Ranjiva sloboda plovidbe
Kako bi se u ovom slučaju izbjeglo Crveno more? Postoji solucija preko Rta dobre nade ka atlantskoj obali Južne Afrike, ali se i tu dolazi do kritične tačke – delte Nigera, na Zapadnoj obali Afrike, gdje je vrlo izvjesno da će se zbog svih pomenutih okolnosti u predstojećem vremenu izraženo izroditi piratstvo, koje već postoji u Somaliji. I to može ugroziti snabdijevanje, a sve navedeno utiče na vrijeme putovanja i podizanje troškova plovidbe. Dakle, strateško snabdijevanje Evrope prirodnim gasom će biti poprilično ranjivo sa svih aspekata, što neminovno dovodi do povećanja državnih troškova za određene multinacionalne operacije koje treba da garantuju slobodu plovidbe. Važno je naglasiti da u ovom specifičnom trenutku jedino Sjedinjene Američke Države mogu zaštiti strateške trgovačke koridore ka Evropi. Evropa nije sposobna da to sama uradi, ma koliko je od vitalnog značaja osigurati ove puteve. Najveći izazov od svih navedenoj je Ormuski moreuz u Persijskom zalivu. Njegova zaštita je i dalje pod velikim znakom pitanja jer se već nalazi u iranskom dvorištu, a Iran sa obale može ugrožavati slobodu plovidbe.
Izrael je zahvaljujući svojoj odbrambenoj snazi, Americi, Francuskoj i Velikoj Britaniji uspio da se odbrani od napada koji nijedna država ne bi mogla da preživi.
Fijasko iranskih bombi
Kada je riječ o napadu Irana na Izrael sasvim sigurno se može reći da je Izrael zajedno sa saveznicima pokazao odbrambenu superiornost u odnosu na Iran. Izrael je zahvaljujući svojoj odbrambenoj snazi, Americi, Francuskoj i Velikoj Britaniji uspio da se odbrani od napada koji nijedna država ne bi mogla da preživi. Na primjer, Ukrajina se u maksimalnom ruskom naletu suočava sa duplo manje raketa nego što se suočio Izrael u noći iranskog bombardovanja. Pogodaka nema, strateški objekti su zaštićeni i Izrael je demonstrirao snagu, pokazao je da može da se odbrani i dokazao je da je svrsishodno što troši milijarde u protivraketnu odbranu.
Džon Kirbi, portparol Bijele kuće za nacionalnu bezbjednost, je dakle, utemeljeno rekao prilikom analize napada da je “sposobnost da se spriječi rasprostranjena šteta demonstracija izraelske vojne superiornosti i dokaz da Iran nije vojna sila za koju oni tvrde da jeste“.