Iran je obećao „žestok odgovor" na vazdušni napad na njegov konzulat u sirijskoj prijestonici Damasku u ponedjeljak, 1. aprila.
U napadu je poginulo trinaestoro ljudi, među njima sedmoro pripadnika Iranske revolucionarne garde i šestoro sirijskih državljana, izjavio je iranski ambasador u Damasku.
Među poginulima je i general-major Muhamed Reza Zahedi, važna ličnost u Kuds snagama, prekomorskom ogranku Iranske revolucionarne garde.
Izrael nije komentarisao, ali su ga Iran i Sirija okrivili za napad.
„Ovo je bio napad ne samo na samu iransku državu, već i na vrhovno vođstvo Kuds snaga Revolucionarne garde i značajan je gubitak za Kuds snage, koje služe za koordinaciju i prebacivanje tehnologije i oružja Hezbolahu u Libanu i Siriji", rekao je za BBC Favaz Gerges, profesor međunarodnih odnosa u Londonskoj školi za ekonomiju.
Napad je izazvao ljutite reakcije najviših iranskih zvaničnika koji prijete Izraelu odmazdom.
„Zažaliće što su počinili ovaj zločin i preduzimali slične akcije", upozorio je iranski vrhovni vođa Ali Hamnej.
Predsjednik Ebrahim Raisi nazvao je napad „nehumanim, agresivnim i gnusnim činom... koji neće ostati bez odgovora".
U telefonskim razgovoru sa sirijskim kolegom, iranski ministar spoljnih poslova Husein Amir-Abdolahian opisao je napad kao kršenje svih međunarodnih obaveza i konvencija.
Upro je prstom direktno u Izrael.
Na internet stranici Ministarstva spoljnih poslova Amir Abdolahian je citirana njegova izjava da je izraelski premijer Benjamin Netanjahu „potpuno izgubio mentalnu ravnotežu".
Ovi komentari pobudili su strahove od daljeg nasilja između Izraela i iranskih saveznika usred rata u Gazi, ali opcije Irana za odmazdu mogle bi biti ograničene po razmjerama i broju, tvrde stručnjaci za BBC.
„Iran nije sposoban za veliki sukob sa Izraelom imajući u vidu njegove vojne sposobnosti i ekonomsku i političku situaciju", kaže Ali Sadrzadeh, autor i analitičar bliskoistočnih dešavanja.
„Ali moraće da smisli odgovor za domaću upotrebu i da bi očuvao ugled među regionalnim saveznicima."
Ovo mišljenje dijeli Favas Gerges, koji vjeruje da Iran neće izvršiti direktnu odmazdu protiv Izraela, „iako je Izrael zaista ponizio Iran i okrvavio mu nos juče".
Gerges kaže da će Iran najvjerovatnije iskazati „strateško strpljenje" zato što će na prvo mjesto staviti važniji cilj: pravljenje atomske bombe.
„Iran akumulira snagu, obogaćuje uranijum, ostvaruje napredak."
„A velika nagrada za Iran nije da pošalje 50 balističkih raketa i ubije 100 Izraelaca, već da ostvari strateško odvraćanje, ne samo protiv Izraelaca, već i protiv američke države."
Od početka izraelskog rata u Gazi, napadi projektilima i dronovima proiranske paravojske u Siriji, Iraku, Libanu i Jemenu protiv izraelskih interesa su eskalirali, ali je izgledalo kao da su ograničili akcije na one koje neće isprovocirati Izrael na totalni rat.
„Čak i napad protiv izraelske diplomatske misije preko iranskih posredničkih snaga djeluje teško zamisliv", kaže Sadrzadeh, iako on predviđa da će se aktuelni napadi Huta koji uživaju podršku Irana protiv brodova u Crvenom moru i Adenskom zalivu „vrlo vjerovatno nastaviti, naročito protiv brodova koji su na neki način povezani sa Izraelom i Amerikom".
Ali da li će moćni Hezbolah koji uživa podršku Irana (i koji već razmjenjuje vatru sa Izraelom na sjevernoj granici) odgovoriti na napad u Damasku?
Hezbolah je jedna od najbolje naoružanih nedržavnih vojnih sila na svijetu - prema nezavisnim procenama grupa ima između 20.000 i 50.000 boraca, a mnogi su dobro obučeni i ogrezli u borbama tokom učešća u sirijskom građanskom ratu.
Uz to, grupa ima arsenal od oko 130.000 raketa i projektila, prema stručnoj grupi Centar za strateške i međunarodne studije.
A opet, stručnjaci sa kojima je razgovarao BBC misle da je malo vjerovatno da će grupa pokrenuti veliku eskalaciju protiv Izraela.
„Hezbolah ne želi zapravo da upadne u izraelsku klopu jer su svjesni da Benjamin Netanjahu i njegov ratni kabinet očajnički pokušavaju da prošire rat.
„Politička budućnost Benjamina Netanjahua zavisi od nastavka rata u Gazi i njegove eskalacije na sjevernom frontu sa Hezbolahom, pa čak i sa samim Iranom", rekao je Favaz Gerges.
Ali Sadrzadeh vjeruje da je vjerovatno da će Iran imati „simboličnu" reakciju umjesto da rizikuje rat sa Izraelom.
„Iran je stručnjak za izvođenje simboličkih napada kao što je onaj u reakciji na pogibiju njegovog najvažnijeg vojnog komandanta Kasema Sulejmanija", kaže Sadrzadeh, govoreći o napadu balističkim projektilom Irana protiv iračke vazduhoplovne baze Al Asad 8. januara 2020. godine.
Iran je gađao Al Asad iz odmazde za američki napad dronom u Bagdadu ranije istog mjeseca u kojem je stradao vrhovni komandant Iranske revolucionarne garde Kasem Sulejmani.
Uprkos iranskim porukama o „surovoj osvetu" za to ubistvo, nijedan pripadnik američkih snaga u toj bazi nije stradao, a bilo je izvještaja i da je američka vojska bila unaprijed upozorena na dolazeće projektile.
Favaz Gerges vjeruje da napad na iranski konzulat u Damasku „predstavlja stratešku eskalaciju sa namjerom da se podrije iranska odbrana, da se pokaže svijetu da je Iran 'tigar od papira' i da se slomi kičma iranskog bezbjednosnog aparata".
„Ali nećemo vidjeti ono što nazivam strašnim direktnim odgovorom Irana", zaključio je on.
Jusuf Azizi, istraživač javne administracije u Školi javnih i međunarodnih odnosa na Politehničkom univerzitetu u Virdžiniji, vjeruje da će doći do sukoba iza kulisa između onih na vlasti koji tvrde da Iran treba da se nametne kao nuklearna sila da bi odvratio izraelsku agresiju i agresivnijih figura koje predlažu direktne napade na Izrael i njegove vojne instalacije.
Ali on je za BBC rekao da analiza intervjua u državnim medijima i na ključnim nalozima društvenih mreža sugerišu da je vjerovatnije da će prevagnuti politika „strateškog strpljenja".
Dakle, ako je malo vjerovatna velika vojna akcija, koje druge opcije ostaju otvorene Irancima?
„Ne možemo da isključimo mogućnost da Iran iskoristi sajber-prostor kao drugu dimenziju u kojoj će se osvetiti Izraelu, ili da bi izveo sajber-napade na informacionu tehnologiju, i osakatio, pokrao ili procurio informacije, ili da bi pokušao makar da odvrati pažnju njegove operativne tehnologije", kaže za BBC Tal Pavel sa Izraelskog instituta za studije sajber politike.
„Znamo da se u posljednjih deceniju i po vodio tajni sajber-rat Irana i Izraela. U tom slučaju, dakle, to bi mogao da bude samo još jedan stadijum", kaže on.
Zavisiće od Irana - i konkretno vrhovnog vođe - koji treba da odluči šta će tačno zemlja da preduzme, ali za sada portparol iranskog Ministarstva spoljnih poslova Naser Kanani ne želi da otkriva karte.
Iran „zadržava pravo na reakciju i odlučiće o tipu odgovora i kazni prema agresoru", upozorio je on.