Stanovnici Turske danas biraju nove vlasti Istanbula i još 80 lokalnih sredina, opozicija je ponovo podijeljena, dok predsjednik Redžep Tajip Erdogan želi da povrati metropolu na Bosforu i tako uhvati zamajac za naredne predsjedničke izbore.
Dojče vele navodi da su za Erdogana, turskog predsjednika, ovo istorijski izbori. Danas će 63 miliona birača širom Turske imati glasa u 81 gradu i opštini.
Navodi se da Erdogan govori o svojim „poslednjim izborima“, prije nego što prenese odgovornost na sledeću generaciju.
Erdogan bi, zapravo, trebalo da ode u penziju za četiri godine, jer se, prema Ustavu, ne smije ponovo kandidovati za predsjedničku funkciju.
Međutim, Erdoganov bliski saradnik u parlamentu, Bekir Bozdag, već spominje mogućnost izmjene Ustava, kako bi se predsjedniku omogućio još jedan mandat. Tu je i javna molba Erdoganovog ultranacionalističkog saveznika Devleta Bahčelija, koja je glasila: „Ne smiješ ostaviti turski narod!“
Istanbul kao politički trampolina
Erdoganova politička karijera dobila je zamah 1994. godine izborom za gradonačelnika Istanbula. Ali, tu je njegova Partija pravde i razvoja (AKP) doživjela poraz na poslednjim lokalnim izborima.
„U Istanbulu nam je nažalost propalo pet godina“, žalio se Erdogan prije nekoliko nedelja.
Sada AKP treba da prevlada fijasko iz 2019. godine. Tada su opozicione stranke postigle istorijsku pobjedu: Nakon četvrt vijeka, uspjelo im je da povrate jedanaest gradova iz ruku Erdoganove konzervativne stranke – među njima Istanbul i glavni grad Ankaru.
Za tadašnji poraz predsjednikove stranke bilo je zaslužno mnogo faktora, ali jedan čovjek je bio u prvom planu: Ekrem Imamoglu, gradonačelnik Istanbula iz kemalističke Republikanske narodne stranke CHP. Njegova pobjeda ili poraz na predstojećim izborima mogli bi odrediti budućnost Turske.
Kada bi i ovaj put pobijedio, Imamogluove šanse za kandidaturu na predsjedničkim izborima za četiri godine bitno bi se povećale, prognozira Berk Esen sa Univerziteta Šabanči.
„Imamoglu je najbolji mogući kandidat opozicije za poraz Erdoganove moćne mašinerije. On posjeduje neophodne osobine da okupi većinu iza sebe. Može osvojiti glasove vrlo različitih društvenih grupa. Ima potencijal da privuče konzervativne, lijeve, kurdske pa čak i Erdoganove birače“, kaže istanbulski politički analitičar.
Imamoglu se čak pozicionira kao direktni konkurent Erdoganu u izbornoj kampanji za Istanbul, dodaje Esen. „Imamoglu koristi ove izbore da direktno napadne Erdogana.“
Biće tijesno
Međutim, bloku koji nastupa protiv Erdoganove AKP neće biti lako. Rezultati ankete instituta ORC pokazuju da u Istanbulu samo 1,2 odsto glasova razdvaja Imamoglua i kandidata AKP Murata Kuruma.
Od ogromnog je značaja za Tursku ko vlada metropolom na Bosforu. Oko petine Turaka živi u regionu Istanbula, a polovina turskog izvoza i 56 posto uvoza ide preko ovog grada.
Nakon Erdoganove pobjede na predsjedničkim izborima u maju prošle godine došlo je do raspada koalicije opozicionih stranaka, što je dovelo do gubitka povjerenja među njihovim biračima, objašnjava Esen. „S obzirom na tu fragmentaciju i unutarstranačke borbe u opoziciji, postoje politička apatija i očaj.“
Prošle godine, opozicija protiv Erdogana nastupila je sa zajedničkim kandidatom, ali to nije bilo dovoljno.
Danas je opozicija ponovo podijeljena. Tri najveće opozicione stranke – CHP, nacionalistički IYI i kurdski DEM – nastupaju svaka sa svojim kandidatima.
Erdogan je 1994. postao gradonačelnik, iako je dobio samo oko 25 odsto svih glasova. Njegova četvorica protivnika dobili su 22, 20, 15 i 12 odsto. Mnogi danas vjeruju da bi Erdoganov kandidat za Istanbul, Murat Kurum, takođe mogao da profitira od nejedinstva opozicije.
Za razliku od 2019, protivnici Erdogana se danas osjećaju manje motivisano, kaže Ulaš Tol, direktor istraživačkog instituta CORE.
„Do 2019. godine Erdoganova stranka vladala je velikim gradovima, a opozicija je imala krajnji cilj – pobjedu na izborima. U međuvremenu, oni koji ne glasaju za Erdogana, su u stanju ekstremno politizovane emocionalnosti pa sve do odustajanja od politike.“
Istorijska prilika
Ovi lokalni izbori će pokazati „u kojem smjeru bi autoritarni sistem u Turskoj mogao da se razvije u narednim godinama“, kaže politički analitičar Esen.
„Erdogan želi na ovim izborima da oslabiti ili se potpuno riješi mogućih konkurenata za predsjedničke izbore 2028. Ako mu to uspije, turska opozicija bi bila još manje konkurentna. Možda situacija u Turskoj nije uporediva s Rusijom, ali jeste s Venecuelom: Tamo se redovno održavaju izbori, ali opozicija nema šanse da pobijedi. Da bi se to spriječilo u Turskoj, ovi izbori su od presudne važnosti“, kaže analitičar.