Rusija je izazvala diplomatski skandal kad je u junu 2023. godine pustila u Mađarsku 11 ukrajinskih ratnih zarobljenika.
Dvojica oslobođenih zatvorenika su za DW govorila o svakodnevnom ponižavajućem pjevanju ruske himne, lošoj hrani, batinama, ali i o trenucima kad su mislili da će biti strijeljani.
Andrij i Ivan su dvojica od 11 ukrajinskih vojnika navodno mađarskog porijekla koji su prebačeni iz zarobljeništva u Rusiji u Mađarsku u junu 2023. godine. Ovo je prvi put da neko iz grupe od jedanaest oslobođenih vojnika javno govori.
SAMO JEDAN OD 11 MAĐARA?
Slučaj je u to vrijeme privukao međunarodnu pažnju iz nekoliko razloga.
Mađarska vlada je priznala da nije obavijestila ukrajinske vlasti o oslobađanju. Stvar je stoga dovela do diplomatskog skandala između Ukrajine i Mađarske jer prema međunarodnom pravu matična država pogođenih mora biti obaviještena kad zatvorenici budu prebačeni u treće zemlje.
Mađarska vlada pod premijerom Viktorom Orbanom predstavila je oslobađanje zatvorenika kao humanitarnu akciju za pomoć pripadnicima mađarske manjine iz zapadnoukrajinskog regiona Zakarpatske oblasti. Tamo živi oko 80.000 do 100.000 etničkih Mađara.
Čini se da je samo jedan od 11 oslobođenih Mađar. Štaviše, dva ratna zarobljenika, navode da je ruska tajna služba, prije nego što su prebačeni u Mađarsku, tražila od njih da tvrde da su Mađari. Njih dvojica su takođe u suprotnosti sa mađarskim prikazom tadašnjih događaja i tvrde da im je rečeno da se ne vraćaju u Ukrajinu inače više neće biti moguće oslobađanje njihovih drugova. Zvaničnici mađarske vlade su tada tvrdili da su slobodni ljudi i da mogu sami da odluče kuda će ići.
"MISLILI SMO DA ĆE NAS UPUCATI"
Andrij i Ivan u stvarnosti imaju različita imena i svoju priču pričaju pod uslovom anonimnosti. Ne smije se objaviti ništa što bi moglo da dovede do njihove identifikacije.
Andrij i Ivan potiču iz Zakarpatske oblasti. Nisu se poznavali prije dolaska u zatvor. Andrij je radio kao profesionalni vozač prije nego što je počeo sveopšti napad Rusije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Ivan je oženjen i ima dvoje male djece. Radili su u drugim zemljama EU prije februara 2022. godine. Nijedan od njih nema mađarske korijene i sebe smatraju Ukrajincima.
Samostalno su se dobrovoljno prijavili za vojni angažman na proljeće 2022. godine. Кažu da su htjeli da brane svoju otadžbinu. Samo nekoliko mjeseci kasnije, juna 2022, uhvaćeni su u bici na istoku Ukrajine u oblasti Lugansk. Na pitanje o detaljima:
Mislili smo da će nas upucati - kratko odgovaraju.
Ne žele ništa više da kažu o tome.
U ZATVORU ZBOG MUČENJA
Odvedeni su u zarobljenički logor u Suhodilsku u Luganskoj oblasti. Grad se nalazi pod ruskom okupacijom od 2014. godine. Logor, koji je do 2014. bio ukrajinski Кazneno-popravni zavod 36, opisan je u izvještajima ukrajinskih aktivista za ljudska prava, koji prikupljaju svjedočenja bivših zatvorenika, kao mjesto gdje se zatvorenici sistematski ponižavaju, maltretiraju, muče...
Andrij i Ivan ne žele da govore detaljno o tome.
Povremeno su nas tukli - kaže Andrij.
Svakog jutra, kako kažu, morali su da pjevaju rusku himnu, a ko nije pjevao kažnjavan je batinama.
Ukupno je u logoru bilo oko 500 zatvorenika. Andrij i Ivan tvrde da je jedva bilo jestive hrane i uglavnom se sastojala od griza ili supe sa pokvarenim povrćem. Andrij, visok i stasit, kaže da je za godinu dana zatvora izgubio 30 kilograma. Ivan, koji je inače mršav, izgubio je deset kilograma.
Juna 2023. godine, skoro tačno godinu dana nakon hapšenja, Andrij i Ivan, zajedno sa još nekoliko drugih zatvorenika, vezani su preko očiju, a zatim okovani poslani na dan i po vožnje.
Mislio sam da nas vode u drugi logor ili na strijeljanje - kaže Andrij.
"TREBALO JE DA KAŽEM DA SAM MAĐAR"
Umjesto toga došli su u Moskvu. Tamo su im zaposleni u ruskoj tajnoj službi rekli da će biti pušteni u Mađarsku. Postojao je jedan uslov.
Trebalo je da kažem da sam Mađar. Vratili bi me u suprotnom - sleže ramenima Andrij.
Zatvorenici su 8. juna 2023. prebačeni iz Moskve u Istanbul odakle su nastavili za Budimpeštu. Tamo su ih odveli u zgradu nalik hotelu na periferiji grada. Andrij i Ivan ne mogu da kažu gdje tačno. Кažu da su se prema njima dobro ponašali. Dobili su telefone da zovu svoje rođake i nisu imali ograničenja u izlasku. Dobili su uslov da se ne vraćaju u Ukrajinu dok se rat ne završi.
Andrij i Ivan ne znaju ko su ljudi sa mađarske strane koji su razgovarali sa njima. Zamjenik mađarskog premijera Žolt Šemjen rekao je tada u intervjuu jednom mađarskom novinskom portalu da su brigu o oslobođenima preuzeli zaposleni u katoličkoj humanitarnoj organizaciji Mađarska malteška dobrotvorna služba (MMSZ).
"PRLJAVA OPERACIJA КREMLJA"
Vlasta Repasi, tadašnji vladin komesar za nestale u Zakarpatskoj oblasti, saznala je o zatvorenicima u Mađarskoj preko Andrijeve i Ivanove porodice. Zajedno sa ukrajinskom ambasadom u Budimpešti koordinirala je povratak nekih od oslobođenih zatvorenika. Do kraja juna 2023. godine vratilo se njih petoro - uključujući i jedinog mađarskog porijekla. Ostalih šest je kasnije putovalo iz Mađarske u druge zemlje EU. Od povratnika, kaže Repasi, jedan je na psihijatrijskom liječenju, drugi je preminuo od bolesti pluća, a jedan se vratio na ratište.
Orbanova vlada nije iskoristila oslobađanje u propagandne svrhe.
Ukrajinski politikolog Dmitro Tušanski, koji vodi Institut za centralnoevropsku strategiju (ICES) u Užgorodu, vjeruje da zna zašto.
Cijela stvar je bila prljava hibridna specijalna operacija Кremlja za podrivanje zapadnog jedinstva u podršci Ukrajini - rekao je Tušanski za DW.
Slučaj, kako smatra, pokazuje da Mađarska ne nastupa kao saveznik u EU i NATO, što formalno jeste, već predstavlja direktnu prijetnju bezbjednosti i jedinstvu EU i NATO.
"VOLIMO SVOJU ZEMLJU"
Danas Andrij i Ivan žive u veoma skromnim materijalnim uslovima.
Nakon povratka proveli su nekoliko mjeseci u rehabilitacionom programu. Zvanično, još su vojnici, Ukrajini nema zakon o demobilizaciji, tako da je nejasno šta će biti sa njima. Ivan želi da brine o teško bolesnoj ženi i djeci i da radi u civilnom sektoru. Andrij je neodlučan, čeka da dobije novi poziv za mobilizaciju ili da bude otpušten, a kad bi se to moglo dogoditi nije jasno.
Vratili smo se jer nismo željeli da se osjećamo kao izdajice. Ukrajina je naša zemlja. Mi je volimo - navode Andrij i Ivan.
Pripadnici ruskih snaga, podsjetimo, prema navodima britanskih medija, prodaju zarobljene ukrajinske vojnike svojim saborcima iz Čečenije!