Situacija je toliko ozbiljna da se ljudi plaše da napuste svoje domove.
Put koji prolazi pored međunarodnog aerodroma "Toussaint Louverture", u Haitiju, izgleda postapokaliptično.Tamo gdje su nekada bili automobili i gomile ljudi, sada se uzdižu samo niti dima iz dimljenih gomila smeća, šireći gorak ukus u vazduhu.
Od početka mjeseca, kriminalne grupe napadaju sa nezapamćenom koordinacijom poslednje ostatke haitanske države – aerodrom, policijske stanice, vladine zgrade, Nacionalni zatvor. Njihov zajednički napad primorao je premijera Ariela Henrija da podnese ostavku prošle nedelje, ali to nije donijelo mir. Bande u Port-o-Prensu i dalje blokiraju snabdijevanje hranom, gorivom i vodom širom grada.
Policija se bori da dio po dio, odnosno blok po blok, oslobodi grad od bandita. Društvena struktura se raspada dok su firme i škole zatvorene. Mnogi stanovnici su u samoizolaciji, plašeći se da izađu iz svojih domova. Neki su se okrenuli bandi, a strah, nepovjerenje, bijes vladaju.
Ulice su pune smeća, garež se osjeća u vazduhu, a dim se nadvio nad grad, dio tog dima dolazi od spaljenih tijela stotine kriminalaca. Bande su dugo progonile stanovnike Port-o-Prensa, ali njihov doseg se dramatično proširio tokom poslednjih godina, pokrivajući danas 80% grada prema procenama UN-a. Videći kako im grad nestaje, mnogi Haitanci u ovoj regiji i dalje su se organizovali među sobom u pokretu samoodbrane.
Jedan član milicije rekao je za CNN da je njegova grupa odbila ponovljene pokušaje bandi da zauzmu Canapé Vert. "Ovako operišu bande: preuzimaju oblasti sa velikim preduzećima i prisiljavaju ih da im plaćaju dok ostanu pod njihovom kontrolom", rekao je, napominjući da oblast sadrži nekoliko poznatih preduzeća, uključujući dvije nacionalne telekomunikacione kompanije i veliki hotel.
"Konstantno primamo prijetnje; kažu da će doći i napasti nas, uništiti kvart. Zato blokiramo ulice i policiju da vrši pretrese; nijedan civil nije uključen u pretresanje automobila", dodao je. Milicija je naoružana samo "mačetama i golim rukama", rekao je.
Izgnanici u svom gradu
Samo pet minuta vožnje dalje, druga zajednica očajnički pokušava da se održi u još težim uslovima: kamp za raseljene osobe – jedan od desetina lokacija širom grada gdje desetine hiljada stanovnika grada se okupljaju, nakon što su prisiljeni da napuste svoje domove zbog nasilja i paljevine.
Marie Maurice, 56 godina, vidjela je kako banda preuzima teritoriju sve bližu i bližu; 29. februara, kada je stiglo upozorenje o nadolazećem napadu bande, nije gubila vrijeme. Ostavila je sve svoje stvari iza sebe i pobjegla sa ostalima skoro sat vremena pješice do javne škole Argentine Bellegarde za sklonište, rekla je.
Ali niko u njenoj porodici nema dovoljno da jede ili čak mjesta da kuva, živeći od zajedničkog zalogaja ili komada ulične hrane svaki dan. Čak i bombona može da se računa kao obrok, rekla je za CNN i dodala da hrana i pomoć do njih ne stiži zbog blokada.
Skoro tri nedelje kasnije, djeca ovdje puštaju zmajeve od odbačene folije i plastike, voze ručno pravljene igračke automobile napravljene od praznih limenki za sok, sa čepovima od boca za točkove i kamenjem za putnike.
Očekujući posledice sve manjih resursa i sve većeg nasilja, Međunarodna organizacija za migracije je više puta upozorila na zaoštravanje "klime nepovjerenja" u Haitiju koja bi mogla da oslabi tradicionalne društvene sigurnosne mreže, ostavljajući ljude bez ikakvog mjesta za odlazak.
Danas, 1.575 ljudi sada živi natrpano u mreži učionica na otvorenom - samo nekoliko naspram preko 360.000 koji su raseljeni širom zemlje prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM).
Podijeljeni strahom
Port-o-Prins već godinama terorišu česte otmice, mučenja i silovanja od strane bandi. Ali danas, dok se elita Haitija prepira o sastavu privremenog predsjedničkog savjeta – i međunarodna zajednica ostaje nevoljna da interveniše – razgovori o političkom rešenju zvuče više nego ikad kao puka želja dok se odjekuju pucnji u večernjim satima, probijajući tišinu grada.
Marie-Suze Saint Karles (47) godina, kaže da su njeni sinovi previše prestrašeni od stalnog nasilja čak i da je posjete u bolnici, gdje se oporavlja od pucanja 1. marta, nakon što je napadnuta dok se vraćala sa posla.
Jedan sin (17) godina, takođe je pogođen i nalazi se u drugoj bolnici. Njeni drugi sinovi – osam i trinaest godina – odbijaju da napuste kuću. "Plaše se ulice", rekla je za CNN iz svog bolničkog kreveta. "Čak ni ne žele da me posjete. Previše su uplašeni da izađu napolje."