Svijet

UVODI POTPUNU KONTROLU?! Si Đinping vraća socijalističke mjere, vojska će kontrolisati radnike!

Autor Nevena Davidović

Kineski lider želi da vrati mjere socijalističke politike iz vremena Mao Cedunga.

Izvor: MONDO / Marko Čavić

Kako bi se izborio sa ekonomskom krizom i spriječio socijalne nemire, kineski predsjednik Si Đinping se vraća na socijalističke mjere iz Maove ere: totalnoj državnoj kontroli nad ekonomijom i društvom, kao i snažnom kultu ličnosti.

Kinesko vođstvo se očigledno vraća socijalističkoj politici iz maoističkog doba kako bi poduprlo posustalu ekonomiju i ojačalo društvenu kontrolu. Konkretno, vlada vraća kontrolu nad tržištem nekretnina i usmjerava velike kompanije da formiraju dobrovoljačke armije, koje su bile uobičajene pod Mao Cedungom, ali su nestale kasnih 1970-ih nakon njegove smrti. Ove mjere, zajedno sa aktuelizacijom sistema disciplinske inspekcije, koja uokviruje direktive predsjednika Si Đinpinga, naglašavaju hitnu želju da se konsoliduje kontrola nad kineskom ekonomijom i društvom.

Kupovina problematičnih nekretnina

Kineski sektor nekretnina je već nekoliko godina u centru pažnje svjetske javnosti. Uprkos nekoliko reformi hipotekarnog kreditiranja, projektima urbane sanacije i gradnji jeftinih stanova, Peking se i dalje bori da stabilizuje investicije u stambene objekte i spriječi bankrote velikih građevinskih kompanija. Frustriran neefikasnim reformama, Si planira da ojača vladinu kontrolu nad ovim sektorom.

Izvor: Profimedia

Prošle nedjelje je Si najavio novu strategiju kojom će Komunistička Partija Kine preuzeti veći udio na tržištu nekretnina. Ova strategija uključuje kupovinu problematičnih nekretnina kako bi se one pretvorile u javne stambene jedinice i jačanje izgradnje socijalnih stanova za porodice sa niskim i srednjim prihodima. Cilj je da se poveća udio državnih stanova pristupačnih sirotinji, koja ih može iznajmiti ili kupiti pod privilegovnaim uslovima, sa oko 5% na najmanje 30% ukupnog stambenog fonda Kine.

Tim privrednih eksperata, u koje Si ima povjerenja, još uvijek radi na ovom planu, koji predstavlja značajano pooštravanje u odnosu na prošlogodišnje inicijative, koje su uključivale ublažavanje ograničenja za kupovinu stanova i ukidanje ograničenja visine cijena u određenim gradovima. Ove mjere nisu uspjele da poboljšaju raspoloženje zainteresovanih investitora i građevinara i stoga nisu proširene na druge oblasti.

Državna dominacija

Maoistička ideja o dominaciji države može izgledati ekstremno, ali obzirom na uzroke stambene krize, to bi moglo biti efikasno rješenje. Nakon prelaska sa državnog na privatno vlasništvo početkom 1990-ih, kineski sektor nekretnina je procvjetao. Čak i previše. Zabrinuta da bi rastuće cijene nekretnina i dugovi mogli da destabilizuju finansijski sektor, vlada je preduzela mjere da obuzda prekomjerno zaduživanje za nekretnine. No suzbijanje je pogoršalo krizu likvidnosti velikih građevinskih koncerna, poput "Evergrande", što je kulminiralo nesolventnošću ove kompanije u decembru 2021 i izazvalo krizu u čitavoj branši.

Novi pristup je sveobuhvatniji i podržava Sijevu inicijativu za "zajednički prosperitet", pretvaranjem privatnog zemljišta u stambene objekte koje subvencioniše vlada, čineći stanovanje dostupnim familijama sa nižim prihodima. U suštini, obnavljanje državne kontrole nad stambenim tržištem odražava Sijeve šire napore da pooštri kontrolu nad privredom, obuzda privatni sektor i usmjeri veća ulaganja u državne kompanije vrhunske industrije kao što su poluprovodnici i baterije.

Sve za opstanak na vlasti

Iako implementacija još nije ni počela, ograničenja su već očigledna. Prema prvim procjenama, program bi mogao da košta do 260 milijardi eura godišnje u narednih pet godina. Da bi finansirala ovaj novi program, vlada bi morala da preusmjeri sredstva iz drugih sektora, potencijalno stvarajući nove finansijske probleme. Si je i pored toga, čini se, čvrsto odlučan u svom povratku socijalističkoj politici i spreman je da učini sve da bi opstao na vlasti.

U još jednom političkom zaokretu, koji podsjeća na Maoa, kineska vlada je instruirala državne kompanije da stvore sopstvene dobrovoljačke armije, nazvane Odredi Narodne vojske. Zvanično, ove snage, sastavljene od civila sa stalnim zaposlenjem, imaju za cilj da kombinuju ekonomski rast i nacionalnu bezbjednost. Međutim, njihova prava svrha je uporedna sa onim kineskih korporativnih milicija iz 1970-ih: brzo i efikasno razbijanje društvenih nemira, uključujući proteste potrošača i štrajkove radnika.

Izgradnja "Armija Dobrovoljaca"

Nedavni izvještaji pokazuju da će ove dobrovoljačke armije, koje je već formiralo najmanje 16 državnih koncerna, imati pune ruke posla. Podaci iz časopisa "China Labour Bulletin", sa sjedištem u Hong Kongu, pokazuju da je broj štrajkova i demonstracija u kontinentalnoj Kini 2023 porastao na 1.794, što je puno više nego 830 u 2022. Više od polovine ovih protesta su organizovali radnici-migranti i manjine, najslabije grupe u kineskom društvu, a više od hiljadu demonstracija održano je u siromašnijim zapadnim provincijama, oblastima u kojima ionako ima najviše nemira. Većina protesta prošle godine bila je usredsređena na sporove zbog plata, otpuštanja i radnih uslova, ali s obzirom na ionako izuzetno male budžete lokalnih samouprava - posebno u manje bogatim provincijama - zahtjevi demonstranata su uglavnom ostali neispunjeni.

Izvor: Meng Yongmin / Avalon / Profimedia

Poput "cara u nemiru", Si izgleda ima povjerenja samo u sebe i fundamentalne principe kineskog socijalizma, kako ih je definisao Mao. Si se nada da će uspješne aspekte socijalizma iz 1970-ih integrisati u svoju sadašnju politiku. Nedavne revizije zakonodavstva, kojima se naglašava Sijev autoritet i osigurava sprovođenje njegovih direktiva, označavaju pomak ka većoj centralizaciji moći. Sijeva taktika signalizira povratak socijalističkoj ideologiji iz maoističkog doba, koja propisuje potpunu državnu kontrolu ekonomije i društva te izgradnju kulta ličnosti, kako bi se učvrstio Sijev položaj kao vrhovnog "Führera" Kine.

Znaci očajanja vlade

Međutim, današnja Kina se suočava sa potpuno drugačijim izazovima nego Kina u maoističkoj eri. I postojanost nerješivih kineskih problema pod Sijevim vođstvom sugeriše da ovaj povratak strogom socijalizmu odražava ranjivost, pa čak i očaj vlade, a ne njenu snagu i autoritet. Vrijedi podsjetiti: na kraju Maove vladavine, kineskoj ekonomiji su bile potrebne fundamentalne reforme i modernizacija. Deng Sjaopingova "reforma i otvaranje" su bile neophodne da se pokrene kinesko ekonomsko čudo.

Ali čini se da je Si odlučan da krene suprotnim putem: on decidno odbija da preduzme konkretne korake za privlačenje stranih investicija a sve više pooštrava kontrolu nad zemljom.