Baron Edvard-Džan Empen bio je francusko-belgijski industrijalac koji se nalazi na čelu jedne od najmoćnijih evropskih poslovnih imperija. Njegov život se u potpunosti promijenio nakon što je postao žrtva strašne otmice.
U svojim četridesetim godinama baron Edvard-Džan Empen ili Vado, kako su ga prijatelji zvali, smatrao se najuspješnijim biznismenom tog doba. Nalazio se na čelu 136 kompanija koje su se bavile od metalurgije i bankarstva do proizvodnje nuklearne energije. Njegova imperija je bila toliko značajna za francusku ekonomiju da su ga nazivali i "francuski Krup", što je bila aluzija na njemačku industrijsku dinastiju Krup. Pored svega toga, njegov život se promijenio iz korijena nakon što je postao žrtva otmice.
Kidnapovan u sred bijela dana
Kako prenosi britanski Telegraf, Edvard je jednom prilikom izjavio da je uradio sve što je zamislio i pohvalio se svojim napredovanjem u poslovnom svijetu. Međutim, njegov život se u potpunosti promijenio 23. januara 1987. godine. Tog jutra, u 10:15 časova, dok ga je šofer vozio ka kancelariji u Parizu, grupa naoružanih ljudi presrela je automobil i kidnapovala Edvarda. Šofer koji ga je vozio ubačen je u kombi otmičara, ali je ubrzo pušten, dok su barona odvezli u njegovom automobilu.
Od tog jutra do 26. marta, tačno 63 dana, njemu se izgubio svaki trag.Tokom ta dva mjeseca, otmičari su barona držali u potpunom mraku, okovanog, izgladnjelog i pretučenog.
Otmičari mu odsjekli prst
S obzirom da je bio veoma uspješan i bogat čovjek, mnogi su mislili da se baron zamjerio nekom iz poslovnih krugova, te da je to bio razlog otmice. Tokom istrage policija je saznala mnoge stvari o njegovom životu. Samo godinu dana prije otmice u jednom kazinu izgubio je preko milion eura. Tako su počele da kruže glasine da je otmica u stvari bila namještena kako bi Edvard izbjegao plaćanje dugova.
Pored toga što je tada bio jedan od najuspješnijih ljudi i sve je zanimalo šta se sa njim dogodilo, ovaj slučaj je najviše privukao pažnju javnosti kada su mu otmičari odsjekli prst. Oni su kontaktirali njegovu porodicu i zaprijetili im da će ukoliko ne plate otkup od 50 miliona eura, baron ostati bez svih prstiju. Poruka o otkupu došla je sa paketom u kom se nalazio Edvardov lijevi prst.
Neuspjela policijska zasjeda
Budući da su u to vrijeme otmice postajale sve učestalije, policija je spriječila porodicu da plati otkup. Umjesto toga, namamili su otmičare na mjesto gdje je navodno trebalo da bude izvršen otkup. Ipak, zasjeda je propala, a u pucnjavi do koje je došlo ranjena su dva policajca, jedan otmičar je ubijen, a drugi uhvaćen. Kako prenosi BBC, policija je u više navrata pokušala da iz zasjede prevari otmičare i pronađe barona, ali im to ipak nije pošlo za rukom.
Nakon dugog ispitivanja Alena Kejlola, jednog od otmičara koji je uhvaćen u policijskoj zasjedi, uspjeli su da naprave određen pomak. Detekivi su ga ubijedili da telefonira ostalim članova bande i naredi im da oslobode Edvarda. Otmičar im je rekao da novac za otkup sigurno neće dobiti, a ako se ne predaju što prije i oslobode barona jedino što im slijedi jeste giljotina. Dva dana kasnije, Edvard je pronađen kako luta ulicama južno od Pariza u priličnom lošem stanju. Bio je dezorjentisan i osakaćen, a kod sebe u džepu je imao kartu za metro koju su mu otmičari dali da se vrati kući.
Baron je očekivao da će njegov doček i povratak kući biti spektakularan, umjesto toga, bio je jako razočaran. Kako su mediji tada prenijeli, jedino je njegov pas zaista bio srećan što ga vidi.
Zbog čega je otet?
Iako su postojale brojne teorije o tome zašto je kidnapovan, razlog tome je ipak bila klasična iznuda novca. Otmice su u tom periodu bile veoma česte, a meta su gotovo uvijek bili uspješni poslovni ljudi. Kako je jedan od otmičara kasnije rekao, Baron je izabran sa spiska na kom su se nalazili ugledni industrijalac i prozvođač aviona, Marsel Daso i jedna od glavnih dioničara kozmetičke kompanije Loreal, Lilien Betenkort.
Baronova propast
Tokom istrage, policija je morala da "pročešlja" baronov privatni život, kako bi pronašli moguće tragove koji će ih odvesti do otmičara. Tada su na površinu isplivale mnoge stvari sa kojima javnost nije bila upoznata, kao ni njegova porodica. Ispostavilo se da je Edvard bio veliki kockar i ženskaroš. Zbog brojnih afera koje je imao ostao je bez žene i djece. Takođe, kada je sve to dospjelo u javnosti niko nije imao saosjećanja prema njemu, a ubrzo se razveo i od supruge.
Kako prenosi BBC, baron je bio ogorčen i slomljen. Izgledalo je kao da su se svi okrenuli protiv njega. Nedugo poslije otmice se i povukao iz poslovnog života.
"Bilo je strašno što je toliko patio zbog tako sitnih grešaka koje je napravio jer je bio čovjek koji je imao izuzetne vrline i visoke moralne standarde. Oprostio je svojim otmičarima. Iako je rođen u raskoši i bogatstvu, ipak je zavrio jako loše", ispričao je jedan od istražitelja za radio "France info".
Otmičari su mu se divili
Tokom ispitivanja Kejlol je izjavio da su doživjeli "Stokholmski sindrom", ali u suprotnom smjeru, odnosno, otmičari na kraju saosjećali sa svojom žrtvom. Prema njegovim riječima, oni su se divili baronu.
"On je dominirao nad nama moralno. Svi su u njemu vidjeli san o tome šta žele da budu. Baron je bio zgodan, inteligentan, bogat, moćan, a to su svi željeli da budu", rekao je Kejlol novinskoj agenciji Frans Pres 2012. godine.
U otmici je učestovalo njih osam, a zbog počinjenog zločina osuđeni su na zatvorske kazne od pet do 20 godina. Nakon što je odležao zatvorsku kaznu Kejlol je od barona zatražio oproštaj zbog svega što su mu učinili. On im je oprostio, a u nekim intervjuima koje je poslije toga davao za medije, izledalo je kao da je više razumijevanja ima za otmičare nego za rodbinu koja se okrenula protiv njega.