Josef Frtizl namamio je svoju 18-godišnju ćerku u podrum porodične kuće, gdje ju je silovao gotovo svakodnevno. Postala je majka sedmoro djece koja su nastala iz incesta.
Jozef Fricl zaključao je svoju ćerku u namjenski izgrađenu jazbinu ispod njihovog doma u Austriji, koristeći svoju ćerku Elizabetu kao svoju se**ualnu robinju. U avgustu 1984. stavio je krpu na nos i usta svojoj osamnaestogodišnjoj ćerki i odvukao je u podrum u ulici Ibštrase 40, gdje je postala njegov zatvorenik, pričvršćena lancem oko stomaka kako ne bi mogla da pobjegne. Od sljedećeg dana pa nadalje i naredne 24 godine, trpjela je skoro svakodnevna silovanja i postala majka sedmoro njegove incestuozne djece – od kojih je Fricl troje odgajao na spratu u porodičnoj kući sa svojom suprugom Rozmari, koja nije bila svjesna njegove izopačenosti. Rekao je svojoj ženi da je njihova ćerka pobjegla da se pridruži sekti.
Bez sunčeve svjetlosti, svježeg vazduha ili druge ljudske interakcije, Elisabeta, za koju se sada vjeruje da ima 57 godina, živjela je u samoći gdje je korišćena kao "igračka" svog oca.Tek kada je imala 42 godine, konačno je uspjela da pobjegne od žive noćne more, a svijet je bio zapanjen užasom kada je saznao za zločine njenog oca.
Razotkriven je nakon što se njihova ćerka Kristen ozbiljno razboljela i dozvoljeno joj je da ode u bolnicu, gdje je Elizabet ugurala poruku u džep tražeći pomoć. Tada je Fricl završio u zatvoru za mentalno nestabilne, ali je u posljednje vrijeme ponovo korak bliže slobodi. Sada ima 88 godina i odobren mu je uslovni otpust iz zatvora Stein, gdje će biti premješten u redovni zatvor prije nego što bude mogao da podnese zahtjev za uslovni otpust u martu. Prema posljednjem psihijatrijskom izvještaju, serijski silovatelj više ne predstavlja prijetnju po javnu bezbjednost.
Hajdi Kastner, jedan od vodećih austrijskih forenzičkih psihijatrijskih stručnjaka sa Univerziteta u Lincu, provela je godinu dana pripremajući svoju studiju o Friclu, koji ima demenciju i tvrdila je da bi on trebalo da bude prebačen kroz normalan zatvorski sistem, što znači da bi uskoro mogao da se slobodno kreće.
Od njihovo sedmoro incestuozne djece, najstarija, Kristen, rođena je 30. avgusta 1988. Stefan je rođen 1. februara 1990., Liza 29. avgusta 1992, a Monika je rođena 26. februara 1994. U aprilu 1996. Elizabet je rodila blizance, Aleksandra i Majkla, međutim Majkl je umro samo tri dana kasnije.
Poteškoće sa disanjem dobio je nakon rođenja u podrumu, a Fricl je kasnije priznao da je spalio tijelo novorođenčeta u spalionici u svom dvorištu, ali je negirao da je odgovoran za smrt. Tokom suđenja, gdje je proglašen krivim za silovanje, incest i ubistvo svog djeteta iz nemara, Fricl je rekao: "Samo sam to previdio. Mislio sam da će beba preživjeti. Trebalo je da shvatim. Tek juče sam prvi put shvatio koliko sam bio okrutan prema Elizabet. Nikada to ranije nisam shvatio."
Preživjeli blizanac Aleksandar je odgajan kao jedno od djece koji su živjeli u kući, pored Lize i Monike, koje su odgajali Fricl i Rozmari, Friclova žena. Zatim je 16. decembra 2002. Elisabet rodila svog najmlađeg sina Feliksa. Prvo dijete koje je iznieto iz podruma bila je Liza sa osam mjeseci, koja se razboljela. Elisabet je nagovorila svog oca da odnese bebu gore i on je rekao ženi Rozmari da ju je pronašao na njihovom pragu.
Čak je primorao Elisabet da piše pisma svojoj majci, insistirajući da ne može da brine o svojoj djeci. Rozmari je tvrdila da nije imala pojma o tome gdje se Elisabet nalazi, uprkos tome što je njena ćerka bila tačno ispod njenih "nogu". Ona je navodno prvi put vidjela podrum nakon hapšenja svog muža i nekontrolisano je plakala. Uoči suđenja 2009. godine, Fricl je rekao psihijatru da njegova porodica – Elizabet i troje djece su bili plod njegovog incesta – i uživaju zaključani u podrumu. Rekao je da im je kupio papagaja i ribicu i da im je život bio 'normalan'. "Ništa im nije nedostajalo jer sam se zaista trudio da im život u zatočeništvu učinim što prijatnijim", rekao je dr Adelhed Kastneru. "Igrali smo se, ćaskali, smijali se u podrumu. Zapravo smo vodili sasvim normalan porodični život."
Nakon što je većinu svog odraslog života provela zaključana, silovana pred svojom djecom, Elizabet je konačno pronašla slobodu pošto je njen otac Džozef izgubio svoju. Ali baš kao što je uspjela da preživi uprkos svim izgledima – da sačuva svoj razum i brine o svojoj djeci u užasnim okolnostima – takođe je iznenadila mnoge tako što je prevazišla svoje iskušenje i pronašla sreću. Elisabet je nakon suđenja dobila novo ime, uz stroge zakone koji sprečavaju otkrivanje njenog identiteta. Nakon što je konačno spasena u aprilu 2008. godine, stavljena je sa svoje troje 'djece iz podruma' pod brigu tima socijalnih radnika, terapeuta i psihijatara na klinici izvan Amštetena, gdje je živjela u bolničkim sobama, sa pogledom na drveće i širok travnjak. Izvještava se da je njen najmlađi sin Feliks proveo veći dio svog vremena mazeći travu na travnjaku i čudio se.
Berthold Keplinger, tadašnji glavni ljekar klinike, primetio je: "Za njih je prolazni oblak fenomen. Ubrzo nakon puštanja na slobodu, Elisabet je počela da razvija opsesiju čistoćom, tuširajući se do 10 puta dnevno, prema izvještajima. Majka se postepeno spajala sa svoje troje djece koji nisu živjeli u podrumu – Lizom, Monikom i Aleksandrom, braćom i sestrama koje njeno troje djece iz podruma nikada nisu upoznali.Ona sada živi sa svojih šestoro preživele djece u jarko okrečenoj kući u malom zaseoku u austrijskom selu, koje se takođe ne može identifikovati i koje mediji u zemlji nazivaju samo "Selo X".
Djeca, koja sada imaju između 21 i 35 godina, spavala su u sobama sa trajno otvorenim vratima nakon nedjeljnih terapija kako bi se eliminisale traume koje su pretrpjeli u podrumu.Njihova dvospratna porodična kuća je pod stalnim nadzorom kamera i obezbijeđena 24 sata, dok svaki stranac koji vreba u blizini može da očekuje da će ga policija uhapsiti za nekoliko minuta.
Prema izvještajima, stanovnici tog bliskog sela takođe pomažu u zaštiti porodice. Jedan fotograf poslat u selo X prisjeća se: "Ima samo nekoliko seljana i svi su bliski policiji. Brzo su me okružili ljudi koji su mi rekli: 'Ne žele da razgovaraju sa tobom, ne žele da te vide – molim te idi odavde".
Friclova žena
Što se tiče Rozmari, ona je pobjegla iz kuće koju je dijelila sa Friclom ubrzo nakon što je izbio skandal, i preselila se u mali stan u Lincu gdje je pokušala da dopuni svoju oskudnu penziju prodajom domaćih torbi i slika cvijeća. Sav novac od njihovog imovinskog carstva zaplijenila je država. Nikada nije optužena ni za kakav zločin. Fricl je 2009. pokušao da vrati svoju porodicu i navodno ju je molio da se ne razvodi od njega.
Njena sestra Kristin je jednom govorila o Rozmarinom tretmanu od strane njenog muža - koji se hvalio da je napravio dijete ljubavnici dok je bio na službenom putu govorio je i kako je on njome "dominirao i stalno omalovažavao u javnosti". Kristin je dodala: "On ju je vrijeđao pred ostalima. Najgore stvari su bile njegove grube, prljave šale, kojima se on glasno smijao. Ovo je svima bilo neprijatno jer smo svi znali da nisu imali se** godinama".
Rozmari je odlučno odbila da posjeti svog bivšeg u zatvoru i umjesto toga se usredsredila na obnovu veze sa Elizabet. Tokom proteklih 15 godina, Fricl je bio u austrijskom zatvoru Štajn. Takođe je promijenio ime u Josef Mairhof. Mark Peri, britanski novinar koji je intervjuisao Fricla u njegovoj zatvorskoj ćeliji, kaže da nije pokazao kajanje za svoje zločine.