Uprkos kontraofanzivi koja nije dala rezultate, ukrajinska vojska ne želi da preda kontrolu nad rijekom Dnjepar i time želi da pokaže Zapadu da i dalje ne odustaje.
Rat u Ukrajini približava se drugoj godišnjici (sukob je počeo 24. februara 2022. godine), nedavno je Ukrajina napada ruski grad Belgorod gdje je bilo više desetina žrtava, da bi Rusija uzvratila bombardovanjem Kijeva. S obzirom da svi događaji iz 2023. godine pokazuju da ukrajinska kontraofanziva nije dala željene rezultate, kako uostalom tvrde i vojni analitičari, zbog čega njeni zapadni saveznici sve više oklijevaju sa novim paketom vojne i finansijske pomoći, "Washington Post" piše da Ukrajina ne želi da preda Rusima kontrolu nad obalama reke Dnjepar, naročito istočnu, čime želi da dokaže Zapadu da ne odustaje.
Bitka za Bahmut obilježila 2023. godinu, a sudeći prema poslednjim događajima sa fronta u Ukrajini, bitka za rijeku Dnjepar bi mogla da bude jako važna u narednom periodu. Ukrajinski marinac Dmitrij (21) je za ovaj američki list opisao kako izgleda bitka za četvrtu najveću rijeku u Evropi.
"Da bi se rijeka prešla, potrebno je od 30 minuta do sat vremena. Tada se osečam kao parče mesa koja je bačeno vukovima. Mnogo ljudi smo izgubili, ali rezultata nema", započeo je ispovest Dmitrij.
On je podsjetio na izvještaj ukrajinskog Ministarstva spoljnih poslova iz Novembra 2023. godine u kojem piše da je "Ukrajina uspjela da osvoji neka utvrđenja na obali rijeke Dnjepar". Međutim, kako Dmitrij kaže, veliki broj marinaca se udavio jer nisu mogli da plivaju zbog rana i teške opreme koja ih vuče na dno.
"Prelazak rijeke u prvom talasu je bio toliko opasan prije dva mjeseca da smo mnoge saborce morali da ostavimo", dodaje Dmitrij.
Ukrajina dosad nije zvanično saopštila broj stradalih vojnika u borbi za rijeku Dnjepar. Portparol ukrajinskih marinaca je to i potvrdio u kratkoj izjavi za medije: "Ne oglašavamo se i dalje o ovoj temi".
Linije fronta nisu se mnogo promijenile od novembra 2022. godine kada je ukrajinska vojska oslobodila grad Herson. Teren je, naročito sada u zimskom periodu, blatnjav, a mnogi mostovi su srušeni. Dmitrij je opisao svoj prvi susret sa prelaskom rijeke Dnjepar. U rancu je imao municiju, prvu pomoć, tri konzerve tunjevine i malo hleba.
"Neposredno prije izlaska sunca, bataljon se približio peščanom sprudu. Jutarnja magla pružila nam je zaštitu od ruskih dronova koji nas stalno love sa neba", prisećao se Dmitrij.
Saborac Dmitra, izviđač Džonson (40), ispričao je da je on predvodio operaciju "čišćenja" terena do obale rijeke Dnjepar. Rijeku je morao da pređe čak šest puta, poslednji put u oktobru. Zbog mulja i ostatka vojne opreme u plićaku, čamce i manje brodove su morali da vuku do veće dubine. Kada su prešli rijeku, tu nije bio kraj zbog mina i brojnih rupa koje se ne vide.
Arhipelag ostrva je pružao dobru zaštitu od Rusa koji su ih čekali sa druge strane reke. Veći dio šume bio je miniran zbog čega su Ukrajinci morali da kopaju rovove.
"Kada sve oko tebe krene da eksplodira, počinješ da živiš minut po minut i ne misliš ni na šta drugo", dodao je Dmitrij.
Za kraj je rekao da je veći dio njegove jedinice poginuo ili teško ranjen. Od njih 45, pet vojnika je stradalo, a 20 je ranjeno.