KAKO JE NAJSMRTONOSNIJA AVIO NESREĆA POMOGLA DA EVAKUACIJA U JAPANU BUDE BEZ ŽRTAVA

Pet od šest članova posade japanske obalske straže je poginulo, a kapetan je teško povrijeđen, nakon sudara sa putničkim avionom na aerodromu Haneda u Japanu. Svih 379 putnika na letu JAL-516 kompanije Japan Erlajn (JAL), zajedno sa posadom, bezbjedno je evakuisano prije nego što se avion zapalio.

Nakon snimka na kom se vidi avion u ogromnom plamenu, mnogi su ostali u šoku kako je iko od putnika uspio da izađe nepovrijeđen. Stručnjaci ukazuju da je za uspješnu evakuaciju zaslužna kombinacija savremenih sigurnosnih standarda, kao i veoma rigorozna bezbjednosna kultura kompanije JAL.

Profesor bezbijednosti na britanskom Univerzitetu Kranfild Graham Braithvait ostao je u čudu nakon nesreće i veoma mu je laknulo što su svi putnici spaseni.

„To je tako jak udar za bilo koji avion. Znajući ovu kompaniju, kao i koliko truda ulaže u sigurnost i obuku posade, čijenica da su odradili ovako dobar posao ne bi trebalo da bude toliko iznenađenje“, rekao je Braithvait.

Nesreća pre 40 godina kao primer 

Ono što je pomoglo Japan Erlajnu da postane kompanija koja glasi za jednu od najbezbjednijih na svijetu jeste nesreća koja se dogodila prije 40 godina.

U ponedeljak, 12. avgusta 1985. godine, na letu JAT-123 od Tokija do Osake, poginulo je 520 od 524 putnika. Do nesreće je došlo usled neuspješne popravke repa aviona od strane kompanije „Boeing“.

Ovaj sudar se smatra najsmrtonosjnijom avionskom nesrećom u istoriji vazduhoplovstva koji je ostavio dubok trag na imidž kompanije. Kompanija je preuzela odgovornost za nesreću, a ona je poslužila kao podsticaj za razvoj i poboljšanje sigurnosti, ali i opomena da se ovako nešto nikad više ne dogodi.

Iz tog razloga, bezbjednosne mere, standardi i obuka posade godinama su podizani na sve viši nivo.

Kompanija je postala svjesna da je od tada prošlo mnogo godina i da ljudi koji se zapošljavaju u JAT-u nisu upoznati sa nesrećom i njenim posledicama. Tako je 2005. godine JAT u svom korporativnom sjedištu otvorio prostoriju u kojoj su se nalazili djelovi olupine i upoznao nove zaposlene sa pomenutom nesrećom. Cilj je bio da se na taj način suoče sa mogućim problemima koji mogu da se jave prilikom leta, ali i da postanu svjesni koliko se truda ulaže u bezbijednost i sigurnost.

Iako je od nesreće prošlo skoro 40 godina, ona i dalje ima jak efekat na kompaniju i način njihovog poslovanja.

Profesor Braithvait smatar da se posada godinama pripremala za ovakve situacije, a da je uspješna evakuacija upravo njen rezultat i da će ona na kompaniju uticati veoma pozitivno.

„Oni imaju veoma storgu kulturu oko standardnih operativnih procedura i rade sve propisno. Ja mislim da je u ovom slučaju upravo to jedan od razloga što je posada postupila na veoma dobar način“, dodaje Braithvait.

Najbezbjednija avio kompanija na svijetu

JAL je proglašen za najbezbjedniju avionsku kompaniju na svijetu na godišnjoj listi veb stranice Airlineratings.com, koja pruža sutručne ocene za bezbijednost više od 435 kompanija. Glavni urednik veb sajta Airlineratings.com Džefri Tomas smatra da je od nesreće 1985. godine JAL razvio odlične sigurnosne mjere, iako do nesreće nije došlo njihovom krivicom.

„Ona je ocijenjena kao najbolja avio kompanija sa sedam zvezdica od strane našeg veb sajta i prošla je sve najveće sigurnosne provjere“, dodaje Tomas.

Sudari na avionskoj pisti, poput ovog, veoma su rijetki, ali mogu biti katastrofalni. Još uvek se ne zna šta se desilo na aerodromu u Tokiju i zašto su oba aviona bila na pisti u isto vrijeme.

Pilot jedne evropske avio-kompanije rekao je da je posada bila izuzetno pripremljena i da je uspješno primijenila jedan „udžbenički primjer“ za evakuaciju.

„Izuzetno sam impresioniran pilotima, posadom i putnicima zbog onoga što je bila prava evakuacija iz udžbenika u najekstremnijim oklonostima“, dodaje pilot.

Iz avio industrije smatraju da je ovo bila jedna od najbržih reakcija posade koja je spasila hiljade života. U roku od nekoliko sekundi nakon što se avion zaustavio, otvori za evakuaciju su bili spremni, a oni koji su bili u avionu su brzo evakuisani, čak i kada se kabina napunila dimom. Oni dodaju da je moderna tehnologija i obuka pilota dostigla svoj vrhunac, tako da se avijacija sada nalazi u najbezbjednijem periodu od svog nastanka i da svi putnici mogu biti evakuisani za čak 90 sekundi.

Nesreće koje su uticale na bezbjednosne mjere

Za razvoj modernog vazduhoplostva, kao i svih njegovih bezbjednosnih mjera, zadužene su upravo neke prethodne avionske nesreće. One su poslužile kao lekcija koja se prenosi kroz ovu industriju, sa namjerom da posada bude što bolja u svom radu.

Avionska nesreća Aeroflota, slična ovoj u Tokiju, dogodila se 2019. godine, kada se prilikom slijetanja u Moskvi avion zapalio. Tom prilikom je poginuo 41 putnik od ukupno 73.

Ono što se zasigurno može smatrati jednim veoma neuspješnim primjerom evakuacije jeste Saudijski let 163 iz 1980.godine, kada su se svi ukrcani putnici, njih 301, ugušili u dimu. Nakon uspješnog prinudnog slijetanja u Saudijski grad Rijad, pilot nije uspio da na vrijeme da znak posadi da započnu evakuaciju putnika.

Nesreća koja je imala najveći efekat na poboljšanje bezbijednosti u ovakvim situacijama, dogodila se 1985. godine na aerodromu Mančester u Velikoj Britaniji. Nakon neuspješnog polijetanja, avion kompanije Britiš Airtour, se zapalio. Tada je poginulo 55 putnika, uglavnom od udisanja dima.

Kako ne bi dolazilo do ovakvih katastrofalnih nesreća, od ključne važnosti je upravo brza rekacija posade, pa se iz tog razloga najviše resursa ulaže upravo u njihovu obuku.

Predsjednik dobrotvorne organizacije za podršku posadi PilotsTogether, Stevan Ehrilic, smatra da je još rano da se govori o detaljima incidenta u Tokiju i istakao je dobro obavljen posao posade.

„Obuka o bezbijednosti koje su avio kompanije, u ovom slučaju JAL, sprovodile, isplatio se, budući da su one obezbijedile da posada u samo 90 sekundi evakuiše putnike. Sa moje strane gledišta zaključak je da putnici treba da obrate pažnju na bezbjednosna uputstva i da upamte da posada nije osoblje za hranu već su to dobro obučeni profesionalci zaduženi za bezbijednost“, dodao je Ehrilic.

Međunarodni minimalni bezbjednosni standard, koji je postavila Međunardona organizacija civilnog vazduhoplovstva (ICAO), nalaže da kabinsko osoblje praktikuje hitne evakuacije svake godine. Proizvođači aviona takođe moraju da dokažu da svaki novi avion može biti potpuno evakuisan za 90 sekundi.