Nova tehnologija omogućava precizno posmatranje šuma i dokazuje da zaštićena područja, čak i kada su ugrožena, i dalje igraju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena
Nova misija koju je sprovela NASA pomaže istraživačima da preciznije izračunaju koliko planetarno zagrijevanje izazivaju zaštićena područja. Tokom poslednjeg vijeka, vlade širom svijeta postavljale su granice kako bi sačuvale hiljade najvrijednijih ekosistema od uništenja, uključujući šume Bornea i Amazona te savane Afrike.
Ova zaštićena područja pružaju podršku ugroženim vrstama, očuvavaju način života mnogih tradicionalnih zajednica i čuvaju vodene izvore gradova. Međutim, granice ovih rezervi se sve više zanemaruju kako ljudi sijeku šume i produbljuju se u ekosisteme predviđene zaštite.
Sada, visoko u orbiti, nova tehnologija omogućava precizno posmatranje šuma i dokazuje da zaštićena područja, čak i kada su ugrožena, i dalje igraju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. Naučnici koriste lasersku tehnologiju kako bi procijenili biomasu šuma širom svijeta, što im omogućava da izračunaju koliko ugljenika drveće zadržava u Zemljinoj atmosferi.
Izazov za istraživače bio je precizno izmjeriti sposobnost zaštićenih ekosistema da skladište planetarno zagrijevanje, s obzirom na to da starije ravne satelitske slike ne mogu razlikovati visinu i širinu drveća. Nova satelitska data omogućava praćenje koristi šuma u tri dimenzije i pruža informacije o zadržavanju ugljenika na način na koji to ranije nije bilo moguće.
Prema istraživanju objavljenom ove godine, zaštićena područja širom svijeta su zaustavila sječu šuma u poslednjih 20 godina, zadržavajući emisije ekvivalentne godišnjim izduvnim gasovima iz fosilnih goriva. Ova studija ukazuje na to da politike zaštite prirode imaju ključnu ulogu u ublažavanju globalnog zagrijevanja.
"Možemo koristiti ove nove podatke sa satelita da pratimo koristi šuma u tri dimenzije i da pristupimo dijelu o ugljenu na način na koji to nikada prije nismo mogli", rekla je Laura Dunkanson, stručnjak za daljinsko posmatranje na Univerzitetu Merilend i jedna od autora studije zasnovane na novim podacima.
Prema istraživanju objavljenom ove godine, zaštićena područja širom svijeta su u poslednjih 20 godina pomogla u zaustavljanju sječe šuma i zadržala emisije ekvivalentne godišnjim emisijama iz fosilnih goriva.
Studija, objavljena ove godine, pokazala je da politike dizajnirane za zaštitu prirode mogu biti važne i za ublažavanje globalnog zagrijevanja, objasnila je dr Dunkanson.
Međutim, iako su zaštićena područja od suštinskog značaja, suočavaju se s rastućim pritiskom zbog ekonomske ekspanzije zemalja. Studija ističe važnost efikasnog sprovođenja zakona i podrške lokalnih zajednica u očuvanju ovih područja. NASA misija Global Ecosystem Dynamics Investigation (GEDI) pružila je ključne podatke za ovo istraživanje, omogućavajući precizno trodimenzionalno praćenje vegetacije.
Iako je program trenutno obustavljen, očekuje se da će se ponovo pokrenuti početkom naredne godine i proizvesti više podataka do 2026. godine, kada će misija biti ponovno procijenjena. Naučnici se nadaju da će dugoročni podaci o ugljeniku u šumama pomoći vladama u dokazivanju vrijednosti očuvanja prirodnih ekosistema i privlačenju dodatnih sredstava za njihovu zaštitu. Borba protiv klimatskih promjena može zavisiti od uspjeha ovih napora, s obzirom na to da zemlje sa velikim šumama mogu smanjiti emisije uz niže troškove kroz konzervaciju, ali pod uslovom da zaštićena područja ostanu sigurna.
"Tapajós Environmental Protection Area", šuma u državi Pará u Brazilu, stvorena je 2006. godine i veća je od Nju Džersija. Planirana je kao "zelena barijera" za zaustavljanje povećane destrukcije u Amazonu koja je došla s novim auto-putem, rekao je Mauro Pires, predsjednik Instituta "Chico Mendes", vladine agencije koja nadgleda rezerve u Brazilu.
Nezaštićena područja izvan rezervata suočila su se s ozbiljnom sječom šuma, posebno blizu puteva. Razvoj je takođe ugrozio rezervat, ali sporijim tempom. Danas, uprkos zaštićenom statusu, Tapajós je jedno od najviše degradiranih područja u Amazonu. Njegove rijeke su zagađene hemikalijama iz ilegalnih rudnika zlata, a izgubila je barem 3 odsto pokrivača drveća od njegovog osnivanja prije gotovo dvije decenije.
Prema nedavnom istraživanju, Tapahos je i dalje jedna od najuspešnijih šuma na svijetu u izbjegavanju emisija ugljenika. Upoređujući rezervat s područjima koja su bila slična prije dvije decenije, ali nikada zvanično zaštićena, istraživači su zaključili da bi, da nije bilo Tapahosa, dodatni ugljenik ekvivalentan količini proizvedenoj od 900.000 Amerikanaca završio u atmosferi svake godine.