Ispovjest Palestinke o ratu između Hamasa i Izraela.
Fatma Ašour, palestinska advokatica i aktivistkinja za ljudska prava živi u Kan Junisu na jugu Gaze i ona je ispričala kako izgleda život u ovom dijelu svijeta od kad traje rat između Hamasa i Izraela.
Kako je navela, mjesec i 10 dana nema vode, struje i goriva. Ljudi se tuširaju jednom u dvije nedelje i to ako imaju "sreće". "Žene su morale da se ošišaju jer nema dovoljno vode. I nema dovoljno vremena. Morate se brzo istuširati jer se plašite bombardovanja i plašite se da će vam voda možda biti prekinuta. Odjeća se pere na ruke, a to je i više nego iscrpljujuće", rekla je ona.
Istakla je da je voda sad hladna i da ne mogu da je zagriju. U kući u kojoj je Fatma odsjela je 28 ljudi. Osmoro djece i tri starije osobe. Njihov prioritet je tih 11 ljudi. Daju im doručak. Ako nema hleba, mogu keks ili šta god se nađe. Ako nema nijedno, koriste mlijeko u prahu da im naprave čaj.
"Tako stvari stoje. Mi, odrasli, moramo da izdržimo. Jedemo samo ručak. Ručak je mejadarah (sočivo) ili tjestenina. Ovo su jedine opcije. U najboljim vremenima možemo naći krompir, pa ga onda kuvamo sa paradajz sosom, sa malo pirinča. Umorni smo od ove suve hrane. Već cio mjesec nemam mlijeko, ni jaja. Nisam jela ni jednu jabuku, ni sir, nema ničega", rekla je ona.
Kazala je da dane provode užasno. "Iznad onoga što ljudsko biće može da izdrži. Zujanje osmatračkog drona u pozadini traje non-stop. Nikada nije isključeno. Uvijek je na nebu. To je pozadina naših života", otkrila je sagovornica.
Kaže da su domovi svih njenih prijatelja i članova porodice ili potpuno srušeni, ili su oštećeni do te mjere da više ne mogu da žive u njima. Dodaje da je situacija katastrofalna. "Ovdje je još pet raseljenih porodica. Neki od njih su hodali od sjevera Gaze do juga. Ovo je veoma velika udaljenost. Izraelci su nam rekli da smo bezbjedni na jugu. Jug nije bezbjedan. Susjedna kuća, udaljena 20 do 30 metara, bombardovana je. Na jugu je rat oko resursa. Nema vode, nema goriva, nema struje, nema hleba, nema brašna za pečenje. Nema hrane. Da li ste znali da sada imamo krizu soli? Sada nema soli", rekla je ona.
Ističe da se svi trude da pruže utjehu jedni drugima u veoma teškim okolnostima. "Trudimo se da ostanemo zdravi jer nema bolnica ako se razbolimo. Neki od ljudi sa nama su ostali bez novca. Pomažemo im koliko možemo. S vremena na vrijeme neko prasne u plač, ubijen mu je član porodice ili uništena kuća. To je nepodnošljiva situacija. Ne znam koliko još možemo ovo da izdržimo. Ne znam šta će biti sa nama", navodi.
Smatra da je na djelu namjerni pokušaj da se ljudi izgladnjuju. "Oni smatraju da su iznad zakona. I to nas kolektivno kažnjava, približavajući se genocidu. Kada izgladnjuju ljude, isključe i vodu i struju, na više od mjesec dana i 10 dana i spriječe gorivo da stigne do nas, to je kolektivna kazna. Neću mijenjati svoje stavove o važnosti vladavine prava i odgovornosti i jednakih prava ljudi čak ni tokom rata. To je ono što sam učila i o čemu predajem. Od toga se nećemo odreći", rekla je.
BONUS VIDEO: