Od 1. oktobra ove godine počela je prelazna faza primjene Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljenika, EU Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM) regulative koja uvodi svojevrsnu uvoznu carinu na emisije ugljen-dioksida.
Prvi tromjesečni CBAM izveštaj treba podnijeti već u januaru 2024. godine, a zveštaj, između ostalog, sadrži i podatke o ugrađeniim emisijama ugljen-dioksida. U prelaznoj fazi, CBAM obuhvata kategorije proizvoda iz oblasti proizvodnje gvožđa, čelika, aluminijuma, cementa, đubriva, električne energije i vodonika.
CBAM mijenja režim međunarodne trgovine sa EU i utiče na troškove, marže i konkurentnost na tržištu EU, kaže za EURACTIV Bogdan Gecić, osnivač i partner, Gecić Law.
Prema njegovim riječima, privredni subjekti treba da se ubrzano upute, pripreme i prilagode novim pravilima a trebalo bi i što prije krenuti sa pripremom za prvi kvartalni period CBAM izveštavanja.
Šta je CBAM i zašto je važan?
CBAM je važan dio ukupne strategije suočavanja sa problemom klimatskih promjena, sadržane u zakonodavnom paketu "Spremni za 55", čiji je cilj da Evropa postane klimatski neutralan kontinent do 2050. godine, pojašnjava Gecić.
"Namjera EU je da kroz CBAM izjednači tržišne uslove, obezbjeđujući da evropske kompanije, koje već plaćaju cijenu emisije ugljen-dioksida kroz EU sistem trgovine emisijama (ETS), budu u ravnopravnom položaju sa proizvodima iz zemalja u kojima postoje minimalne ili nikakve naknade ove vrste. Na ovaj način se želi spriječiti i problem "curenja" ugljen-dioksida, efekat premještanja proizvodnje iz EU u zemlje s manje zahtjevnom klimatskom politikom kako bi se izbjeglo plaćanje cijene emisija ugljen-dioksida", pojašnjava on i dodaje:
"Iako je CBAM prije svega instrument klimatske politike, efekti njegove primjene znatno prevazilaze isključivo ekološka razmatranja. CBAM će značajno uticati na međunarodnu trgovinu i operativnu dinamiku u različitim sektorima privrede. Evropska unija koristi „efekat Brisela", uzdajući se u to da bi CBAM mogao postati zlatni standard za regulativu u ovoj oblasti, kao što je GDPR uticao na globalne standarde zaštite podataka o ličnosti. Na ovaj način, EU čini da se privredni subjekti van granica EU usklađuju sa njenim zakonima, stvarajući globalni domino efekat".
CBAM će se u prvo vrijeme odnositi na kategorije proizvoda iz oblasti proizvodnje gvožđa, čelika, aluminijuma, cementa, đubriva, električne energije i vodonika, ugljenično-intenzivne sektore, koji su ujedno najosetljiviji na opisano "curenje", a ova lista će se postepeno proširivati na sve proizvode koje već obuhvata sistem Evropske unije za trgovinu emisijama ugljen-dioksida, EU ETS.
Prema Gecićevim relima, očekuje se da će se obuhvat CBAM ubrzo proširiti na proizvodnju stakla, papira, mineralnih ulja, plastike i organskih hemikalija.
"Za privredne subjekte, a posebno one sa Zapadnog Balkana, uvođenje CBAM donosi brojne izazove, ali i prilike. Zbog znatnog učešća EU u ukupnom izvozu i strukture proizvodnje, naš region je naročito izložen. Zato je sada potrebno da kompanije koje izvoze navedene proizvode u EU budu agilne, informisane i orijentisane prema budućnosti. Složena pravila koje donosi CBAM ističu i potrebu da ključni akteri strateški usklade svoje aktivnosti, obezbeđujući prilagodljivost u novoj eri međunarodne trgovine", ističe on.
Šta predviđa CBAM?
Prelazni period primene CBAM počeo je od 1. oktobra 2023. godine i traje do 31. decembra 2025. godine.
Gecić kaže da će tokom ovog perioda, uvoznici u EU imati obavezu tromjesečnog izveštavanja, između ostalog, o emisijama ugljen-dioksida za navedene kategorije proizvoda, ali u ovom periodu neće plaćati finansijske naknade.
Prema njegovim riječima, prve CBAM izveštaje treba podneti do 31. januara 2024.
"Ovaj prelazni period privrednim subjektima i drugim zainteresovanim stranama daje vreme da se temeljno pripreme za potpuno uvođenje CBAM-a počev od januara 2026. godine, a kako bi se pojednostavio proces izveštavanja, biće uspostavljena elektronska baza podataka koja će prikupljati informacije iz CBAM izveštaja tokom prelaznog perioda", kazao je on.
Kako CBAM utiče na proizvođače van EU i uvoznike u EU?
Obračun emisija ugljen-dioksida u proizvodnji je složen proces koji pada na teret proizvođača van EU. Iako će u prvo vreme određene standardne vrijjednosti biti dostupne kako bi se premostili nedostajući podaci, one se u ograničenoj mjeri mogu koristiti. CBAM generiše potrebu za pouzdanim podacima o emisijama duž celog lanca snabdevanja, što će predstavljati značajan izazov za poslovne subjekte širom svijeta, pa i kod nas.
"Iako tokom prelaznog perioda neće biti finansijskih nameta po osnovu CBAM, predviđene su kazne za neispunjavanje obaveze izvještavanja ili neistinito izvještavanje, koje se kreću od 10 do 50 eura po svakoj toni neprijavljenih emisija ugljen-dioksida. Od 1. januara 2026. godine počinje definitivni period primjene CBAM, od kada stupa na snagu obaveza kupovine CBAM sertifikata u zavisnosti od nivoa emisija. Od tada ova regulativa može uticati na profitabilnost proizvoda, kao i na njihovu konkurentnost na tržištu EU, što bi bila najbolnija posledica uvođenja CBAM", naglašava Gecić.
Šta treba činiti?
Informisanost o CBAM-u i njegovim poslovnim posledicama je od velikog značaja za sve privredne subjekte koji su obuhvaćeni ovom regulativom, a koji teže kompatibilnosti sa tržištem EU i žele da ostvare konkurentan plasman svojih proizvoda na ovom tržištu. Ova regulativa predstavlja težnju za ostvarenjem globalne održivosti i nove tržišne dinamike pa je potrebno adaptirati se.
Prema Gecićevim rečima, jedan od željenih efekata je da CBAM podstakne druge zemlje i regione da uspostave sopstvene sisteme trgovanja emisijama gasova staklene bašte, a nedavne najave iz zemalja među kojima su Turska i Indonezija o uvođenju sistema za utvrđivanje cijene emisija, potvrđuju ovu pretpostavku.
CBAM regulativa predviđa da se ovaj mehanizam neće odnositi na zemlje koje su uvele sisteme određivanja cijene emisija ekvivalentne EU ETS-u, kao i da će se nadoknađivati samo razlika između cijene koju određuje EU ETS i lokalni sistem, bez "duplog oporezivanja".
Poželjno je da i druge zemlje i regioni slijede ove primjere, navodi Gecić.
"Privredni subjekti treba da se ubrzano pripreme, najprije tako što će utvrditi da li su njihovi proizvodi obuhvaćeni CBAM-om, a zatim i temeljno proučiti finansijske i druge posledice uvođenja CBAM po njihovo poslovanje. Ključno je i analizirati potrebe za podacima za CBAM izvještavanje, naročito u pogledu mjerenja stvarnih emisija ugljen-dioksida u proizvodnji, utvrditi gdje postoje nedostaci i uspostave interni procesi koji bi omogućili njihovo prikupljanje i praćenje. Ove mogućnosti treba utvrditi i kod dobavljača. Potrebno je pažljivo pratiti uputstva EU, kao i eventualne promjene u pravilima, do kojih može doći u prelaznom periodu primjene. Uvoznici u EU bi trebalo da se prijave pri Prelaznom elektronskom registru CBAM", naglašava Gecić.
Kako je kazao, ključno je da privredni subjekti budu pripremljeni.
"Veoma je važno da se prilagode i pripreme za budućnost u kojoj održivost nije pitanje izbora, već nova norma u međunarodnoj trgovini i poslovanju uopšte", zaključio je on.