Bliski odnosi Moskve sa Sjevernom Korejom sugerišu pokušaj da se ponovi verzija Kajzeršlahta iz 1918.
Planirani sastanak sjevernokorejskog lidera Kim Džong-una sa Vladimirom Putinom u Vladivostoku sugeriše novu rusku strategiju u Ukrajini, kao upozorenje na šire opasnosti po svijet. Odnosi Moskve sa Sjevernom Korejom nagovještavaju da se ponovi verzija Kajzeršlahta iz 1918.
Stručnjaci navode da bi plan Moskve mogao biti da dozvoli Ukrajini da iscrpi svoje ljude, tenkove, granate i rakete na najužoj ivici Surovikinove linije. Može se misliti da će, kada ukrajinske manevarske snage opremljene i obučene uz pomoć Zapada, budu uništene, Rusija moći da pokrene sopstvenu veliku ofanzivu, možda već u januaru.
Posle skoro dvije godine borbi koje su više upoređivane sa Prvim svetskim ratom nego sa Drugim svjetskim ratom, plan podsjeća na njemački Kajzeršlaht, prolećnu ofanzivu koja je počela u martu 1918. i potisnula protivnike, zauzevši više teritorije nego što je bilo koja strana zauzela prethodne četiri godine rata.
To je postignuto tako što su Njemci iskrvarili neprijatelja nasuvo dok su stvarali ogromne rezerve ljudstva i municije iza linija, spremni da pokrenu razoran napad sličan onome što su Britanci namjeravali, ali nisu uspjeli da postignu, tokom bitke na Somi 1916.
Problem za Putina je što, dok pokušava da smrvi ukrajinske snage, troši ogromne količine municije, posebno artiljerijskih granata i balističkih projektila, i veoma veliki broj tenkova. Dok Rusija ima veći obim vojne industrijske proizvodnje od većeg dijela Zapada, i nastavlja da mobiliše desetine hiljada ljudi, njene osnovne zalihe ostaju nedovoljne za nivo troškova potrebnih za veliku novu ofanzivu.
Ovde bi Pjongjang mogao da uskoči. Sjeverna Koreja već najmanje godinu dana šalje velike količine granata, raketa i projektila Rusiji, a veliki broj pošiljki organizuje Vagner grupa pokojnog Jevgenija Prigožina. U julu je Putinov ministar odbrane Sergej Šojgu boravio u Pjongjangu, vjerovatno pregovarajući o daljim isporukama.
Severna Koreja ima ogromne zalihe teškog naoružanja i artiljerijske municije. Mnoga oružja su stara i nepouzdana, ali to neće biti važno ako Rusija pribjegne svojoj staroj taktici za pobjedu: upotrebom golih brojeva da otjera neprijatelja nazad, kao što su Njemci željeli da urade 1918.
Nova osovina Moskva-Pjongjang je zamjena uloga iz ere Hladnog rata, kada su Sovjetski Savez i Kina bili glavni snabdijevači Severne Koreje oružjem od njenog početka. Snabdijevanje se nastavilo i nakon raspada Sovjetskog Saveza, a završilo se tek uvođenjem sankcija UN.
Današnja podrška Rusiji koristi Kina kao sredstvo za uzvratni udar na SAD, uz nesumnjivo odobrenje Pekinga. Ali podrška Sjeverne Koreje neće doći bez velike cijene. Osakaćenom zapadnim sankcijama, Pjongjangu su očajnički potrebni nafta, hrana, đubrivo i sirovine koje Rusija ima u izobilju.
Veću zabrinutost izaziva mogućnost snabdijevanja Sjeverne Koreje čvrstom valutom i tehnologijom za sjeverni program nuklearnog naoružanja, posebno za razvoj interkontinentalnih balističkih projektila.
Kao što je slučaj sa mogućnošću snabdijevanja drugom robom, Rusija ima ogromne mogućnosti u ovoj oblasti, uključujući sopstveno znanje o nuklearnom oružju. Ovo bi moglo da promijeni igru u nastojanju Pjongjanga za efikasnim nuklearnim programom isporuke.
Neki analitičari sugerišu da bi američko otkrivanje Kimove planirane posete moglo biti dovoljno da je otkaže. Neće biti nikakve razlike. Duboko ukorenjene veze između dvije zemlje dovoljne su da se ova saradnja nastavi i razvije i bez susreta dvojice lidera.
Stoga se mora postaviti pitanje zašto je uopšte bilo potrebe da se planira takav sastanak? Za Kima, praktično ograničenog granicama sopstvene zemlje, to bi bila prilika da se pozicionira kao svjetski državnik pred svojim kolegama u antizapadnim režimima.
Putin takođe treba da pokaže svom narodu da nije izolovan. Ali možda se iza toga krije nešto drugo. Putin možda ima na umu pregovarački adut kako bi ohrabrio ionako klimavu američku administraciju da pritisne Kijev za prekid vatre.
Kakva god da je bila diplomatska dvostruka igra, Zapad bi sada trebalo da pomogne Ukrajini da se pripremi u slučaju da njihova trenutna ofanziva ne uspije, dozvoljavajući Putinu da pokrene svoj Kajzeršlaht.
Njemačka ofanziva 1918. je zamrla zbog iscrpljenosti i nedostatka zaliha. Ne možemo računati da će slična sudbina zadesiti Putinov sledeći potez: upitno je da li će Ukrajina imati resurse da zadrži Ruse, a kamoli da pokrene sopstvenu verziju Stodnevne ofanzive koja je omogućila saveznicima, sa novopridošlim američkim snagama, da otjeraju Njemce nazad u otadžbinu.
Ako ovaj apokaliptični scenario iz 1918. postane stvarnost, biće potrebni veliki napori Zapada kao i Ukrajine, veći nego što je već učinjeno. To će biti izuzetno skupo za sve, sa potencijalnim posledicama koje su previše zastrašujuće da bi ih mogli zamišljati, piše The Telegraph.