Prvo je pomjeren datum bombardovanja, a onda su nepredviđene okolnosti usmjerile avion ka drugoj meti.
Japan ove nedelje obilježava 78 godina od pada američke atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, kada su stradale stotine hiljada civila, nakon čega je okončan Drugi svetski rat. Posle poraza, japanskim posleratnim ustavom smanjen je broj pripadnika oružanih snaga i odbačen rat kao pravo naroda.
Američke vazduhoplovne snage bacile su prvu bombu 6. avgusta ujutru 1945. na Hirošimu. Tri dana kasnije, druga bomba bačena je na Nagasaki. Ovaj potez američkog predsjednika Harija Trumana doveo je do kraja Drugog svjetskog rata, a japanski car Hirohito objavio je poraz svoje zemlje 15. avgusta. Detonacija atomske bombe, bačene iz američkog bombardera tipa B-29 nazvanog "Enola Gej", na visini od oko 600 metara iznad Hirošime smjesta je usmrtila oko 80.000 ljudi, dok je od posledica ranjavanja i zračenja u mjesecima nakon eksplozije umrlo još oko 60.000 osoba.
Japanske vlasti kao žrtve tog bombardovanja vode i sve osobe koje su preminule od kancera i drugih bolesti koje se mogu pripisati posledicama zračenja i zagađenja životne sredine na teritoriji grada u decenijama nakon rata. Meta druge razorne bombe tri dana kasnije 9. avgusta 1945. bio je Nagasaki. Bomba je odmah ubila 39.000 ljudi, a za 75.000 se vjeruje da su preminuli naknadno od posledica zračenja. Dakle, oko 215.000 ljudi je poginulo odmah nakon bombi u Hirošimi i Nagasakiju. Bolesti od zračenja i kanceri koje su posledica nuklearne eksplozije uzele su još desetine hiljada života mjesecima i godinama posle.
Godišnjica
Juče je minut ćutanja održan u 08.15 po lokalnom vremenu, tačno u trenutku kada je američki bombarder "Enola Gej" bacio atomsku bombu, nazvanu "Mali dječak", iznad Hirošime 6. avgusta 1945. U godišnjoj Deklaraciji mira, koja je pročitana na ceremoniji u Memorijalnom parku mira, gradonačelnik Hirošime Kazumi Macui je pozdravio istorijsku posjetu lidera G-7 Memorijalnom parku i muzeju atomske bombe, kao dokaz da je "duh" Hirošime stigao i do njih. Macui je pozvao kreatore globalne politike da napuste ideju da nuklearno oružje odvraća od rata, prenijela je agencija Kjodo.
"Lideri širom svijeta moraju da se suoče sa realnošću da nuklearne prijetnje, koje sada upućuju određeni kreatori svjetske politike, razotkrivaju glupost teorije nuklearnog odvraćanja. Oni moraju odmah preduzeti konkretne korake da nas izvedu iz opasne sadašnjosti u naš bolji svijet", rekao je Macui.
Premijer Japana Fumio Kišida istakao je da se strahote koje je prouzrokovalo nuklearno naoružanje u Hirošimi i Nagasakiju nikada više ne smiju dogoditi. "Japan je jedina zemlja koja je osjetila nuklearni rat. Uložićemo ogoromne napore za svijet bez atomskog oružja", dodao je Kišida.
Generalni sekretar UN Antonio Gutereš, u mirovnoj poruci o žrtvama bombardovanja Hirošime, nije imenovao zemlju odgovornu za njihovu smrt. Na mirovnu ceremoniju u Nagasakiju nisu pozvani ambasadori Rusije i Belorusije. Poruku je u ime Gutereša pročitao njegov zamjenik za pitanja razoružanja Izumi Nakamitsu.
"Prije skoro osam decenija, Hirošima je spaljena nuklearnom bombom. Međutim, kao što svako ko je bio ovdje zna, sjećanja nikada ne blijede. Svaka upotreba nuklearnog oružja je neprihvatljiva. Nećemo sjediti skrštenih ruku dok nuklearne države nastoje da razviju još opasnije oružje. Eliminacija nuklearnog oružja ostaje najveći prioritet UN za razoružanje. Nećemo mirovati dok nuklearna sijenka jednom ne nestane i za sve. Dosta je Hirošima, Dosta je Nagasakija", pročitao je Nakamitsu, pritom nijednom ne pominjući ulogu Sjedinjenih Američkih Država u tragediji.
Japan odbio ultimatum
Nakon konferencije u Postdamu 17. jula 1945. godine, na kojoj se Truman sastao sa savezničkim vođama, Josifom Staljinom i Vinstonom Čerčilom, Japanu je ponuđen ultimatum koji je vlada u Tokiju odbila. Uprkos protivljenju mnogih generala da se atomska bomba upotrebi i spekulacijama da bi do kapitulacije Japana svakako došlo u bližoj budućnosti, Truman ja donio odluku da taj proces ubrza i minimalizuje žrtve američke vojske.
Kasno popodne 5. avgusta na Tinijan, pacifičko ostrvo na kojem se nalazila baza Strateškog vazduhoplovstva američke vojske, stiglo je odobrenje američkog predsednika za atomski napad na Japan. U roku od jednog minuta od ispuštanja bombe odigrala se kataklizma, a grad star petsto godina iščezao je u oblaku prašine.
U ovom izvještaju je navedeno koje prostorne specifikacije treba da ima grad da bi efekat atomske bombe bio maksimalan. Od 66 velikih gradova Japana, 59 je već bilo razrušeno u ranijim napadima, pa je tako izbor spao na četiri grada. Za mete su izabrana četiri grada: Hirošima, Kokura, Nigata i drevna prestonica Japana - Kjoto. Međutim, zbog svog kulturnog značaja, Kjoto je izbrisan sa liste.
Hirošima je određena kao meta na osnovu izvještaja Roberta Openhajmera, poznatog kao tvorca atomske bombe. Njegovo ime nosi i američki epski biografski triler "Oppenheimer", najnovije ostvarenje legendarnog režisera Kristofera Nolana, koji puni bioskopske sale ovih nedelja.
Kako je Nagasaki postao meta
Priča se da je tada, iako ovi navodi nikad nisu potvrđeni, reagovao američki ratni sekretar Henri Stimons, koji je želeo da se Kjoto ukloni sa liste jer je posjetio taj grad i spoznao da je on od prevelike kulturne važnosti za Japance da bi bio uništen.
Na listu je naknadno dodat grad Nagasaki, koji je bombardovan umesto Kokure, u kojoj su bili nepovoljni vremenski uslovi. Od posledica atomske bombe, nazvane "Debeljko", u Nagasakiju je život izgubilo oko 75.000 ljudi, a isto toliko je ranjeno. Istog dana, američki predsednik Hari Truman obratio se okupljenima ispred Bijele kuće, rekavši: "Ovo je dan koji smo čekali još od Perl Harbura. Ovo je dan kada je fašizam konačno umro, kao što smo oduvijek znali da će biti".
Sledećeg dana, japanski car Hirohito prvi put se obratio naciji preko radija i osudio upotrebu "nove i najsurovije bombe". "Ako nastavimo da se borimo, ne samo što će to dovesti do konačnog kolapsa i potpunog zatiranja japanske nacije, već i do potpunog istrebljenja ljudske civilizacije", rekao je Hirohito.
Vremenske prilike od ključnog značaja
Mjesto na koje će atomske bombe pasti trebalo je da bude vidljivo, a ne da se za to oslanja na radar, zbog čega je bilo neophodno da nebo bude vedro. Nakon bombardovanja Hirošime 6. avgusta 1945, SAD su planirale da bace sledeće atomsko oružje 10. avgusta, ali proširena oblačna prognoza značila je da će morati brže da se kreću.
Napad je pomjeren na 9. avgust i bombarder je tog dana poleteo sa ostrva Tinijan prema Kokuri, planiranom cilju. Međutim, Kokura je bila sva u oblacima, toliko gustim da grad ispod nije mogao jasno da se vidi. Zato su naprasno odustali od Kokure i nastavili prema Nagasakiju. Nakon ovog događaja narod je počeo da neobično spasenje iz opasnosti naziva "Kokurina sreća", što i danas čini.
U avgustu 2014. godine objavljena je lista sa više od 450.000 imena ljudi koji su, bilo u napadu, bilo od posledica, poginuli u tragediji - 292.325 u Hirošimi, 165.409 u Nagasakiju.