Nekoliko zemalja sa muslimanskom većinom oštro je osudilo spaljivanje kopije Kurana na protestu u Švedskoj.
Salvan Momika, Iračanin koji živi u Švedskoj, zapalio je u srijedu, 28. juna kopiju muslimanske svete knjige ispred centralne džamije u Stokholmu.
Bliskoistočne zemlje, uključujući Irak, Iran, Saudijsku Arabiju i Egipat, oštro su kritikovale paljenje.
Turska, članica NATO-a koja ima pravo glasa o tome da li će Švedska dobiti članstvo, nazvala je to „groznim činom".
Turska koja je takođe bila ljuta zbog protesta zbog paljenja Kurana ranije ove godine, rekla je da je "neprihvatljivo" dozvoliti da se takve "antiislamske akcije" odvijaju "pod izgovorom slobode izražavanja".
Muslimani Kuran smatraju svetom Božjom riječju i svaku namjernu štetu ili pokazivanje nepoštovanja prema njemu smatraju duboko uvrjedljivim.
Spaljivanje Kurana u srijedu se dogodilo dok su muslimani širom svijeta slavili prvi dan Kurban-bajrama, jednog od najvažnijih praznika u muslimanskom kalendaru.
Švedska policija dala je Momiki dozvolu za protest, u skladu sa zakonima o slobodi govora. Kasnije je policija saopštila da se incident istražuje zbog izazivanja mržnje.
Protest je izazvao gnijev i među drugim nacijama.
Maroko je opozvao svog ambasadora u Stokholmu i pozvao otpravnika poslova Švedske u Rabatu.
Irak je rekao da je incident "odraz agresivnog duha mržnje koji nema nikakve veze sa slobodom izražavanja".
Iran je ponovio kritike Iraka, nazivajući čin spaljivanja Kurana „provokativnim" i „neprihvatljivim", dok ga je Egipat opisao kao „sraman" čin koji je bio posebno provokativan jer muslimani obilježavaju Kurban-bajram.
Saudijska Arabija, odredište oko 1,8 miliona vjernika na godišnjem hodočašću ove nedelje izrazila je stav da se „ovi ponovljeni akti mržnje ne mogu prihvatiti ni sa kakvim opravdanjem".
Švedski premijer Ulf Kristerson rekao je da je spaljivanje Kurana "zakonito, ali ne i prikladno".
Planovi za spaljivanje kopija Kurana izazvali su nerede u Švedskoj poslednjih mjeseci.
Policija je nedavno odbacila slične prijave za proteste, ali su sudovi tada odlučili da ih treba dozvoliti na osnovu slobode izražavanja.