Svjedoci tvre da je jednu od žrtava pregazilo policijsko borno vozilo.
Protesti tokom 1. maja u svetu u većini zemalja i gradova prolaze mirno ali bude i onih gdje dođe do sukoba između policije i demonstranata. Rijetko se dešava da bude i žrtava. Jedan od onih protesta koji se smatraju najkrvavijim u istoriji se odigrao 1977. u Turskoj.
Najozbiljniji sukobi dogodili su se u Istanbulu, gdje su demonstranti pokušali da stignu do Trga Taksim, koji je u prošlosti bio omiljeno okupljalište radnika i ljevičarskih aktivista. Policija je postavila blokade kako bi spriječila demonstrante da se približe trgu, što je izazvalo guranje i šutiranje.
Broj učesnika na proslavi Prvog maja na Trgu Taksim 1977. godine procjenjuje se na oko 500.000. Mnogi učesnici, posebno Maoistički blok, nisu još uvijek ušli na trg kada se čuo rafal pucnjeva. Većina svjedoka je izjavila da su pucnji došli iz zgrade vodovoda i tadašnjeg hotela Šeraton koji je 1977. godine bio najviša zgrada u Istanbulu. Nakon toga, bezbjednosne snage su ušle u trg sa oklopnim vozilima praveći buku sirenama i eksplozivima. Takođe su koristili i vodene topove. Ljudi su pokušavali da pobjegnu preko najbližeg izlaza sa trga, ali je jedno policijsko vozilo blokiralo njihovu putanju za bijeg. Većina ljudi je povrijeđena kada je nastala panike koju je izazvala intervencija policije.
Brojke o žrtvama variraju između 34 i 42 osobe poginule i 126 do 220 povrijeđenih. U zvaničnoj optužnici protiv 98 učesnika proslave navedena su imena 34 žrtve. Konfederacija revolucionarnih sindikata (DISK) pripremila je listu sa 36 imena.
Na dan incidenta, Istanbulska radio stanica je objavila da su poginule 34 osobe, a 126 povrijeđeno. Prema obdukcijskim izvještajima, samo četiri žrtve su poginule od metaka. U tri slučaja uzrok smrti je mogao biti metak ili povrede glave, a 27 žrtava je zgnječeno. Nekoliko svjedoka je izjavilo da je jednu žrtvu pregazilo oklopno vozilo.
Podsjećanja radi Prvi maj, poznat i kao Međunarodni dan radnika, obilježava se svake godine. Praznik je nastao krajem 19. veka kao odgovor na zahtjeve radničkih pokreta za boljim uslovima rada. Od tada je postao dan za proslavu doprinosa i dostignuća radnika širom svijeta.
Porijeklo Prvog maja siježe još od pobune u Hejmarketu u Čikagu 1886. Radnici u Sjedinjenim Državama su zahtijevali osmočasovni radni dan, a 1. maja je organizovan generalni štrajk. Na trgu Hejmarket održan je miran skup, ali je došlo do nasilja kada je policija stigla da rastjera masu. Bačena je bomba, a među policijom i demonstrantima je bilo poginulih i povrijeđenih. Incident je doveo do toga da je Druga internacionala, koalicija socijalističkih i radničkih partija, usvojila 1. maj kao Međunarodni dan radnika.